Agencija Evropske Unije za temeljna prava (The European Union Agency for Fundamental Rights -FRA) nedavno je objavila izvještaj o diskriminaciji muslimana u Evropskoj Uniji. Rezultati koji se iznose u izvještaju dio su prvog ikada provedenog sveobuhvatnog istraživanja iskustava imigranata i etničkih manjina sa diskriminacijom i rasnim zločinima na prostoru EU ("EU MIDIS"). Istraživanje je pokazalo kako su muslimani izloženi istom stepenu diskriminacije kao i druge manjinske grupe. Ovo nas dovodi do zaključka, da je tačno da muslimane u EU često diskriminiraju, ali oni nisu ništa više ili manje žrtve predrasuda nego druge etničke skupine i manjine. To je bitno jer islamisti različitog kova često eksploatišu netrpeljivost Evropljana prema muslimanima kako bi ih gurnuli u dodatni izolacionizam i potvrdili svoju viziju svijeta u kome je bilo kakav oblik suživota nemoguć. I umjesto da snagu troše na rješavanje problema diskriminacije i iznalaženje mehanizama bolje zaštite i promovisanja razumijevanja, oni samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje.
U prilogu objavljenom uz izvještaj direktor FRA-a Morten Kjaerum je izjavio: „Sveukupno, rezultati sugerišu da muslimane u EU tretiraju jako različito, zavisno od njihovog etničkog porijekla i zemlje boravka. Nošenje tradicionalne odjeće jedva da povećava diskriminaciju. Muslimani koji su obuhvaćeni istraživanjem ne smatraju da je vjera glavni razlog zbog čega ih diskriminišu."
Od onih muslimana koji su izjavili da su u proteklih dvanaest mjeseci bili žrtva diskriminacije većina vjeruje kako se to desilo zbog njihove etničke pripadnosti. Samo 10 posto ih je izjavilo kako vjeruju da je razlog zbog čega su bili diskriminirani čisto vjerske prirode.
U posljednjih dvanaest mjeseci jedan od trojice muslimana bio je izložen nekom obliku diskriminacije, a 11 posto ih je bilo žrtva nekog oblika rasnog zločina
Ipak, to što muslimane ne diskriminiraju prvenstveno zbog vjere ni na koji način ne umanjuje opravdanu zabrinutost visokom stopom diskriminacije kojoj su u Evropskoj Uniji izloženi oni koji sebe smatraju sljedbenicima islama. Naime, u posljednjih dvanaest mjeseci jedan od trojice muslimana bio je izložen nekom obliku diskriminacije, a 11 posto ih je bilo žrtva nekog oblika rasnog zločina. Najviši stepen diskriminacije evidentiran je kod zapošljavanja (tražeći posao 18 posto muslimana je diskriminirano, dok je takvo iskustvo na poslu imalo 13 posto njih) i u korištenju privatnih usluga (u restoranima, trgovinama i kod vlasnika imanja; ukupno 14 posto).
Za direktora Morten Kjaeruma "visok stepen diskriminacije na poslu i prilikom zapošljavanja naročito je zabrinjavajući jer je zaposlenje ključni dio procesa integracije. To je naročito bitno jer na taj način imigranti daju svoj doprinos društvu i to vidljiv doprinos. Zato diskriminacija, između ostalog otežava proces integracije."
Ono što dodatno zabrinjava autore izvještaja i predstavnike evropskih institucija, jeste zaključak FRA-a prema kojem većinu rasističkih ispada muslimani još uvijek ne prijavljuju policiji niti drugim nadležnim institucijama. Uz to, evidentirano je i to kao je poznavanje antidiskriminacione legislative jako slabo kod ove populacije, te da jako velik broj njih nema povjerenje u mehanizme žalbi i pritužbi. Kao i kod drugih manjinskih grupa i kod muslimana većina (79 posto) ne prijavljuje diskriminaciju niti zločine na rasnoj osnovi bilo kakvoj državnoj organizaciji, čak ni policiji, ili nekoj nevladinoj organizaciji. Naročito su mladi ispitanici rekli kako imaju jako malo povjerenja u policiju kao javnu službu. Situacija sa onima koji nemaju državljanstvo ili u EU borave tek kraći vremenski period daleko je teža i oni skoro nikada ne prijavljuju bilo kakav oblik diskriminacije. U brojkama, 59 posto ispitanih muslimana vjeruje kako se „ništa ne bi promijenilo ako bi prijavili diskriminaciju" dok je 38 posto izjavilo kako se takvi incidenti „dešavaju stalno" i zato se oni ne odlučuju da ih prijave.
Dobro je da je EU napokon počela ozbiljno pristupati problemu diskriminacije manjina, jer istraživanja poput ovoga koje je za FRA proveo renomirani GALLUP i u kome je bilo obuhvaćeno 23 500 imigranata u 27 zemalja članica po prvi put daju stvarnu sliku razmjera problema. Do sada se o tome više špekulisalo, a nerijetko se čitavim problemom manipulisalo. Sada znamo pouzdano da nije lako biti ne samo musliman u Evropi, nego uopće biti drugačiji.
Kao i kod drugih manjinskih grupa, i kod muslimana većina (79 posto) ne prijavljuje diskriminaciju niti zločine na rasnoj osnovi bilo kakvoj državnoj organizaciji, čak ni policiji, ili nekoj nevladinoj organizaciji.
Nedavno ubistvo jedne mlade Egipćanke usred sudnice u Dresdenu rasplamsalo je raspravu o mržnji prema strancima u Njemačkoj.
Sve je počelo još u augustu prošle godine kada je Njemicu egipatskog porijekla Marvi el-Sherbini (31) napao Alex W, 28-godišnji doseljenik iz Rusije, također državljanin Njemačke (pripadnik njemačke nacionalne manjine iz Rusije). S obzirom da je El- Sherbini nosila prepoznatljivu nošnju muslimanskih žena, hidžab, mladić ju je izvrijeđao nazvavši je "islamisticom" i "teroristicom". El-Sherbini je podigla tužbu protiv mladića zbog vrijeđanja, nakon čega prvostepeni sud u Dresdenu osuđuje useljenika iz Rusije na 780 eura novčane kazne. Tada niko nije mogao ni slutiti da će se ovaj rijetki primjer sankcionisanja islamofobije i netrpeljivosti prema manjinama doživjeti krvavi epilog.
U reviziji procesa početkom ovog mjeseca dolazi do krvoprolića. Alex W. koji je već prilikom prvog procesa nekoliko puta tužiteljicu vrijeđao na vjerskoj osnovi, izvlači nož i s 18 uboda smrtno ranjava trudnu Marvu el-Sherbini i nanosi teške ozlijede njezinom mužu koji joj je pritekao upomoć. Da stvar bude gora, policajac koji je utrčao u sudnicu nakon što je čuo povike pucao je u noge nesretnom suprugu žrtve držeći ga za napadača. I sve to pred očima trogodišnjeg sina obitelji El Sherbin, izvijestio je Radio Deutsche Welle. U početku su mediji izbjegavali čitav slučaj okarakterisati kao zločin iz „mržnje prema strancima i posebno prema sugrađanima islamske vjeroispovijesti". Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako su svi detalji oko slučaja izašli u javnost, postalo je očito da je čitav slučaj "inspiriran mržnjom prema strancima, ali počinjen od strane usamljenog ekstremiste."
