Fotograf, snimatelj, novinar, pisac i autor dokumentarnih filmova Jørgen Chemnitz živi u Nuuku, glavnom gradu Grenlanda, i sam je svakodnevni svjedok drastičnih promjena klime s kojima se suočava jedan od najrjeđe naseljenih kutova planeta. Zato je intervjuirao desetke stanovnika sjevera Grenlanda čiji će stavove, misli i osjećaji o promjenama s kojima se suočava njihova kultura usko vezana uz klimu, biti predstavljeni na multimedijalnoj izložbi koja se otvara večeras u 20,30 sati u podrumima Dioklecijanove palače u Splitu. Izložbu koja je nazvana "Breaking the Ice - The human face of climate change" organizira Dansko veleposlanstvo u Hrvatskoj, a možete ju pogledati do 28. srpnja.
U kratkim videima koji će također biti prikazani imamo rijetku priliku čuti Grenlandski jezik kojim govori manje od 50 tisuća ljudi, a blizak je jeziku kojim govore kanadski Inuiti. To je uz Danski i službeni jezik na ovom otoku koji je još uvijek velikim dijelom prekriven ledom. Tu se nalazi i jedan od najvećih svjetskih ledenjaka izvan Antarktike, Ilulissat, koji je uz pripadajući fjord uvršten i na UNESCO-vu listu svjetske baštine. U fjordu živi nešto više od četiri tisuće ljudi, a s njih 57 razgovarao je Chemnitz s ciljem da skrene pozornost na neumoljivu brzinu kojom se ovaj ledenjak otapa i time nepovratno odnosi i tradicionalni način života i kulturu lokalnih stanovnika.
O životu na Grenlandu koji unatoč svakodnevnom pogledu na led koji se otapa i time utječe i na cjelokupnu globalnu klimu, ipak traži i svoju budućnost u iskapanju ruda i nafte, Chemnitz govori za H-Alter.
U posljednjim desetljećima prosječna se temperatura na Arktiku povisila dvostruko brže nego u ostatku svijeta. Kakve je to posljedice ostavilo na život stanovnika Grenlanda i tradicionalnu kulturu koja je usko vezana uz klimu?
Promjena klime prijeti opstanku tradicionalnog načina života, za lovce i za pseće zaprege. Oni se sve teže mogu kretati tradicionalnim putevima kada idu u lov ili ribolov, zato što se led formira mnogo kasnije, a kvaliteta tog leda je lošija. Prije bi se površina mora smrznula i tvorila tvrdi led, dok je sada jako teško kretati se po tom ledu koji više nije tvrda i solidna masa. Na nekim mjestima ocean se uopće više ne zamrzava. To znači da se broj pasa za saonice ubrzano smanjuje, a s time nestaje i tradicionalni lov i ribolov.
Također, vrijeme se mijenja nekoliko puta godišnje. Sada se događa da iznenada počne kiša, sniježi u planinama gdje se također voze zapregama. Prije je vrijeme bilo stabilno, u zimi je temperatura ostajala u granicama između 20 i 40 stupnjeva C ispod nule.
Promjena klima otvara i prostor primjerice za širenje rudarstva i aktivnosti anftnih kompanija kao i novih brodskih puteva. To su nove mogućnosti, ali ljudi nisu spremni suočiti se sa zahtjevima tih ovdje sasvim novih industrija.
U najavi izložbe napisali ste kako je "stanovništvo sjevera Grenlanda uvjereno kako klimatske promjene i zloupotreba prirodnih resursa predstavljaju najveću prijetnju za budućnost". Kako se ovakav stav javnosti odražava na ekonomsku politiku otoka? Čini se da se svi budući ekonomski planovi temelje upravo na rudarenju, od uranija do rijetkih metala i nafte, ali i primjerice industrije aluminija koja je veliki zagađivač.
To je ta ironija, paradoks Greenlanda. Kritični smo prema masivnoj upotrebi nafte i drugih fosilnih goriva u drugim industrijaliziranim zemljama, a sada promjena klime omogućava nama da se potencijalno obogatimo kroz upravo vađenje nafte, plina i minerala. Pitate za logiku u svemu tome? Ona ne postoji.
Izložbu ste bazirali na razgovorima s lokalnim stanovnicima. Kako oni doživljavaju ovaj problem? Vide li neki od njih promjene klime kao prednost, a ne samo kao opasnost?
Mnogi ljudi vide promjene u klimi kao potencijalnu prednost. Nadaju se da će društvo u cjelini prosperirati od djelovanja rudarskih i naftnih kompanija. U tome vide mogućnosti za veliku zaradu u budućnosti.
Kao cilj izložbe naveli ste podizanje svijesti o tome kako je neophodno potražiti rješenja za izazove koje donose promjene klime. Gdje Grenlanđani vide rješenja? Leže li ona u tehnokratskim rješenjima i onim baziranim na tržištu kao što je Europski sustav trgovanja emisijama ili u povratku urođeničkim pogledu na odnos čovjeka i njegovog okoliša?
Ne postoji jedan globalni pogled na to kako se nositi s promjenama. Rješenja se razmatraju prvenstveno na lokalnoj razini. Lokalna je perspektiva prilagodba. Najvjerojatnije će ovdašnji lovci i ribari postati radnici u rudnicima, morat će se obrazovati i naučiti engleski.
Od 2009. godine Grenland je neovisniji od Danske. Danska središnja vlada nadležna je danas samo za vanjsku politiku, sigurnost te financijsku politiku. Kako je ta promjena u političkoj organizaciji utjecala na odnos prema okolišu?
To nije imalo većeg utjecaja na politiku prema okolišu. Političari traže nove načine prihoda za državu, i na račun toga ubrzavaju razvoj posebno rudarske industrije.
Malo je ljudi u Hrvatskoj koji su svjesni kako otapanje leda na Arktiku već sada utječa na klimu i u Hrvatskoj, kroz primjerice hladnije veljače. Mediji često daju prostor klimatskim skepticima.
Imamo i mi na Grenlandu skeptike, a neki od njih su i prikazani na izložbi. Međutim, bitno je reći da od 57 ljudi koje sam intervjuirao, niti jedan ne dovodi u pitanje da se promjena događa. Neki su vrlo kritični prema razlozima zbog kojih se promjene u klimi događaju, ali svi prihvaćaju činjenicu da se klima na Grenlandu dramatično promijenila u posljednjih deset godina.
Da, klima se kontinuirano mijenjala na Grenlandu oduvijek, ali to nikada nije bilo ovako brzo. Povlačenje ledenjaka kakvo je zabilježeno u Ilulissatu nije nikada prije viđeno. Ovaj, jedan od najvećih svjetskih ledenjaka izvan Antarktike, uvijek se pomicao naprijed ili nazad, ali nikad brzinom kojom se povlači u posljednjem desetljeću.
Kako vidite ulogu svojega rada u skretanju pozornosti na ovu temu?
Mnogi posjetioci iz drugih država, znanstvenici, političari i turisti, dolaze u Ilulissat da vide ovu sliku klimatskih promjena koju je jako jednostavno razumjeti. Ledenjak se drastično smanjuje. Izložbom sam htio pokazati kako se s time nose lokalni ljudi, htio sam njima dati glas. Važno nam se da nas se čuje jer mi smo svakodnevni svjedoci dramatičnih promjena.
