Nacionalisti uništili pravosuđe

Kao redovni profesor Pravnog fakulteta, odlazite u mirovinu s 47 godina radnog staža, te ste vjerojatno nastavnik s najdužim stažom na splitskom Sveučilištu. Kako gledate na tih pola stoljeća profešure? S puno dobrih uspomena na studente, kojih je, otkad sam 1961. godine došao na Fakultet kao honorarni asistent do danas, bilo oko 15 tisuća. Ali, već posljednjih desetak godina osjećao sam zamor od nastave i čekao umirovljenje kao prirodni događaj. Studenti vas smatraju strogim ispitivačem? Slabiji studenti me smatraju više strogim, a bolji više pravednim. Nisu za visoko školstvo oni koji ne uspijevaju svladati na svakom predmetu barem udžbenik od tristotinjak stranica. Objavili ste petnaestak knjiga širokog tematskog raspona. Koje svoje knjige najviše cijenite? Knjiga Pojam prava afirmira u pravnoj znanosti integralno shvaćanje prava kao poretka normi, specifičnih društvenih odnosa i društvenih vrednota koje norme ostvaruju u odnosima. Jezik prava i Argumentacija i pravo su prve studije pravne lingvistike i retorike u nas. Životinja i čovjek i Stablo i čovjek uvode u kulturnu biologiju i u pravnu zaštitu životinja i biljaka. Čime u svom znanstvenom radu niste zadovoljni? Nedovoljnim ukazivanjem na istinu da pravo nije samo sredstvo afirmacije sloboda i jednakosti, nego ujedno i sredstvo ugnjetavanja i diskriminiranja. Nema državnog zlodjela koje nije počinjeno u ime prava. Nema pravnog ovlaštenja i slobode iza kojih ne stoje nečija lišavanja i nesloboda u istim odnosima. Policija i zatvori su prepuni siromašnih i nemoćnika, a propuštaju moćne. Kaznena nedjela su nedjela uglavnom malog čovjeka, dok nedjela moćnika - politička, ratna i financijska - nisu protupravna. Zlodjela bijelih ovratnika u pravilu nisu krivična djela, za razliku od zlodjela sirotinje, i tako je od robovlasničkog sistema do danas. To je tabu o kojem ne smiješ ni misliti, a ja smatram da studenti i građani to moraju znati. Kako se taj tlačiteljsko-diskriminatorski aspekt prava – za kojeg tvrdite da nije sitna nesavršenost nego dio same biti prava – očitovao devedesetih godina u nas? Onako kako se svuda očitovao: neke vodi u napredak, a neke diskriminira. Recimo, lopovluk nije kažnjen nigdje u istočnoj Europi, od Rusije južno: to je normalan dio diskriminacijske uloge prava u nerazvijenim zemljama. Pretvorba i privatizacija svuda je u istočnoj Europi i azijskim državama tranzicije provedena jednako: svuda je došlo do druge prvobitne akumulacije kapitala u vidu čiste pljačke. To se provodilo zakonom, ali to je normalna diskriminacijska uloga prava. Špekulacije s bankama, kad 200-300 tisuća štediša ostane bez novca, to je normalno funkcioniranje prava. Kažnjava se onaj tko ukrade koru kruha, ali onaj tko upropasti 100 tisuća štediša – to je nesreća. Banka propada, a menadžer dobije svoje bonuse – i to je pravo. Sve smo to imali i u Hrvatskoj, s time da je kod nas bio i dodatak: čak i ono što je bilo deklarirano kao sloboda i jednakost za sve – nije funkcioniralo za cijelo stanovništvo. U čemu se najkraće sastojao taj hrvatski dodatak? Tamo gdje je trebalo štititi jednako sve građane – npr. u radnom, krivičnom i građanskom pravu – norme se naprosto nisu primjenjivale, pa se onda slobodno ubijalo u Pakračkoj poljani, Sisku, Škabrnji, bračni par Gašparević i obitelj Zec, i do danas je sve to ostalo nekažnjeno. Kod otkaza se nije štitilo svakog građanina jednako. To nije bila normala prava. Dakle, osim uobičajene diskriminatorne uloge prava, u Hrvatskoj je vladala i pravna nenormalnost neprimjene prava. U tom razdoblju imali smo na stotine ubojstava i 20 tisuća zapaljenih kuća, a da ništa od toga nije sankcionirano. Kako objašnjavate takvu ulogu hrvatskog pravosuđa? Nije u pitanju samo da pravosuđe nije radilo kako treba, nego se mijenjao kadar u pravosuđu, putem nacionalističke revolucije, kako bi se moglo dezaktivirati pravednu stranu prava. Loši studenti postavljeni su za suce, i to najviše u kaznenim odjelima i državnom odvjetništvu. Kad danas EU traži da sredimo pravosuđe, mislim da osam od deset ljudi ne razumije o čemu se radi: ne traži se samo da se pravni postupci ubrzaju i da se otkloni korupcija u pravosuđu, nego i da se aktivira onaj dio prava koji jednako štiti sve ljude. Je li organizirani kriminal hrvatska sudbina? Organizirani kriminal nije ništa novo, već 18 godina djeluje uz toleranciju vlasti. Dečki su naučili pljačkati i ubijati u ratu, nitko ih za to nije gonio i oni su nastavili do danas. Uzbuna nastaje sada, kad su počele padati žrtve iz reda establishmenta. U nekoliko ste tekstova ratne sukobe devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji kvalificirali kao građanske ratove? Obrazložio sam to argumentima, ukazao zašto je to znanstveno važna kvalifikacija za objašnjenje težine počinjenih ratnih zločina i pokazao da ona nije inkopatibilna s postavkom o agresiji. Uzalud. Naši politolozi se plaše teorije i bave se uglavnom prognozama i analizama izbornih rezultata – kao da je to osnovni zadatak njihove znanosti. Što će svijetu donijeti Obama? Obama je nada loše globaliziranog svijeta da može disciplinirati podivljali kapitalizam koji daje neviđena bogatstva manjini i krajnju bijedu većini, a uz to vodi planet u ekološku krizu. I na kraju, kako ide s projektom Toposi erotike na kojemu radite već nekoliko godina i o kojem smo već razgovarali za Slobodnu Dalmaciju? Nakon šest godina rada uglavnom je dovršen. Sada je u stilskom dotjerivanju. Neće biti lako naći izdavača za tekst koji dostiže obim knjige Stablo i čovjek. Ali, ne brine me brzina objavljivanja. Zapravo, trebalo bi još neko vrijeme za daljnja istraživanja i promišljanja povijesnih, teorijskih, književno-likovnih i drugih sadržaja te kod nas posve nepoznate materije. HHO sam napustio zbog Ferala O svojoj aktivnosti kao marksističkog intelektualca, člana Zelene akcije Splita i saborskog zastupnika pisali ste u knjigama Politički ogledi i Sumorne godine. A zašto ste nedavno istupili iz HHO-a? Zbog više razloga koje sam objasnio u ostavci, a prije svega zbog sramotne šutnje HHO-a o gašenju Feral Tribunea – jednom od najtežih političko-kulturnih događaja 2008. godine. Zašto se opća šutnja o nestanku Ferala nastavlja do danas? Zbog spoja zluradosti Feralovih političkih protivnika, zavisti jednog dijela javnosti na talent i hrabrost feralovaca i povrijeđenosti onih koji su zbog raznih razloga došli u sukob s urednicima Ferala. Naprosto, Feral je okupio protiv sebe odviše animoziteta. Posebno za Split, Feral je bio mogućnost nicanja jedne suvremene avangardne kulture u konkurenciji s tri dominantna kulturna smjera našega grada: klerikalnog, laičko-tradicionalističkog i batalsko-malomišćanskog. Što mislite o Bolonjskoj reformi sveučilišta? Zasad bleferski formalizam koji nameće nove obaveze nastavnicima i studentima, ne dajući im nužne uvjete za ostvarivanje tih obaveza. Osim toga, umjesto da se pravni studij racionalizira, on se produžava na nepotrebnu petu godinu. Kako komentirate akciju Indeks? Sankcioniranje nekompetentnih i koruptivnih elemenata na sveučilištu mora biti prvenstveno zadatak samih sveučilišta, pa tek onda policije i pravosuđa. Kad se događa obratno, to dovoljno govori o stanju visokog školstva, gdje itekako dobro znamo tko je nesposoban i korumpiran – samo što nema mehanizama da se to utvrdi. Zašto već godinama niste aktivni u političkom stranačkom životu, premda ste u prvom saborskom sazivu bili jedan od najaktivnijih zastupnika? Iskustvo Sabora konačno me uvjerilo da strankama trebaju činovnici poslušni stranačkim vrhovima, čija je autoritarnost obrnuto proporcionalna njihovim sposobnostima, a ne kritički intelektualci. Danas bih mogao biti samo suputnik nekoj stvarno socijalističkoj i ekologističkoj stranci.