H-Alterov suradnik Ivo Škorić na prosvjedu u društvu s Milkom Tadić-Mijović, novinarkom crnogorskog "Monitora".
Uoči UN-ova summita o klimatskim promjenama, u New Yorku je, na jesenji ekvinocij 2014, održan najveći marš u povijesti za spas planeta. Organizatori – 350.org i Avaaz – tvrde da je bilo 400 000 ljudi (policija i novinari se slažu da je bilo više od 300 000). Oko 500 autobusa u nedjelju ujutro dovelo je prosvjednike iz čitavih SAD – od Seattlea do Mainea.
Paralelno su se odvijali slično veliki prosvjedi u 156 drugih većih gradova, koje smo mogli vidjeti na strateški postavljenim velikim ekranima uz rutu prosvjeda. Ruta je išla kroz centar Midtown Manhattana gdje se inače ne može disat od automobila: pješaci su nakratko osvojili 42. ulicu i generalni sekretar UN-a, Ban Ki Moon prošetao je prosvjedom u pratnji gradonačelnika DeBlasia (koji je tom prilikom najavio da će grad New York biti napajan strujom iz isključivo obnovljivih izvora do 2050.) i u oblaku policajaca.
Klimatske promjene prikazane su ne samo kao ekološki problem, nego i kao problem zaštite ljudskih prava, manjinskih prava, radničkih prava, zdravstveni problem, društveni problem, ekonomski problem, koji zahtijeva najhitnije moguće rješavanje danas
Marš je nazvan “Narodnim klimatskim maršem” i osnovna poruka bila je da se više ne radi samo o "tamo nekim pticama i kornjačama“, nego o nama samima, tj. o našem vlastitom opstanku, i da to više nije samo pitanje zaštite okoliša, već neophodnosti fundamentalne promjene načina proizvodnje da bi se taj opstanak mogao ostvariti.
Tako je klimatska promjena prikazana ne samo kao ekološki problem, nego i kao problem zaštite ljudskih prava, manjinskih prava, radničkih prava, zdravstveni problem, društveni problem, ekonomski problem, koji zahtijeva najhitnije moguće rješavanje danas, kada klimatske promjene nisu više stvar znanstvenih predviđanja i kompjuterskih modela, nego svakodnevica s kojom se suočavamo svuda na svijetu.
Prije trideset godina znanstvenici su upozoravali da će se razina mora dignuti. Danas više ne moraju upozoravati. Mogu samo izaći na ulicu u Miami Beachu tokom plime. Prije trideset godina kompjuterski modeli mogli su predvidjeti poplave u Karlovcu. Danas je dovoljno samo prošetati gradom nakon kiše.
Danas, dan nakon marša, Rockefelleri, obitelj čiji Standard Oil nam je dao benzin i stvorio našu ovisnost o nafti (američka i saudijska naftna industrija su praktički nastale rascjepom Standard Oila), odlučili su povući svoj novac iz naftne industrije: uspješan kapitalist uvijek je korak ispred konkurencije, ne?
Osim toga, slobodno tržište ne može, ne smije zanemariti glas potrošača, a potrošači su jučer jasno rekli da žele ozbiljne, korjenite promjene. Marš je bio tako strukturiran da se na njegov početak stave predstavnici populacija najugroženijih klimatskim promjenama: imigranti, siromašni, izrabljivani. Za njima su išli “Indijanci” - predstavnici američkih plemena, koji su odavno upozoravali protiv kapitalističkog izrabljivanja prirode – ali su satjerani u rezervate, uz dosta viskija, da budu kuš; e, sad se čini da su možda bili mudriji od bijelog čovjeka.
Iako je na prosvjedu bilo zasigurno predstavnika svih etničkih grupa na planetu i iako je očito podrška zaustavljanju klimatskih promjena univerzalna među svim ljudima, njihovi izabrani politički predstavnici ne odgovaraju njima nego šačici depersonaliziranih globalnih korporacija
Mislim da je ovo prvi put u 21. stoljeću na ovako velikom prosvjedu da je u direktnu vezu dovedena klimatska promjena i društveno uređenje, sustav proizvodnje: ovo je bio prosvjed protiv kapitalizma više nego prosvjed protiv klimatskih promjena. Kapitalističko izrabljivanje u svrhu neograničenog rasta identificirano je kao primarni uzrok klimatskih promjena, kao tumor koji treba ukloniti, kako bi planet i njeni stanovnici mogli ozdraviti i preživjeti. Na samom početku marša grupa obojenih imigranata pjevala je “mi hoćemo revoluciju protiv korporacija” predvođena mladom djevojkom u hidžabu, marširajući Šestom avenijom pored sjedišta najvećih svjetskih banaka.
Nekoliko drugih poruka koje su se isprofilirale za i tokom ovog prosvjeda: konzumiranje mesa, naročito govedine, jednako je opasno za okoliš kao i vožnja automobilima na benzin, ako ne i više – dakle ne samo da moramo promijeniti način proizvodnje električne energije i gorivo kojim punimo svoja prijevozna sredstva, već i gorivo kojim punimo sebe; “fracking” metoda za vađenje zemnog plina, donedavno promovirana kao spasonosna, pokazala se opasnom, uništavajući podzemne vode i uzrokujući potrese, te je postala vrlo nepopularna, i čisto je političko samoubojstvo podržavati je.
Sutra ćemo, naravno, vidjeti kako se političari opet neće ništa konkretno moći dogovoriti. Iako je na prosvjedu bilo zasigurno predstavnika svih etničkih grupa na planetu i iako je očito podrška zaustavljanju klimatskih promjena univerzalna među svim ljudima, njihovi izabrani politički predstavnici ne odgovaraju njima nego šačici depersonaliziranih globalnih korporacija čije preživljavanje i rast ovise o postepenoj destrukciji planeta i nas samih.
