Nikad kraja

Tko zna koji put bilo je dovoljno da Marko Perković Thompson prijeteći digne glas na koncertu u Križevcima i eto nam ga istom po novinskim naslovnicama i TV emisijama za lake note i teške skandale. Ubit ćemo komunizam u Istri, glasi njegova nova poslanica, kao živi prilog tezi kako se jedan neodržani koncert, onaj koji mu je nedavno zapriječen u pulskoj Areni, može marketinški isplatiti puno više od puno održanih. Na provokaciju je reagirao saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin tvrdnjom da za Thompsonove javne nastupe u Istri nema šanse, barem dok na njima širi mržnju. Taj se poluotok danas diči antifašizmom, izraženim kroz svjetonazor tolerantnosti i suživota, convivenze, ali je istodobno riječ o županiji s najrazvijenijim kapitalizmom u Hrvatskoj. Ono što ljuti Marka Perkovića u Istri, dakle, svakako nisu drukčiji odgovori na pitanja oko vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Mogu razumjeti da je Thompsonu žao što ne uspijeva nastupiti u Areni, prostoru koji strašno paše uz njegovu ikonografiju, rekao nam je Dean Duda, profesor književnosti i kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a po rođenju i odrastanju Istrijan. Taj dio Hrvatske zaista krasi neki oblik antifašističke drčnosti, no što se tiče stava pulskih vlasti u vezi s njegovim nastupom, nisam siguran koliko je to stvar zaokruženog političkog uvjerenja, a koliko opreza zbog mogućih posljedica, nemira... - ističe naš sugovornik. Visoki U Duda smatra da bi motivacija u slučaju lokalnih vlasti predstavljala bolje i društveno pogodnije rješenje; dobra kritička pedagogija od autoriteta zapasanog demokratskim sredstvima ionako je veoma rijetka pojava u Hrvatskoj. Thompson polaže pravo na apsolutnu reprezentaciju Hrvatske. A ona nije unisona, pogotovo ne tako radikalizirana, nego je ipak pluralna, barem do neke mjere, kaže Duda. Thompson, estradni umjetnik kojemu je visoki U kudikamo bliži od visokog C, ionako je odavno stupio na onu stranu zakona. To što nije s druge strane brave zapravo govori o stanju pravne države, a ne o njemu. Utoliko je nepristojno inzistirati na njegovu pravu javnog nastupanja, i svaki korektiv u tom smislu je dobrodošao. Ali, zašto bi npr. hrvatski ministri koji posjećuju Thompsonove koncerte sankcionirali redoviti mu pozdrav Za dom – spremni! ako ni njihov premijer u subotu, na početku utakmice Hrvatska-Kazahstan u Maksimiru, nije reagirao na isti poklič kojim se orio čitav stadion? Thompsona i svakoga drugog, ako se koristi tim pozdravom, treba zatvoriti. Jer, zakon u nas zabranjuje fašizam, ističe za Slobodnu saborski zastupnik SDP-a Ljubo Jurčić, poznat i po predizbornoj izjavi kako voli slušati Thompsona. Ta je izjava bila izvučena iz konteksta, meni je tisuću drugih glazbenika i stilova draže... No, nemam ništa protiv domoljublja, ne mogu se protiviti veličanju Hrvatske, tvrdi Jurčić. Možda su nas taj višak neprobavljene povijesti i neselektivno utjecanje kapitalizmu načinili podatnima za stalnu montažu senzacija poput ove u liku Marka Perkovića. I htjeli bismo biti sad i antifašisti i nacionalisti, a i tu su podvojenost uspjeli posljednji realizirati baš istarski Hrvati, kad su nakon Drugog svjetskog rata izgnali Talijane, i sve to pod znakom komunista. Kako li bi im tek hrlio Thompson da to zna... Ekstremno izražavanje A spomenu Herceg-Bosne u tim okvirima? Jurčić odgovara da o tome možemo razgovarati, ali o ustaškom pozdravu ne. Gospodarski strateg najveće oporbene stranke, u skladu sa svojom vokacijom, dodao je kako povijest svjedoči da domoljublje i nacionalizam mogu postati jedno u vremenima ekonomske krize. Ljudi su tada skloniji ekstremnom izražavanju, pogotovo na prostoru trusnom poput našega. Masovnost na Thompsonovim koncertima, po Jurčiću, stoga je sociološki doista više nego indikativna.