Koje su moguće društvene i ekonomske posljedice klimatskih promjena? Odgovore na to složeno pitanje donosi drugi dio Petog globalnog izvještaja procjene klimatskih promjena koji je krajem ožujka objavio Međuvladin panel Ujedinjenih naroda o promjeni klime IPCC. Dvadeset i prvo stoljeće vraća stvari na početak, fokus je ponovo na problemima 19. stoljeća, na trojstvu energije, hrane i vode, ističe izvještaj.
"I bez klimatskih promjena imali bismo ove ključne probleme jer ako želimo gospodarski rast i očekujemo porast stanovništva, ionako ćemo morati povećati potrošnju ovih resursa. Klimatske promjene su kao povećalo, sve što ne valja na ova tri polja bit će još gore. Zato je to ključno pitanje za političare, a ne pitanja tehnologija i slična. Energija, voda i hrana će uskoro biti jednako ključna pitanja kao što su bila u 19. stoljeću. U energetici ćemo imati sve više problema jer nemamo dovoljno vode. I onu vodu koju imamo pumpamo i pročišćavamo, a za to opet trebamo sve više energije. Dakle, bez vode nema energije i bez energije nema vode. Isti je odnos energije i hrane jer klasična poljoprivreda koristi puno nafte, a energetski problem nećemo riješiti ni biogorivima već ćemo samo pogoršati aspekt hrane. Također, bez vode nema ni poljoprivrede. To će se itekako odraziti na gospodarstvo.
L. Kajfež Bogataj
lucka_kajfez-bogataj.jpg
Zemlje koje već sada imaju problema s vodom kao Španjolska i Grčka su upravo one u koje je već došla Troika", naglasila je slovenska klimatologinja prof. dr. sc. Lučka Kajfež Bogataj, jedna od urednica spomenutog izvještaja, na raspravi koja je održana prošloga tjedna u Novinarskom domu.
U organizaciji Zelene akcije, Grupe 22 i Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska ovo je bila rijetka prilika da se o klimatskim promjenama u Hrvatskoj ozbiljno govori. Dok je primjerice britanski Guardian imao live praćenje objavljivanja ovog dijela Petog izvještaja pa je tako barem izjednačio važnost ovog problema s nogometnim utakmicama i dodjelama Oscara, u hrvatskim se medijima najveći izazov 21. stoljeća i dalje svodi na kvazidilemu je li čovjek kriv ili nije za porast globalne temperature.
UN-ova konferencija u Parizu 2015. godine bit će posljednja prilika da se postigne obvezujući međunarodni dogovor o zaustavljanju rasta emisija stakleničkih plinova
Postoje dva tipa utjecaja klimatskih promjena, naglašeno je na raspravi. Prvi tip su oni utjecaji koje odmah osjećamo kao što su poplave, toplinski valovi, vremenske nepogode, utjecaji na prehranu, vodu ili posljedice na ljudsko zdravlje. Sve to na kraju smanjuje kvalitetu života. Druga je razina utjecaja ono što ćemo sve više osjećati protokom vremena, jer će promjene koje vrijeme stvara u energetskim i prehrambenim sustavima usporiti ekonomiju i dovesti opet do pada kvalitete života. Ako se nešto drastično ne promijeni, sve ovo vodit će u još veće razlike između bogatih i siromašnih.
Međutim, izvještaj IPCC-a navodi i kako još uvijek imamo izbora i kako budućnost u mnogome ovisi o tome što ćemo napraviti s emisijama, hoćemo li ih uspjeti drastično smanjiti ili će one i dalje rasti.
"Ako govorimo o globalnom povećanju temperature od četiri stupnja, moramo znati da će to na nekim dijelovima planeta značiti porast i više od deset stupnjeva. Globalno povećanje temperature od dva stupnja za Sloveniju, a vjerojatno je slično i za Hrvatsku, značit će zapravo povećanje od tri i pol stupnja. Najviše zabrinjava to što porast temperature znači i porast ekstrema, a ekstremni su događaji već sada zabrinjavajući", istaknula je Kajfež Bogataj koja je podsjetila i na to kako Hrvatska ovisi o turizmu, a klima će uvelike utjecati na trendove u toj industriji.
"Ako neka zemlja izgubi bioraznolikost, turistima je neatraktivna. Tu su i nove bolesti od kojih turisti zaziru, a puno treba razmišljati i o prometu. Ako porastu cijene goriva možda će putovanje biti preskupo i dolazit će vam samo Slovenci koji mogu i pješice u Istru. O tome malo ljudi razmišlja", istaknula je.
MZOIP zvuči kao da ima plan za klimatsku politiku, međutim, ono što vidimo na djelu ne ide u smjeru rješavanja tri osnovna problema budućnosti koja se navode i u IPCC-ovom izvještaju, a to su sigurnost hrane, energije i vode
UN-ova konferencija u Parizu 2015. godine bit će posljednja prilika da se postigne obvezujući međunarodni dogovor o zaustavljanju rasta emisija stakleničkih plinova. Do tada Hrvatska treba osvijestiti utjecaj klimatskih promjena na vlastiti razvoj te kreirati progresivniju klimatsku politiku nego do sada te ne bi trebala samo slijepo slijediti politiku Europske unije, smatraju organizatori rasprave.
Kakve Hrvatska politike na tom polju zagovara kada sjedne za stol s drugim međunarodnim akterima, upitali smo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, te dobili odgovor kako RH pozdravlja komunikacijski Okvir za klimatsku i energetsku politiku EU u razdoblju 2020-2030. godine i smanjenje emisija u EU za 40 posto do 2030 godine. Hrvatska deklarativno podržava i obvezujući cilj za udio obnovljivih izvora energija od 27 posto do iste godine te smatra da će put gospodarskog razvoja temeljen na niskim emisijama "donijeti nove mogućnosti tehnološkog razvoja, zapošljavanja i drugih koristi".
"Hrvatska će se usmjeriti prema daljnjem razvoju i provedbi mjera podrške u kontekstu realizacije energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora. U energetskoj učinkovitosti će se posebno usmjeriti na sektor zgradarstva i prometa. U prometu se planiraju mjere usmjerene na promociju javnog prijevoza u putničkom prometu te željeznice u teretnom prometu i elektro mobilnost", najavljuju u MZOIP-u. Također, najavljuju i kako Hrvatska provodi aktivnosti na razvoju svoje Strategije niskougljičnog razvitka.
Odgovor MZOIP-a zvuči kao da oni imaju plan, međutim, ono što vidimo na djelu ne ide u smjeru rješavanja tri osnovna problema budućnosti koja se navode i u IPCC-ovom izvještaju, a to su sigurnost hrane, energije i vode. Upravo suprotno, kada Vlada u groznici govori o investicijama govori o olakšavanju pristupa i grabeža svemu što može bit osnovica za neku buduću održivost. Govori o tome kako su subvencije za obnovljive izvore energije preveliki trošak, a kako je uvoz i spaljivanje ugljena spas. Govori o pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u građevinsko i šumama koje postaju golf tereni. Čak i ministar zaštite okoliša za ciljeve baznih zakona o okolišu i prirodi ističe poticanje investicijske klime, a ne više zaštitu tih resursa. Tjedan prije ove rasprave u ime štednje je ukinut niz lokalnih željezničkih linija, a upravo bi one trebale biti osnova prometnog planiranja koje uzima u obzir složen izazov klimatskih promjena. Neki ključni preduvjeti za sigurnost ove tri osnove za život u Hrvatskoj nikad nisu ni pokrenuti, primjerice banka sjemena.
Tjedan prije ove rasprave u ime štednje je ukinut niz lokalnih željezničkih linija, a upravo bi one trebale biti osnova prometnog planiranja koje uzima u obzir složen izazov klimatskih promjena
MZOIP u svom odgovoru priznaje kako je "sukladno elementima klimatsko - energetskog paketa potrebno provesti reviziju i noveliranje strateških i razvojnih dokumenata RH u području energetike i klime". Međutim, s obzirom da je ovaj problem priznat zadnjih barem dvadeset godina, pomislili biste da su barem najnoviji dokumenti usklađeni s ciljevima koje Hrvatska deklarativno podržava. Na raspravi u Novinarskom domu upravo je predsjednik Ivo Josipović napomenuo kako ni najnovija strategija, ona o industrijskom razvoju, nije uzela u obzir promjene koje predstoje na planu klime.
Hrvatska tumara u proturječjima jer političari, kao i u drugim zemljama, ne razmišljaju dugoročnije od vlastitog mandata, a ovo je upravo problem koji zahtijeva dugoročno promišljanje, istaknuto je u Novinarskom domu. Tumara i većina ostalih zemalja svijeta, a dokazuje to i činjenica da unatoč dvadeset godina klimatskih pregovora o smanjenju emisija, iste i dalje rastu. Da bismo zaustavili rast emisija, neophodno je ostaviti u zemlji dvije trećine fosilnih goriva, naglasio je dr. sc. Igor Matutinović. Svjedočimo upravo suprotnom, korištenju sve invazivnijih i energetski sve zahtjevnijih tehnika kako bi se iz zemlje iscijedili sve teže dostupni izvori fosilnih goriva.
Predsjednik Josipović koji se na tribini pojavio i iskazao zabrinutost zbog problema klimatskih promjena, tek nekoliko dana kasnije u kolumni za Financial Times piše o tome kako Hrvatska i Poljska mogu ostvariti energetsku neovisnost, ali ne obnovljivim izvorima, već vađenjem nafte i plina iz Jadrana ili u slučaju Poljske, plina iz škriljevca čije je vađenje izrazito invazivno za okoliš.
Sličnu prigodničarski proturječnu retoriku koristi većina političara, dok s promjenom klime klizimo u puno konfliktnije društvo, prognozira Međuvladin panel o klimatskim promjenama IPCC.
Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.
