Prva stvar koju čitam u Španjolskoj je grafit na zidu tvornice koji kaže da ovo nije Španjolska. Druga stvar koju čitam je grafit na zidu supermarketa koji kaže da ovo nije Španjolska. Shvatila sam da sam u dijelu Španjolske koji to ne želi biti. Zid kaže: Welcome to the Basque country! To je zemlja iza planine, zemlja baskijskog naroda, španjolska pokrajina Navarra. Pamplona je njen glavni grad. Nazivaju je Iruna.
Gle, POS Špansko, kaže jedan od suputnika dok prolazimo kraj cijelog grada u izgradnji. Stari grad ostavljamo za kasnije. Penjemo se autobusom po obroncima Pirineja koji skrivaju jezero pastelne plavozelene boje kakvu još nisam srela u jednoga jezera. Na Aritzalaku je veliki kamp koji je PETA (People For The Ethical Treatment Of Animals) odabrala za smještaj aktivista.
Trčanje gologuz
Tu je već cijeli grad od šatora. Poljaci i Nizozemci. Nijemci i Francuzi. Talijani i Britanci. Među španjolske šatore uguravaju se i oni hrvatski. Prijatelji životinja doveli su četrdesetak Hrvata da sudjeluju u ljudskoj utrci golih. Naime, predivni stari grad pješčane boje sa brojnim trgovima i uskim ulicama svjetski je poznat manje više po samo jednom događaju, San Ferminu, kojeg slave tako da puste izmučene bikove da naganjaju lokalce i turiste ulicama grada. Ponetko od trkača završi proboden. Bikovi ni krivi ni dužni skončaju od ljudske ruke, pa je PETA prije nekoliko godina organizirala alternativnu trku zbog koje nitko ne pati, a mnogi se zabave, Utrku golih.
Pokušavamo reći da je moguće slaviti i bez nanošenja boli životinjama. Želimo stvoriti alternativu slobodnu od nasilja. Borba s bikovima nije ravnopravna borba. Bikovima trljaju gel u oči, režu im dijelove rogova što ih čini dezorijentiranim, izgladnjuju i muče na razne druge načine, govori Lauren Bowey u kameru španjolske televizije. Novinar pokušava složiti englesku rečenicu, ali ne ide mu. Ne znam da li je zbunjen sugovornicom u toplesu ili mu engleski nije jača strana. Tko će od gledatelja zapamtiti što je govorila PETA-ina koordinatorica kampanje, kada mogu gledati njene grudi?
Vatanje fotoaparatom
Okupilo se više od tisuću ljudi. Što golih što obučenih. Preplanuli bubnjari nabijaju ritam. Kolona je uzavrela. Ritam nosi. Hej, zabavno jest, zaključujem. Starica s balkona baca zemlju iz cvijeća na nas. I nešto viče. Druga starica trči s fotoaparatom i hvata izloženu stražnjicu mladog momka. Tinejdžeri s mobitelima s kamerama hvataju djevojke. Raščupani sredovječni Španjolac namješta djevojku s dreadlocksima i zumira joj u grudi. Ona pokušava nametnuti transparent koji drži u rukama, ali njega to ne zanima. Desetak PETA-inih plavokosih Eva drži dugački transparent. Fotoaparati klikaju na sve strane. Slika koja obilazi svijet slijedećeg dana.
Ljudi su na ovom protestu uglavnom vegetarijanci i protiv su nasilja nad svim životinjama, ne samo bikovima. Sada smo u 21. stoljeću. Ne moramo održavati tradicije iz srednjeg vijeka, kaže Jaci iz Bilbaa, najvećeg baskijskog grada. U Madridu se u rujnu velikom feštom slavi Sv. Franjo Asiški, svetac zaštitnik životinja. To je licemjerno, slaviti sveca Franju u zemlji u kojoj ovako muče bikove, tvrdi sredovječna gospođa aktivistica iz Madrida i daje mi letak s pozivom na demonstracije u Madridu. Kasnije lutajući Pamplonom/Irunom nailazim na kip ni manje ni više Franje i jednog vuka kraj njega. Ipak nisu svi španjolski, a da budemo politički korektni, i baskijski i katalonski gradovi toliko licemjerni. Gradsko vijeće Barcelone izglasalo je zabranu borbi s bikovima.
Lekcija iz marketinga
Muke po biku proslavio je i veliki Hemingway živopisnim opisima u romanu Sunce se ponovno rađa. Njemu su postavili spomenik ispred arene za borbu s bikovima. Zaslužio je čovjek. Osigurao im je turističku industriju.
Iz publike mi prilazi Blaise, afrički emigrant po vlastitom priznanju. Više mi se sviđa ova utrka. Ne volim kada muče bikove, kaže Blaise i onda dodaje: Ti mi se sviđaš.
Trčanje gologuz trebalo bi ljudima biti alternativni izvor adrenalina. Alternativan u odnosu na onaj kad se trči ispred bikovih rogova. U pokretu za prava životinja privlačenje medijske pozornosti igra veliku ulogu. Čini se da je to pod svaku cijenu. A što će te dovesti na naslovnicu ako ne golotinja? Samo se zaboravlja važna lekcija iz marketinga. Da poruka ne smije biti zasjenjena. Poruka ove utrke bila je da tortura nije kultura, da skrene pozornost svijeta na patnje jedne mučno iskorištene životinje, ali koliko je gledatelja u Pamploni mislilo na bikove dok je prolazila vesela kolona?
Ipak, neki su se i zabavljali i educirali. Trčala sam iz zabave. Meni je sve ovo novo, ali iduće ću godine trčati radi bikova. Tako da je cilj postignut. Ja sam se educirala, rekla je Desanka, studentica elektrotehnike iz Makedonije.
Prvoga dana trčanja s bikovima 40 je ljudi ozlijeđeno. Jedan će mladi američki turist ostati paraliziran do kraja života, javljaju svjetske agencije iz grada koji je cijeli u znaku bikova. Sretni kartonski bikovi mašu s balkona. U izlozima majice sa sretnim bikovima. Majice sa krvavim mrljama. Plišani bikovi. Ljudi su nekako jadne mučene životinje pretvorili u sretnu maskotu. Jedna majica privlači moju pozornost. Na njoj je klasičan prizor trčanja s bikovima. Samo na ovoj su umjesto ljudi ilustrirane ovce. Ljudi su ovce, sugerira autor. Kao što je Einstein rekao: Da bi se bilo besprijekornim članom u zajednici ovaca, valja nam i samima biti ovcom.
