Dok kod kuće zaranjamo sve dublje u glib fosilnih goriva i dug baziran na višku uvoza, a manjku izvoza, pravo čudo čine entuzijasti iz UNDP Hrvatska i ZMAG-a koji izvoze znanje i tehnologije i rješavaju probleme u dijelu svijeta koji je ostao trajno izvan fokusa hrvatskih medija, Srednjoj Aziji. Zahvaljujući upravo njima ljudi u selima Tadžikistana na granici s Afganistanom toplu vodu više ne zagrijavaju u loncima na prozorima već pomoću solarnih toplinskih sustava.
"Riječ je o zemlji gdje, otkad su se odcijepili od Sovjetskog Saveza, električnu energiju dobivaju isključivo iz hidroelektrana koje ljeti proizvode dovoljno električne energije i za izvoz, ali zato ostala godišnja doba samo gradovi imaju dovoljno električne energije. U ruralnim krajevima preko zime imaju struju samo po tri sata na dan, a 90 posto te zemlje je planinsko ruralno područje. Kad nemaš struje, ne možeš gotovo ništa. Tako jedno selo koje smo posjetili ima mljekaru, ali mljekara pola godine ne radi jer nema struje. Osim što nemaju struje, ni grijanje im nije dostupno. Drvo za ogrjev je izuzetno skupo. Naime, oni su u posljednjih dvadeset godina posjekli 70 posto šuma, što naravno vodi i u druge probleme, prijeti erozija zemlje, a žene i djeca iz nekih sela hodaju satima skupljajući biomasu kako bi mogle kuhati i grijati kuće", objašnjava Robert Pašičko iz UNDP-a Hrvatska.
Osammilijunskom Tadžikistanu energija je tako veliki izazov, a plan tamošnje vlasti za rješenje ovog problema je gradnja nove velike hidroelektrane i niskoučinkovitih kineskih elektrana na ugljen. Međutim, taj proces zapinje već godinama i vrlo je upitno hoće li uopće i kada ta hidroelektrana biti izgrađena. Također, sama mreža je u jako lošem stanju i za oslanjanje na veliki centralizirani sustav trebalo bi sve graditi ispočetka što Kao pokazuje i ova priča, u Hrvatskoj ne nedostaju entuzijazam i znanje za razvoj obnovljivih tehnologija. Ono što nedostaje jest politička volja je iznimno dugotrajno i skupo. U rješavanje ovog izazova na poziv UNDP-a Tadžikistan preko regionalnog ureda u Istanbulu uključio se tako tim UNDP-a Hrvatska koji ima značajno iskustvo u Hrvatskoj upravo u elektrifikaciji ruralnih krajeva pomoću obnovljivih izvora energije. Zato su, nakon pregleda stanja, odlučili predložiti rješenja koja su jeftina, ne zahtijevaju veliku infrastrukturu i mogu ljudima unaprijediti kvalitetu života odmah. Tako su u radionici na ZMAG-ovom Recikliranom imanju, udruge koja ima veliko iskustvo upravo u osmišljavanju jednostavnih održivih tehnologija, Marko Capek iz UNDP-a i Ivan Zoković iz ZMAG-a izradili solarni toplinski sustav posebno osmišljen za uvjete u Tadžikistanu, uz pomoć iskustva i drugih ljudi, poput Mirka Gašljevića koji ima 15 godina iskustva u instaliranju solarnih tehnologija.
"Postoje naravno brojna rješenja za takve sustave, ali morali smo uzeti u obzir niz lokalnih uvjeta kako bi ti sustavi stvarno ljudima tamo bili dostupni. Primjerice, tamo je drvo jako skupo, pa smo drvo koristili samo za okvir. Aluminij je s druge strane jeftin, dok je bakar skup. Također, zbog vremenskih prilika bilo je potrebno koristiti pleksiglas da česte planinske tuče ne bi oštetile sustav. Uz to, T-cijevi koji se koriste u Hrvatskoj u samogradnji kolektora tamo nije moguće nabaviti. Zato smo odlučili koristiti spiralne cijevi. Morali smo otići i dalje od onoga što se radi u Hrvatskoj, jer tamo ljudi nemaju bojlere pa smo morali osmisliti i spremnike tople vode", kaže Zoran Kordić iz UNDP-a.
S tako osmišljenim kolektorom krenuli su u Tadžikistan gdje su u prvo u Dušanbeu organizirali trening za dvanaestero sudionika kako izraditi takav jednostavni sustav. Zatim je Capek iz hrvatskog UNDP-a uz pomoć troje tek obučenih tadžikistanaca u selu Jilikul na granici s Afganistanom održao radionicu za petnaest lokalnih žena. Naime, identificirali su upravo žene kao nositeljice priče o održivosti. Čak milijun muškaraca otišlo je iz Tadžikistana raditi u Rusiju. Zato svakodnevni život, pa i popravljanje električnih uređaja ili mreže po selima, ovisi o ženama.
"Sa svakim pokušajem sudionice su razvijale iskustvo da sagrade svoje vlastite sustave. I sa svakim pokušajem, naš je prototip unaprijeđen. Materijal koji smo dovezli dovoljan je za izradu šesnaest sustava, a selo je sada opremljeno i alatima potrebnim za izradu novih sustava. Sustavi koje smo izradili već su u upotrebi u domovima sudionica", opisuje Capek na blogu koji je vodio na stranicama UNDP-a.
Cijena materijala za jedan ovakav sustav u Tadžikistanu je oko 150 dolara, a kako je ideja dobro prihvaćena pokazuju vijesti koje stižu iz sela kako su lokalci sami već organizirali i drugu radionicu. U tome im pomaže i priručnik koji je UNDP pripremio na ruskom, tadžikistanskom, ali i enEnergetska politika Hrvatske i dalje se bazira na kočenju razvoja obnovljivih izvora i decentraliziranih sustava, a guranju megalomanskih projekata poput termoelektrana na uvozni ugljengleskom. Ovo je međutim, samo pilot dio projekta koji je zajednički osmislio UNDP iz Hrvatske, Istanbula i Tadžikistana, a koji vrijedi čak 30 milijuna dolara.
"Osnovna ideja je osmisliti novi koncept razvoja koji se temelji na decentraliziranoj energiji i inovativnim poslovnim modelima i za to tražiti financiranje. Sljedeća stvar o kojoj razmišljamo su visokoučinkovite peći za kuhanje, koje troše manje od polovine drva od uobičajenih peći. Prvo ćemo podijeliti 50 ili 100 takvih peći koje koštaju oko 30 dolara da vidimo kakva su iskustva. Ideja je postepeno voditi selo prema zelenom selu. Sličnu inicijativu pokrećemo i u Kirgistanu, gdje također želimo provesti koncept 'zelenog sela' kao demonstracijskog centra korištenja OIE gdje ćemo educirati ljude i instalirati sve tehnologije koje imaju tamo smisla", kaže Pašičko.
A kako Tadžikistanu uistinu nedostaje ovakvih znanja pokazuje i podatak kako u cijeloj zemlji postoji samo jedan inženjer koji instalira sunčane elektrane, zaposlen je u tvrtki Systemavtomatika, a postavljati solarne elektrane naučio je preko videa na Youtubeu i interneta! UNDP zato za dva mjeseca dovodi ekipu ljudi iz Tadžikistana i Kirgistana koje će provesti po hrvatskim tvrtkama iz sektora obnovljivih izvora i projektima poput Solarnog edukacijskog centra u Zadru i nadaju se da će ovaj posjet dovesti do novih suradnji.
U UNDP-u Hrvatska vide veliku šansu za izvoz hrvatskih znanja i tehnologija upravo u ovakve zemlje koje velikim korporacijama nisu toliko zanimljive jer predstavljaju premalo i siromašno tržište. Također, veliki nisu spremni biti fleksibilni koliko to lokalne prilike zahtijevaju, kao što pokazuje ova količina sitnih detalja koji su uzeti u obzir pri prilagodbi sunčevog toplinskog sustava.
A kako naglašavaju, ovo je dio novog trenda decentralizacije u energetici koji kulminira u Africi. Primjerice, 2005. godine je samo milijun U UNDP-u Hrvatska vide veliku šansu za izvoz hrvatskih znanja i tehnologija upravo u ovakve zemlje koje velikim korporacijama nisu toliko zanimljive jer predstavljaju premalo i siromašno tržišteAfrikanaca imalo mobilni telefon. Mreže nisu postojale, a gradnja infrastrukture je bila skupa. Zato su se ljudi dosjetili i počeli koristiti male odašiljače napajane fotonaponima pa danas zahvaljujući bumu ove tehnologije u Africi ima 650 milijuna korisnika mobilnih telefona. Velike mreže nisu im više ni potrebne, a ovakav točkasti razvoj tehnologije omogućio je stanovnicima lakšu dostupnost zdravstvenih ili bankarskih usluga koje se danas uvelike mogu obavljati preko mobilnih telefona.
Međutim, dok rješavaju probleme u Tadžikistanu, prijedloge energetskih stručnjaka iz UNDP-a Ministarstvo gospodarstva nije uvrstilo u Zakon o obnovljivim izvorima energije koji se upravo nalazi na javnoj raspravi. Energetska politika Hrvatske i dalje se bazira na kočenju razvoja obnovljivih izvora i decentraliziranih sustava, a guranju megalomanskih projekata poput termoelektrana na uvozni ugljen.
Odgovor je na to pitanje s početka, zašto svijetlu priču o Hrvatskoj i obnovljivim izvorima energije nalazimo na drugom kraju svijeta, a još ju čekamo u primjerice Dalmaciji gdje bi takvi sustavi mogli i morali u potpunosti zagrijavati toplu vodu, posebno u ljetnoj sezoni kada turisti uvelike povećaju broj stanovnika. Entuzijazam i znanje za razvoj obnovljivih tehnologija u Hrvatskoj, što pokazuje i ova priča, ne nedostaje. Ono što nedostaje je politička volja.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
