Nakon potresa u Japanu, nuklearne elektrane ponovo se pokazuju u svome punom sjaju, odnosno ukazuju na svoje pravo lice koje je inače prikriveno dimnom zavjesom enormnih količina laži i obmana kojima nas sustavno zasipa nuklearna industrija.
Za početak samo kratki pregled trenutnog stanja na terenu. Najmanje pet reaktora je u velikim problemima zbog zakazivanja glavnih i rezervnih sustava za hlađenje reaktora, što vrlo lako može dovesti do taljenja jezgre reaktora, a time do katastrofalnih i teško predvidivih posljedica. Od tih pet reaktora, dva su u vrlo kritičnom stanju. Na oba najkritičnija reaktora eksplozija vodika raznijela je krov zgrade, a po zadnjim izjavama koje su dale japanske vlasti kod barem jednog je vrlo vjerojatno došlo i do djelomičnog taljenja jezgre reaktora. Najteže su pogođene nuklearne elektrane Fukushima I-Daiichi (6 reaktora), Fukushima II-Daini (4 reaktora), Onagawa (3 reaktora) i Tokai (1 reaktor). Dva reaktora koji su u najvećim problemima nalaze se u nuklearki Fukushima I-Daiichi (reaktori 1 i 3), a reaktor 2 je također počeo stvarati sve veće probleme.
Sve priče o nepogrešivim sigurnosnim sustavima nuklearki sada su karikaturalno svedene na panično zalijevanje i potapanje reaktora morskom vodom u nadi da će ih se tako uspjeti ohladiti. Još smiješnije mi sada izgledaju podaci o vjerojatnostima takvih havarija koje nuklearci redovito iznose na svojim tribinama. Teško mi se uopće sjetiti s koliko nula iza decimalnog zareza su se ispisivale te vjerojatnosti, a trenutno je barem pet reaktora istovremeno suočeno s velikom mogućnosti katastrofalnog kolapsa.
Sve priče o nepogrešivim sigurnosnim sustavima nuklearki sada su karikaturalno svedene na panično zalijevanje i potapanje reaktora morskom vodom u nadi da će ih se tako uspjeti ohladiti
Sada kada svi pričaju o posljedicama izazvanim ponovnim debaklom nuklearne energetike koji se ovaj puta odvija u Japanu i strepe od daljnjeg pogoršanja stanja na terenu, jer situacija je daleko od toga da se nalazi pod potpunom kontrolom, zanimljivo je osvrnuti se unazad i pogledati da li je ono što se sada događa bilo doista tako nepredvidivo kako to propagandni stroj nuklearne industrije već počinje prikazivati. Moja sjećanja sežu najranije do kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Već tada se intenzivno upozoravalo na opasnosti gradnje nuklearnih elektrana na potresnim područjima, a za Japan su se predviđali scenariji slični ovome koji se trenutno događa u stvarnosti. Vjerojatno je takvih upozorenja bilo i ranije, ali njih ne pamtim jer su me tada više zanimale pikule.
Upozorenja su se ponavljala godinama od strane stručnjaka raznih profila, ali propaganda nuklearne industrije u sprezi s korumpiranom vlasti uvijek je bila jača. Jedno od zadnjih ozbiljnijih upozorenja je 2007. godine dao poznati japanski seizmolog Ishibashi Katsuhiko (profesor urbane sigurnosti na Sveučilištu u Kobeu). Profesor je posebno istaknuo veliku osjetljivost japanskih nuklearnih elektrana na snažnije potrese. Da bi se lakše branili od argumentirane kritike, nuklearna industrija u Japanu sklona je i krivotvorenju podataka o sigurnosti nuklearki. Tvrtka TEPCO-Tokyo Electric Power Company, koja upravlja nuklearkama Fukushima I i II također je višekratno uhvaćena u pokušajima krivotvorenja podataka o sigurnosti. Zbog takve rabote 2002. godine s funkcije je morao odstupiti predsjednik uprave TEPCO-a i još četiri visoko pozicionirana člana uprave. Za krivotvorenje podataka TEPCO je također optužen 2006. i 2007. godine. Zbog takve povijesti i navike u krivotvorenju podataka treba biti posebno sumnjičav oko dosadašnjih i budućih izvještaja o tijeku havarije koja se upravo događa na nuklearkama u njihovom vlasništvu. Već je dosta suspektno i to što prijava o prvoj eksploziji nije došla od strane TEPCO-a ili vlade, već od osobe koja se nalazila na mjestu događaja.
Upozorenja su se ponavljala godinama od strane stručnjaka raznih profila, ali propaganda nuklearne industrije u sprezi s korumpiranom vlasti uvijek je bila jača
Razmotrimo sada još ova događanja u odnosu na uradak zvan Energetska strategija, kojeg je uz opće odobravanje HDZ-a prihvatio Sabor RH. Nuklearni lobi tako kroz energetsku strategiju tvrdi da nuklearke poboljšavaju kompetitivnost gospodarstva države koja ih u svojoj naivnosti prihvati kao izvor energije. Kako ta tvrdnje izgleda u stvarnosti na primjeru Japana koji ima ukupno 54 reaktora u 18 nuklearnih elektrana iz kojih je 2010. godine namirivao 29 posto potreba za električnom energijom možemo upravo promatrati. Tijekom ovog zadnjeg razornog potresa iz upotrebe je ispalo 11 reaktora, a barem pola od tog broja biti će onesposobljeno na duži rok, a neki od njih možda više nikad ni ne prorade. Posebna je zanimljivost da pet reaktora koji su bili oštećeni tijekom bitno slabijeg potresa 2007. godine još uvijek nisu u funkciji.
Kako se stvari tamo razvijaju zadnjih godina, oslanjanje Japana na nuklearnu tehnologiju pokazuje se sve većim promašajem i utegom oko nogu za njihovo gospodarstvo. Skupa energija iz enormno skupih nuklearki sada postaje još skuplja jer je nema, a mrak i život uz svijeću kojim nuklearci redovito po tribinama plaše ljude nesklone njihovim obmanama biti će neko vrijeme sudbina Japana, koji je, gle čuda, upravo prigrlio nuklearke. Osim posljedica na okoliš i zdravlje ljudi koje će se moći sagledati tek nakon više godina biti će zanimljivo pratiti i daljnji razvoj gospodarskih događanja u Japanu, koji kao treća svjetska gospodarska sila može za sobom u probleme povući i neke druge države pa lančano i svjetsko gospodarstvo.
Nuklearna industrija puna je stručnjaka koji će sada vrlo stručno objašnjavati zašto se dogodilo ono za što su nas do prije par dana uvjeravali da predstavlja gotovo nemogući događaj, a potres je tek jedna u nizu potencijalnih opasnosti za nuklearke na koje mnogi nezavisni stručnjaci upozoravaju od samih početaka korištenja nuklearnih elektrana.
