Sjajna svojedobna ideja začeta tzv. Akupunkturom Varoša zaživjela je u listopadu te 2013. godine i prijedlogom otvaranja Smojina teatra, no kasniji su je organizacijsko-tehnički nesporazumi za dulje vrijeme ugasili, a cijeli je Varoš s brojnim svojim nekad živim pjacetama i dvorima (Uvodića širina, Božulića dvori, prostor pred crkvicom sv. Luke...) prepušten stihijskom štekatiziranju i apartmaniziranju.
Zato je uvijek i pravi i zadnji čas da makar povremeno u takve prostore vratimo onu vrstu šušura koja ne dolazi samo od kovčega turističkih kotačića, nego šušura koji priziva potrebu da iz neke pitomije nedavne prošlosti na svjetlo dana izvučemo i mogućnost življenja bogatijeg i raznovrsnijeg od pukog i turizmu apsolutno podređenog preživljavanja.
Bez promišljenih i upornih nastojanja koja će dolaziti iz same Povijesne jezgre grada Splita, iz Varoša, Radunice, Lučca... takvi se iskoraci ne mogu ni maštati a kamoli očekivati, pa je, nadamo se, tim više vrijedno pažnje i nedavno nastojanje kotara Varoš da u planove vlastitih društvenih aktivnosti "u suradnji s kulturno-umjetničkim društvima, Turističkom zajednicom, Splitskim ljetom...""uvrsti i "obnavljanje tradicije pučkih priredbi, igrokaza, recitala i koncerta na varoškim pjecetama..."
I premda smo svikli da se planovi sve češće donose radi samih planova, a ne njihove realizacije, u Varošu se začudo prionulo vlastitom gradu pokloniti jednu malu i nepretencioznu svibanjsku paletu kulturnih događanja za koja ne sumnjamo da će privući mnogu pažnju i odobravanje...
Više o događaju možete pronaći ovdje.
