Izjave njemačkog ministra unutarnjih poslova Wolfganga Schäublea (CDU - Kršćansko demokratska unija) u takozvanoj borbi protiv terorizma od prije nekoliko mjeseci, nisu ništa naspram novih bisera ovog svijetlog viteza i zaštitnika naše sigurnosti, naših života, domova…
Brzina i odlučnost kojom ispaljuje prijedloge za borbu protiv internacionalnog, islamskog, lijevog i ostalog terorizma (čitaj: prijedloge za gaženje ljudskih i građanskih prava) istinski otežavaju praćenje ove mindfuck-operacije. Usred Schäubleovih rafala u petak ujutro stigla je ipak jedna radosna vijest, to jest izjava ministrice pravosuđa Brigitte Zypries (SPD –Socijaldemokratska stranka njemačke) da novi Zakon o Saveznoj kriminalnoj službi neće dozvoljavati premetačinu privatnih računala preko interneta i da se stranke vladajuće koalicije (CDU – SPD) u tom pogledu slažu, te da se to pitanje mora raspraviti pred ustavnim sudom. No nismo stigli niti ispustiti uzdah olakšanja kada je Ministarstvo unutarnjih poslova već pola sata kasnije demantiralo ovu vijest.
Dozvola za nasilje
SSchäuble ili STASI 2.0 kako ministra unutarnjih poslova ovih dana tituliraju na pojedinim blogovima, ne odstupa od svoje pozicije i inzistira na upisu online pretraživanja privatnih računala u zakon. Bavarski ministar unutarnjih poslova Günther Beckstein, inače poznat po svojim blago rečeno konzervativnim doskočicama, podržao je svog saveznog kolegu i oštro napao ministricu pravosuđa da blokiranjem online premetačine ugrožava državnu sigurnost.
Zakon o online premetačini je u principu dozvola provoditeljima državnog monopola sile i nasilja, dakle policiji i tajnim službama, bez sudskog naloga njuškati po privatnim podatcima s osobnih računala. Jedan takav postupak zadire u privatni prostor, te zakon do sada kao kod premetačine predviđa prvo sudski nalog, a drugo prisutnost dotične osobe pri premetačini. Špijuniranje privatnih računala preko interneta, bez znanja korisnika i dakako bez sudskog naloga, tajne službe provode već od 2005. godine. Pitate se kako? Lako i ilegalno! Državna služba na privatni kompjutorčić prokrijumčari virus, takozvani trojanac, koji jednom aktiviran tiho i podmuklo skuplja podatke, šalje ih odgovornim službama ili pak otvara vrata u sigurnosnim postavkama. Tako službenici mogu čak i direktno pristupiti računalu. Što se događa s privatnim podacima, gdje ih se pohranjuje, koliko dugo i što ako trojanac šalje informacije s nekog računala koje ne spada pod njemačku jurisdikciju? To zna samo dragi bog.
Sve je to samo po sebi već skandalozno, pošto državni organi bez pravne osnove ne smiju ni zucnut, a kamoli čačkati po privatnim podacima. No Schäuble bi volio ovoj ilegalnoj radnji svojih službi dati jednu čvrstu pravnu osnovu.
Igre bez granica
Općenito, ministru je bespravno državno djelovanje uvelike mrsko. On bi najradije promijenio sve moguće zakone, a s njima i ustav, pa da čvrstom rukom pravde lupi po terorističkoj najezdi koja hara svijetom, a posebice u Njemačkoj vreba iza svakog ugla na poštenog, poslušnog građanina. Ako se, recimo, teroristi ipak ne odluče napasti Njemačku, bilo bi zaista šteta pooštrene zakone ostaviti neiskorištene ili ih opet ublažiti. Bolje te zakone iskoristiti, i primijeniti ih na vlastitim građanima. Na kraju krajeva građanska prava, nakon provedbe Schäubleovih prijedloga, ionako više ne bi vrijedila.
Schäubleova briga za njegove sugrađane i pravni okvir u borbi protiv terorizma u zadnje vrijeme ne poznaje granice. Zato on na visokom filozofskom i moralnom nivou razmišlja kako, gdje i kada Njemačku legalno obraniti od potencijalnih ili stvarnih opasnosti.
U jednom nedavno objavljenom intervjuu u tjedniku Der Spiegel ministar hladnog obraza traži pravnu podlogu za targeted killing, to jest ciljano ubijanje osumnjičenih osoba.
Kada na primjer potencijalne teroriste, tako zvane osobe koje ugrožavaju sigurnost, ne možemo protjerati iz zemlje – što ćemo onda s njima? Moglo bi se primjerice kao u Americi uvesti krivično djelo urote. Drugo pitanje je možemo li s osobama koje ugrožavaju sigurnost postupati kao s kombatantima i privesti ih? …moramo razgovarati o tome, jesu li preventivne mjere koje nam dan danas nude naši policijski zakoni dovoljne. Moglo bi se možda razmišljati o uvjetima za osobe koje je nemoguće protjerati iz zemlje, na primjer o zabrani korištenja interneta i mobitela. Pravni problemi sežu do ekstremnih slučaja kao što je targeted killing. Pretpostavimo, da netko zna u kojoj se spilji skriva Osama Bin Laden. Onda bi mogli ispaliti raketu na daljinsko upravljanje da ga ubijemo, izjavio je Schäuble za Spiegel.
Preventivna ubojstva
Treba imati u vidu činjenicu da je za krivično djelo urote po američkom zakonu već dovoljno ako se dvije osobe dogovaraju počiniti krivično djelo. Pri tome nije potrebna izvedba, pa čak niti priprema tog krivičnog djela, dovoljan je samo razgovor kako bi se dokazala urota. Dalje Schäuble želi preventivno uhititi potencijalne teroriste, znači ne one osumnjičene nego već i one moguće, a najdraže bi mu bilo te moguće teroriste tretirati kao kombatante. Međunarodno humanitarno pravo kombatante doduše definira kao borce koji kao takvi otvoreno – znači ne u civilu ili sa skrivenim oružjem – sudjeluju u ratu. Po kojem pravu onda Schäuble teroriste želi tretirati kao kombatante nije naveo.
Vrhunac je ovaj borac za pravdu dosegnuo svojim razmišljanjem o ciljanom ubojstvu terorista. Vrijedi li to i za one potencijalne teroriste Schäuble nije otkrio. Očito je samo, da time pravnoj državi iza leđa pokušava uvesti smrtnu kaznu. Naravno ministar pri tome lukavo koristi Bin Ladena kao prominentni primjer per excellence kojega treba što brže ciljano, bez osude i pravnog postupka udaljiti s ovoga svijeta.
Schäubleove izjave u Spiegelu prouzrokovale su negodovanje ne samo u opoziciji nego i u SPD-u. Čak su bavarski ogranak SPD-a, Zelena stranka i naravno Ljevica zatražili ostavku ministra. S druge strane nemala podrška Schäubleu stigla je naravno iz njegove vlastite stranke.
Predsjednik Njemačke i čuvar njemačkog ustava Horst Köhler opomenuo je ministra unutarnjih poslova, da u buduće razmisli o tome da li je je stakkato prijedloga stvarno optimalan i kako bi ljudi to mogli izdržati. Köhler ujedno sumnja može li se umorstvo jednog tobožnjeg terorista bez sudske odluke samo tako provesti. Opomena je to koja se u principu može objesiti mački o rep ili čak shvatiti kao odobravanje Schäubleovih prijedloga, dok god ovaj u javnosti o tome ne razmišlja pre glasno. Köhler zapravo preuzima Schäubleov stav da postupci samo moraju imati pravnu osnovu kako bi bili akceptirani i opravdani.
Prava kritika čula se pak iz redova zelenih. Schäuble želi legalizirati politička ubojstva te uvesti preventivni zatvor prema primjeru Guantanama. To s našom demokracijom i pravnom državom nema nikakve veze, izjavila je Claudia Roth, predsjednica Zelene stranke i oštro napala Wolfganga Schäublea, da se ovaj svojim izjavama u potpunosti diskvalificirao, te da mora podnijeti ostavku.
Podrška Angele Merkel
Kritičare je Schäuble nazvao histeričnima, optužio ih da su ga namjerno krivo shvatili, te da se zatvaraju pred potrebnom diskusijom i ne žele uvidjeti opasnost terorizma, na što je Claudia Roth uzvratila, da ministar nije vjerodostojan ako se pretvara kao krivo shvaćena mimoza, te da je on krivac iz uvjerenja koji želi pravnu državu pretvoriti u preventivnu. Nitko ovdje ništa krivo ne shvaća, naglasila je Roth.
Podršku je Schäuble dobio direktno iz najviše državne službe. Ja želim ministra koji razmišlja o novim opasnostima. Zabrana razmišljanja nas ne vodi nikuda, izjavila je kancelarka Angela Merkel, poduprta predsjednikom pokrajine Bavarske Edmundom Steuberom koji se slaže s razmišljanjem ministra Schäublea o zaštiti od terorizma.
Schäuble u svojim prijedlozima ne vidi opasnost za pravnu državu. Za njega je cijela diskusija samo poticaj za razmišljanje. To zvuči kao da ne obnaša funkciju ministra unutarnjih poslova, nego da se nalazi na predavanju nekog filozofskog fakulteta. Zastrašujući je i pozitivistički pogled ministra Schäublea na pravo; stav da je sve legalno ujedno i legitimno, je stav autoritarnih režima i diktatura. Njemu nije mjesto u državama s demokratskim sustavom, pa makar se morali obraniti i od samog vraga.
I dok državne strukture diljem svijeta zavaravaju građane da oštriji zakoni nude veću zaštitu naspram kriminala ili terorističke prijetnje, ostaje pitanje tko će zaštititi građane od suludog državnog akcionizma. Koliko god velika opasnost bila, neke granice se ne smiju prijeći, inače uništavamo ljudska i građanska prava, demokraciju i pravnu državu. Lijepi je izraz upotrijebio Kurt Beck predsjednik SPD-a: Ne smijemo slobodu štititi njezinom sahranom.
