Par stotinjaka metara dijeli Varšavsku ulicu u Zagrebu od sjedišta Društva arhitekata Zagreba na Trgu bana Jelačića. No, na komunikacijskoj razini ono što predstavljaju te dvije lokacije dijele milje šutnje. Dok su sada već višegodišnji protesti oko spornog projekta Cvjetnoga trga Tome Horvatinčića proteklih mjeseci kulminirali u žestoku građansku borbu za javnu gradsku površinu, DAZ se odlučio na ignoranciju. Povjesničari umjetnosti su organizirano reagirali, sociolozi isto tako, o desecima tisuća građana koji su se izjasnili da ne govorimo, ali gradsko udruženje arhitekata očigledno ne smatra da se to njih tiče.
Ako ne smatra da je i na njemu odgovornost da se makar izjasni o brutalnoj uzurpaciji i komercijalizaciji javnog prostora, ako već ne da ju pokuša zaustaviti u slučaju Varšavske, vodstvo DAZ-a bi se makar moglo zalagati za ono što navodi temeljnim u radu te organizacije - za zaštitu struke
"Mislimo da ne smijemo čekati da nas netko nešto pita, nego moramo sami djelovati. Ne smijemo biti pasivni promatrači koji samo kritiziraju, nego moramo preuzeti odgovornost i nešto napraviti", rekao je u nastupnom intervjuu u svibnju novi predsjednik DAZ-a arhitekt Damir Ljutić. I ono što je napravio devet mjeseci kasnije jest da se u ponedjeljak, 8. veljače, pridružio novoosnovanoj facebook grupi Damo Varšavsku!!! I onu pokraj ako treba... No nakon toga nije preuzeo odgovornost. Čak ni za članstvo u toj grupi bahatog naziva, kojoj u opisu stoji "ee... kako mi idu na živce", jasno aludirajući da su ti koji se autorima i članovima grupe penju na živce isti oni koji su spremni popeti se na kontejnere kako bi obranili pješačku zonu u centru grada.
Pokušavajući objasniti svoje članstvo u takvoj grupi, koja se nedvojbeno pozicionira nasuprot građanskoj inicijativi pod sloganom Ne damo Varšavsku, Ljutić je rekao da je "pogrešno shvaćen smisao grupe, jer se njom ne daje podrška davanju Varšavske ulice investitoru, već se ironizira cijela ta priča". Što se to ironizira, Ljutić nije znao pojasniti, osim da se, eto, "mi šalimo na račun problema koji, istina, nije baš tako neozbiljan, ali je to takav način komunikacije preko Facebooka".
Ljutić dobro zna što je Facebook jer ga je kao javni medij vrlo ozbiljno shvatio kada ga je obilno koristio promovirajući svoju listu na izborima za vodstvo DAZ-a. Jedino što Ljutić može ironizirati članstvom u toj grupi jest njegova pozicija na čelu DAZ-a. I to je uspješno obavio.
Osim njega u grupi Damo Varšavsku!!! je i Damir Blažević, član Izvršnog odbora DAZ-a, i Marko Milas, član Odbora kontrole DAZ-a, pa bi se to moglo shvatiti i kao službeni stav DAZ-a. Međutim, Ljutić, priznajući uvijeno da je možda ipak pogriješio ("Nisam profesionalni političar pa može biti i da sam napravio neku grešku u političkim koracima"), brzo formulira stav: "Nitko nije za to da Varšavska bude prometna. Rampa u Varšavskoj definitivno nije dobro rješenje." I tako je, zbog onog što on zove mogućim gafom, predsjednik DAZ-a nakon devet mjeseci neizjašnjavanja konačno bio prisiljen reći što "službeno" misli.
Sadašnje vodstvo DAZ-a ne može ublažiti svu štetu koju je napravila gradska vlast dajući projektu Cvjetnoga trga potrebnu legalnost, potpomognuta stručnim službama i blagoslovljena šutnjom prethodnika na čelu DAZ-a. Ali ako ne smatraju da je i na njima odgovornost da se makar izjasne o brutalnoj uzurpaciji i komercijalizaciji javnog prostora, ako već ne da ju pokušaju zaustaviti u slučaju Varšavske, onda bi se makar mogli zalagati za ono što navode temeljnim u njihovom radu - zaštitu struke. Ovako tek afirmiraju stav da su arhitekti i urbanisti tek puki provoditelji volje investitora. O tome dovoljno govori da se članovi njihove struke koji se zalažu za javni interes već nazivaju "nezavisnim arhitektima". O čemu su svi ti drugi zavisni?
