Miris baruta širi se Istrom

Iako još nije do kraja jasno kakve veze eksplozija u Boćarskom domu u Pazinu, gdje bi se za desetak dana trebao održati koncert Marka Perkovića Thompsona, ima s tim događajem, učinak je već postignut. Prijetnje o dizanju pulske Arene u zrak, koje su dolazile od Thompsonovih sljedbenika - nezadovoljnih odlukom suda koji je dao za pravo tamošnjim gradskim vlastima da zabrane nastup kontroverznog pjevača - ostvarile su se eksplozijom u Pazinu. Tenzije između Thompsonovih obožavatelja i njegovih oponenata tako su, nažalost i doslovno, ušle u eksplozivnu fazu. Ako je Thompson u Istri, barem u njezinu većinskom dijelu, zbog svega što se događa na njegovim koncertima persona non grata, čudno je inzistiranje da ondje ipak nastupi po svaku cijenu. Istra je više nego ostale hrvatske sredine osjetljiva na poigravanje s mračnim simbolima povijesti. Dok se drugdje u Hrvatskoj načela antifašizma kao tekovine na kojoj je sazdana suvremena Europa podržava uglavnom deklarativno, u Istri ono ima i svoj praktični sadržaj. Dio tog sadržaja je i oštro protivljenje da pjevač Thompson, s pratećom ikonografijom i publikom, vrijeđa osjećaje tamošnje većine. Pjevač Thompson i sve što ide uz njega, za razliku od građanina Marka Perkovića, ondje nije dobrodošao. To su mu poručili više puta. Ljudi obično ne odlaze onamo kamo ih ne pozivaju ili gdje se osjećaju nepoželjnima. Možda to uvijek nije ugodno, no barem je pristojno. Zabrana njegovih koncerata u Istri, pak, nepopularna je, kao i sve što se brani silom. Ima mišljenja da bi ga trebalo pustiti da pjeva gdje hoće jer se zabranom samo postiže suprotni učinak. I jedno i drugo, međutim - osjećaj nepoželjnosti i zabranu nastupa - mogao je jednostavno riješiti sam Thompson. Da je ijednom, ikada, zamolio publiku, obrativši joj se jasno i nedvosmisleno na nekom od brojnih koncerata koje je održao, da ne ističu simbole i ne kite se znakovljem koji podsjećaju na kratko, ali neslavno doba nacionalne povijesti, vjerojatno ne bi ni bilo problema između Thompsona i Istre. Ali, da je to učinio, onda to više ne bi bio Thompson jer glazba koju nudi, sama po sebi - bez ikonografije koja se uz nju veže - nije ono što pali njegove sljedbenike. Bez znakovlja i simbola koji se poput čička lijepe na njegove stihove, Marko Perković je gol i bio bi samo jedan od estradnih zabavljača. Prag tolerancije toliko je nizak da se cijena ljudskog života mjeri vrijednošću jednog metka i na svakom koraku svak svakom prijeti, čini se da ulazimo u opasno područje u kojem žrtve više neće biti ciljane. Kao da će samo biti važno da ih bude, po mogućnosti, što više. Thompson je očito svjestan da mu svaka zabrana, svaki eksces, svako suprotstavljanje i tenzije zbog njegovih nastupa samo idu u prilog i da je to onaj motor i onaj vjetar u leđa kojeg bi - da nema sve te uskovitlane prašine - bilo sve manje. U vremenima kad se ljudi automobilom zabijaju u vrata zgrade Sabora, kad se olako povlače okidači, podmeću ubojite naprave u središtu Zagreba, kad je prag tolerancije toliko nizak da se cijena ljudskog života mjeri vrijednošću jednog metka i na svakom koraku svak svakom prijeti, čini se da ulazimo u opasno područje u kojem žrtve više neće biti ciljane. Kao da će samo biti važno da ih bude, po mogućnosti, što više. Ako neka sredina neki događaj drži visokorizičnim, kao što u Pazinu ocjenjuju najavljeni Thompsonov koncert, nije li logično da mu se usprotivi. Ako se opiranje takvom stavu želi riješiti nasilno, podmetanjem eksploziva u praznoj sportskoj hali, što bi se tek moglo dogoditi sutra kada se pred dvoranom izravno sučele Thompsonovi fanatični pristaše i njihovi jednako fanatični neistomišljenici? Što bi se dogodilo da u takvom ozračju, u kojem se mogu naći na stotine ljudi, sutra eksplodira naprava slična onoj koja je uzdrmala pazinski Boćarski dom, a zatim protresla i cijelu Hrvatsku? Priziva li netko takvo stanje ili ćemo ponovno odmahnuti rukom i ustvrditi kako je u pitanju još jedan prenapuhani balon, koji, ako i eksplodira, osim kratkotrajnog praska, neće napraviti nikakvu štetu. Eksplozija u Pazinu, srećom, prošla je bez ozbiljnijih posljedica. No, ona je prijelomni trenutak kad miris baruta koji se širi treba shvatiti kao upozorenje da se učini sve da ne bi došlo do tragičnih posljedica.