I dok braniteljske udruge, nemajući pametnijeg posla, pucaju ćorcima na predsjednika Mesića, jer bi štedio na grobljima, gdje se plotunima i ceremonijalima na državni račun ispraćaju oni koji su za Domovinskog rata zadužili Hrvatsku, novi, pojedinačno najveći vlasnici naftne nacionalne kompanije, Ine, Mađari, razmišljaju tko će iz njihovih redova zasjesti u prvu fotelju nekada prestižne zagrebačke Karingtonke. Ne u podrume, tamo gdje se nekada davno sastao Hrvatski Sabor kako bi se otcijepio od omrznute Jugoslavije nakon raketiranja Banskih dvora, nego na prvi kat, u ured glavnog menadžera. MOL-u nitko nema pravo ništa zamjeriti, jer je svoje vlasništvo u posljednjem hrvatskom industrijskom nacionalnom ponosu platio onoliko koliko su to od njega tražili svi vladajući političari, od SDP-a do HDZ-a. Stoga je sada kasno da se kajemo, a pogotovo da Mesiću predbacujemo što na pladanj nemuštog Vladinog ekonomskog stabilizacijskog programa, umjesto odricanja od vlastitih beneficija sada prinosi žrtvu u manevarskoj municiji. No, tog dana kada Laszlo, Zoltan ili netko teći, preuzme žezlo Ine, priča o domoljubima kojima ćemo uskratiti cvijeće i svijeće na grobovima, da bismo spasili hrvatsko nacionalno biće, njegov opstanak i budućnost u europskim okvirima, prestaje. Onima kojima svi žele laku zemlju Hrvatsku za koju su dali živote više nitko ne može vratiti ništa, baš kao niti njihovim nasljednicima čije su kolektivno podzemno blago strancima prodali oni koji su se svo ovo vrijeme tukli u domoljubna prsa. Nije Stjepan Mesić izgubio kompas onog trenutka kada je počeo izigravati starog Panteliju iz obitelji Topalovića koji su u legendarnim Maratoncima kapital stekli štedeći na mrtvačkim kovčezima. Smrt je najunosniji biznis, shvatili su to odavno pogrebnici u nezaboravnim likovima Dušana Kovačevića, ali ne samo ona ljudska već i davnašnji pomor svih živih bića koji je rezultirao fosilnim gorivima kojima danas trgujemo. Zato danas predsjednik Republike ispaljuje plotune štednje istodobno zazivajući u svom obraćanju naciji da ga i Račanov i Sanaderov prvi čovjek Ine, nekadašnji stranački kolega i zet legendarne Savke Dabčević–Kučar, Tomislav Dragičević, naslijedi kada ga stigne neumitna mirovina nakon desetogodišnjeg mandata. Budući da je Mesić, nasreću, još uvijek vitalan, a i njemu bi po protokolu vojska morala pucati iznad glave kad mu dođu glave Mirogojske arkade, možda bi to bilo i najbolje i najštedljivije zamjensko kadrovsko rješenje. Dragičević na Pantovčaku, a Mesić direktor Ine?

