Jedanaesto prodajno ročište za Dalmacijavino, koje se trebalo održati jučer, odgođeno je za veljaču zbog bolesti stečajnog suca Mladenka Žužula. Da se ročište i održalo, Dalmacijavino i ovog puta ne bi bilo prodano jer nitko nije uplatio jamčevinu koja je preduvjet za kupnju.
"Sazvat ćemo Odbor vjerovnika, predložit ćemo daljnje cijene i ponovno će ići dražba. Sad već zaista dolazimo do vrijednosti koja nije čak ni proizvodna. Uvijek govorim da Dalmacijavino ima nekretninsku i proizvodnu vrijednost. Nekretninsku u smislu da imamo dosta nekretnina koje imaju određenu vrijednost, a ovdje je riječ o spajanju nekretnina i proizvodnje zbog čega smo očekivali veću cijenu na dražbi. Međutim, događa se to da u Hrvatskoj nitko ne ulaže u proizvodnju i da je ona gotovo u cijeloj Hrvatskoj u problemima. Do sada nitko nije pokazao pravi interes za kupnju. Imali smo velik broj potencijalnih kupaca, puno prolaznika kroz tvrtku, ali bez pravog interesa. Vjerovao sam da će se tvrtka prodati za Svakim idućim prodajnim ročištem cijena paketa, u koju se ubrajaju pogoni, skladišta u nekoliko gradova, uredi, vinogradi, pada za deset posto više od 100 milijuna kuna, ali nažalost, nije tako. Tu smo gdje jesmo, nastavljamo proizvodnju, ali je upitno dokad ako ostanemo samo na nekretninskoj vrijednosti", komentirao nam je situaciju u Dalmacijavinu stečajni upravitelj Perica Mirtović.
Prvi put, prije dvije godine, kada je Dalmacijavino stavljeno na prodaju, tj. paket nekretnina i tvornički brendovi, među kojima je i najpoznatiji brend Pipi, ukupna vrijednost iznosila je 280 milijuna kuna, dok je na posljednjem ročištu cijena pala na samo 83 milijuna kuna. Podsjetimo, svakim idućim prodajnim ročištem cijena "paketa", u koju se ubrajaju pogoni, skladišta u nekoliko gradova, uredi, vinogradi, pada za deset posto, što bi moglo značiti da, ako niti jedno od idućih ročišta ne bude uspješno, Dalmacijavino doživi sudbinu mnogih tvrtki i bude prodano za smiješnu cifru. U svemu tome jako je važno da budući kupac nema obvezu nastaviti proizvodnju, kao ni zadržati radnike, što nam je potvrdio i Mirtović.
"Budući kupac ne mora održati proizvodnju jer kupuje nekretnine i pokretnine, ali i brendove koje također može prodati. Radnike i radna mjesta ne mora zadržati, odnosno logično je da će zadržati radna mjesta samo ako nastavi proizvodnju koja mu donosi dobit", rekao je Mitrović. Na pitanje o radničkim potraživanjima koja su na početku stečaja iznosila 75 milijuna kuna, Mitrović odgovara da je do danas isplaćeno oko 20 posto te dodaje da će radnicima biti isplaćeno onoliko novaca koliko ostane nakon prodaje tvrtke, ako do prodaje dođe.
"Svakim snižavanjem cijene, naplata radničkih potraživanja je manja. Ne želim prejudicirati, može se dogoditi dobra situacija da se pojavi nekoliko zainteresiranih kupaca koji bi digli cijenu na dražbi", govori nam Mitrović.
Problemi Dalmacijavina nisu odnedavni, a ni malobrojni, te se može reći da su stvari krenule nizbrdo devedesetih godina kada se počinju gomilati dugovi, proizvodnja pada i Dalmacijavino ostaje bez gotovo 60 posto izvoznog tržišta. Do devedesetih godina, Dalmacijavino kao jedan od najvećih proizvođača vina i drugih pića u Jugoslaviji, zapošljavalo je oko 1200 radnika i izvozilo proizvode u više od 20 zemalja svijeta. Danas je u tvrtki zaposleno oko 250 radnika i radnica. Također, priča o prodaji nije nedavna te se u javnosti počinje ozbiljnije pričati o mogućnosti prodaje 2006. godine kada se kao potencijalni kupci javljaju grupacija Kerum i lovranska tvrtka Luje d.o.o. . Iako su tijekom godina u medijima spominjani Radnicima će biti isplaćeno onoliko novaca koliko ostane nakon prodaje tvrtke, ako do prodaje dođe razni poduzetnici kao potencijalni kupci, među njima i Todorić, najbliže kupnji bio je Salamon Berkowitz, vlasnik američkog Traubi Internationala.
Kupnja je, očito, bila neuspješna, a tadašnja Vlada Jadranke Kosor je kao obrazloženje navela nedostatnu bankovnu garanciju koja bi jamčila da će Berkowitz ispuniti preuzete obaveze. Nakon njegovog odustajanja od kupnje, sredinom 2012. godine, država pokreće stečaj te postavlja Pericu Mitrovića za stečajnog upravitelja. Tada tvrtka broji oko 450 zaposlenih, a dug vjerovnicima iznosi oko milijardu i 141 milijun kuna. Unatoč tome, svi prisutni na stečajnom ročištu odlučuju da se proizvodnja nastavi. Nakon pokrenutog stečaja, Dalmacijavino doživljava svojevrsni uzlet zahvaljujući stečajnom upravitelju koji je uz pomoć Viro Grupe uspio pokrenuti proizvodnju jakih alkoholnih pića, koja su činila 70 posto prihoda.
"Ovo je kao novo rođenje tvrtke. Sada su napokon pokrenute sve proizvodnje – vina, sokova, kvasine i žestica. Samo od vina i sokova nismo mogli osigurati primanja za 230 zaposlenika. Početak proizvodnje jakih alkoholnih pića, kao najprofitabilnije proizvodnje, daje jamstvo da će Dalmacijavino sve troškove i plaće moći na vrijeme podmiriti. Da nismo počeli s proizvodnjom žestica, najvjerojatnije bismo došli do daljnjeg otpuštanja radnika", izjavio je tom prilikom Lukica Bucat iz Nezavisnog sindikata Dalmacijavina za Slobodnu Dalmaciju.
Zahvaljujući dobroj promociji u vidu suradnje s KK Split, čiji su košarkaši besplatno nosili logo Pipija na dresovima, te suradnji s Hajdukom za kojeg su lansirali "zaboravljenu" Pipi limunadu s logom Hajduka, ali i "inatu" građana i građanki koji u sve većem broju kupuju proizvode Dalmacijavina, tvrtka uspijeva smanjiti dugove i otvara sve veći broj poslovnica po Dalmaciji. Tim potezima omogućen je nastavak proizvodnje, ali i zaustavljanje daljnjih otpuštanja. Unatoč "stečaju s ružom" , sudbina kultne tvornice pića ostat će neizvjesna do neke buduće dražbe jer pitanje do kada se proizvodnja može nastaviti pod ovakvim uvjetima. "Realnost je da čekamo što će se dogoditi", rekao nam je Mitrović. Nadajmo se da Pipi i brojni drugi nagrađivani brendovi Dalmacijavina neće postati dio povijesti koje ćemo se nostalgično prisjećati.
