3. Inflacija
Dragi nećače,
Obezvređivanje denara dalo je loše rezultate. Svaki put kad bi političari iskovali više kovanica, povećali bi broj kovanica u opticaju. Pa što s tim?
Zakon ponude i potražnje zahvaća novac upravo onako kako zahvaća i olovke, i sve drugo. Kad ima vrlo malo novca, taj novac postaje veoma vrijedan, i njime se može kupiti mnogo toga. No ako ima mnogo novca, onda on nije tako vrijedan, i može kupiti malo toga.
I baš se to desilo s rimskim novcem. Političari su krivotvorili tako mnogo novca da je postao gotovo bezvrijedan. Godine Gospodnje 54. jedan denar je mogao kupiti po prilici jednu štrucu kruha. No do godine Gospodnje 268. proizvedeno je tako mnogo denara ta ih je bilo potrebno nekoliko stotina, e da bi se kupila jedna štruca kruha. Svaki put kad bi ukupan broj denara porastao, svaki pojedini denar gubio bi nešto od svoje vrijednosti. To je inflacija.
Inflacija je povećanje količine novca. Povećavanje opskrbe novcem uzrokuje smanjenje vrijednosti svake pojedine jedinice tog novca. Kad se vrijednost novca smanjuje, trebaš više novca da bi kupio ono što želiš. Cijene rastu.
Količina novca raste.
Zato vrijednost novca pada.
I zbog toga rastu cijene.
U Rimskom Carstvu nije rasla vrijednost hrane, odjeće i drugih stvari, već je padala vrijednost novca. Kruh nije koštao tristo denara zato što je bio tako jako vrijedan, već je tristo dinara koštao zato što su denari bili gotovo bezvrijedni.
Godine 1968. u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je oko 200 milijardi dolara. Cijene nisu bile osobito visoke. Danas ima više od 950 milijardi dolara, a cijene su visoke.
Ista se stvar dešava i danas. I ne dešava se samo s dolarom, već s gotovo svim novcem: britanskim, francuskim, talijanskim... Po cijelom svijetu vladine službe proizvode toliko mnogo novca da novac gubi svoju vrijednost. Cijene rastu u gotovo svakom kutku svijeta.Godine 1968. u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je oko 200 milijardi dolara. Cijene nisu bile osobito visoke. Danas ima više od 950[1] milijardi dolara, a cijene su visoke.
Taj višak novca nastao je zato što ljudi koji vode vladu koriste taj novac za plaćanje stvari koje kupuju. Objasnit ću ti to potanje u idućem pismu.
Važno je da upamtiš kako neke cijene rastu (a neke pak padaju) čak i u vremenima kad nema inflacije. No, inflacija uzrokuje da gotovo sve cijene rastu, i to je ono što nas toliko brine.
Također je važno da upamtiš kako inflacija nije isto što i porast cijena. Inflacija uzrokuje porast cijena. Neki ljudi brkaju te dvije stvari.
Osim toga, porast cijena je samo jedna od posljedica inflacije. Ima i drugih posljedica, pa ću ti ih doskora i objasniti. Prije nego se poduhvatim toga, moram ti objasniti još neke stvari koje se tiču dolara.
Zapamti: inflacija je porast količine novca. Ona uzrokuje pad vrijednosti novca, pa zbog toga rastu cijene.
Tvoj strikan
4. Dolari, novac i legalno sredstvo plaćanja
Dragi nećače,
Što je dolar? Ako vjeruješ da je neki od onih papirnatih bonova u tvom novčaniku dolar, onda si u grdnoj zabludi.
Na svom pisaćem stolu držim lijevanu pločicu od srebra težine jedne unce[2]. Ta mala srebrna pločica jest jedan dolar. Ako te to čudi, znaj da nisi jedini. Nikako nisi jedina osoba u toj zabludi.
Većina ljudi misli da je papirnati bon u njihovom novčaniku dolar zato što na tom bonu piše „Jedan dolar". Istina, to zvuči razumno, no hajdemo malo razmisliti. Kad bih dao tiskati papirnate bonove na kojima bi pisalo „Jedna košarkaška lopta", zar bi ti bonovi bili košarkaška lopta? Pa naravno da ne bi.
Hajde da pogledamo kako je nastao dolar.
Ima već dobrih 40 stoljeća kako se zlato koristi kao novac. Srebro služi u istu svrhu nekih 25 stoljeća. Ima itekako dobrih razloga zašto ljudi koriste ta dva metala kao novac.
No prije svega: što je novac?
Novac je roba kojom je najlakše trgovati. Naravno da trgovati možeš gotovo svačime - olovkama, televizorima, loptama, stripovima, špekulama - svačim. Ali, nije lako trgovati svim stvarima. Neke su preteške za transport, na primjer kuće; drugima je teško procijeniti vrijednost, na primjer dijamantima. Ili nema baš mnogo ljudi koji žele neku robu, na primjer limburški sir. Ili lako hrđaju i propadaju, na primjer željezo.
Zapravo je vrlo malo stvari koje su sitne, lako se transportiraju, opće poželjne su i ne hrđaju. I vrlo je malo stvari koje su rijetke, a teške za kopiranje. No dobar novac mora imati upravo ta svojstva.
Kad koristiš komad zlata ili srebra kao novac, kako da znaš koliko ga točno imaš? Kako da mu znaš težinu i čistoću? Sretni izum kovanica riješio je i taj problem.
Kroz stoljeća se pokazalo da samo dvije stvari mogu dobro poslužiti kao novac: zlato i srebro. Ljudi su pokušavali, i još uvijek pokušavaju sve moguće, no uvijek, baš uvijek se vraćaju istome: zlatu i srebru. Nema boljega od tog dvojeg. Osim toga, ta se dva metala odavno koriste za izradu nakita, pa im ljudi pridaju osobito značenje: lijepi su i dragocjeni.
Kao novac su korištene mnoge čudne stvari. Ljudi nisu pokušavali samo s papirom, već i s kamenovima, stokom, perlama, solju, ribom, čak i morskim školjkama. Ali zlato i srebro i dalje ostaju favoriti.
Ipak, ima jedan mali problem u vezi sa zlatom i srebrom. Kad koristiš komad zlata ili srebra kao novac, kako da znaš koliko ga točno imaš? Kako da mu znaš težinu i čistoću?
Sretni izum kovanica riješio je i taj problem. Kovanice su izumljene zato da bi ljudi mogli lako odrediti koliko zlata i srebra imaju.
Stvarna kovanica je disk od zlata ili srebra. Na njemu su utisnute ove tri stvari: težina kovanice, finoća metala, i oznaka kovnice koja je izradila kovanicu. Oznaka kovnice zove se zlatarski žig ili punca. Punca pokazuje koliko vrijedi kovanica, baš kao što imena Cadillac, Rolly Royce i Chevrolet pokazuju koliko vrijedi automobil.
Ako je punca na kovanici Juraj, i ti znaš da kovnica novca Juraj pravi dobre kovanice, onda možeš vjerovati u težinu i finoću metala te kovanice. Rado ćeš primiti Jurajevu kovanicu kad budeš trgovao svojom robom ili uslugama.
Na primjer, ako pekar za jednu štrucu kruha hoće jednu uncu srebra, kovnica Juraj je proizvela kovanice od pola unce srebra, i pekar vjeruje da su te kovanice dobre, onda će cijena jedne štruce kruha biti dva Juraja.
Nekad davno, još u srednjem vijeku, bila je kovnica u mjestašcu Joachimthal, u Bohemiji. To je u Češkoj. Joachimthalska kovnica pravila je srebrne kovanice od jedne unce, i ta kovanica, zvana Joachimthaler, bila je široko prihvaćena kao veoma dobra. Naziv Joachimthaler se s vremenom skratio u thaler (talir). Talir je bio tako dobra kovanica da ju je svak htio. Talir je s vremenom počeo značiti isto što i unca srebra. Umjesto da kažu „jedna unca srebra", ljudi bi rekli „talir".
Kao što vjerojatno već pogađaš, naziv „talir" s vremenom se pretvorio u dolar. Drugim riječima, dolar znači jedna unca srebra.
Nazivi mnogih drugih moneta također označavaju težinu u zlatu ili srebru. Najbolji primjer je britanska srebrna funta, „British Pound Sterling", koja je nekad označavala jednu funtu srebra finoće 925. Francuski franak znači jednu stotninu unce zlata. Babilonski zlatni šekel značio je pola unce zlata. Srebrni šekel, pak, pola unce srebra.
Nažalost, sa svim je novcem jedan velik problem: sigurnost i pohrana. Kad ga ne koristiš, kamo ga staviti da se ne izgubi ili ne bude ukraden?
Problem je riješen izumom spremišta za novac. Kad ljudi nisu koristili svoje zlato i srebro, pohranjivali su ga u spremište za novac. Kad bi vlasnik novca pohranio u spremište, vlasnik spremišta dao bi mu potvrdu. Na potvrdi bi pisalo nešto kao, „Ovim se potvrđuje da je u Smithovom spremištu pohranjeno stotinu talira, koji će se na zahtjev isplatiti donosiocu ove potvrde". Dakle, bila je to neka vrsta priznanice.
Spremišta novca postala su banke, a novčanice su postale bankovne priznanice. Svatko tko ima priznanicu može je odnijeti u banku i dobiti svoje zlato ili srebro. Novčanica od jednog dolara je zapravo priznanica za jednu uncu srebra. Novčanica od jednog franka je pak priznanica za jednu stotninu unce zlata.
Sve do 1960-ih godina papirni bonovi u tvom novčaniku još uvijek su bili dolarske novčanice. Nisu bili „Zapisi Federalnih rezervi", već su se nazivali „Priznanice za srebro". Kad god si htio, mogao si otići u Riznicu SAD i zamijeniti ih za srebro. Starije potvrde za srebro nisu imale natpis da se radi o legalnom sredstvu plaćanja. Umjesto toga, na njima je pisalo: „Ovim se potvrđuje da je u Riznici Sjedinjenih Američkih Država pohranjen jedan dolar u srebru, i isplativ na zahtjev donosioca potvrde".
Brijač bi u zamjenu za šišanje kose tražio jednu uncu srebra, ili bi pak tražio jedan talir. Bilo je svejedno.Kao što vjerojatno već pogađaš, naziv „talir" s vremenom se pretvorio u dolar. Drugim riječima, dolar znači jedna unca srebra.
Američki je dolar sve do 1960-ih godina bio veoma dobar novac. Ljudi iz cijelog svijeta su ga željeli zato što ga se moglo zamijeniti za dragocjeni metal. No to se promijenilo. Američki dolar nije više tako popularan. Razlog?
Priznanice na srebro su nestale. Vlada ih je naštampala previše. Da bi mogla poplaćati sve stvari koje je kupovala, Vlada je tiskala tako mnogo papirnatih dolara da nije imala dovoljno zlata niti srebra za njihovo pokriće. Zato Vlada tiska samo bili zapise Federalnih rezervi, jer ti zapisi nisu priznanica ni za što. To su naprosto papiri, i tiska se u ogromnim količinama.
E pa, zašto ti papiri nisu bezvrijedni? Što im daje vrijednost?
Izjava o legalnom sredstvu plaćanja. Da bismo to razumjeli, moramo se vratiti daleko u prošlost, u godinu 1270. . Te davne 1270. na čelu vlade koja je vladala velikim dijelom Azije bio je Kublaj Kan. Kublaj Kan je za svoju vladu htio kupiti mnogo stvari, ali se bojao podići poreze da namakne dovoljno novca.
Isprva su ljudi izbjegavali papirnati novac. Zato je Kublaj Kan donio zakon o legalnom sredstvu plaćanja. Prema zakonu o legalnom sredstvu plaćanja, svatko tko odbije primiti papirnati novac bivao je kažnjen. Kublaj Kan bio je jako gadne naravi, svi su ga se bojali, pa su zato prihvaćali papirnati novac u zamjenu za svoju robu. Takav novac se ponekad zove naređeni novac („fiat money").
Prije nekih 200 godina francuska je vlada učinila isto što i Kublaj Kan. To jest, tiskala je lažni novac, i poduprla to zakonom o legalnom sredstvu plaćanja. Ako bi netko odbio primiti papirnati novac u zamjenu za svoju robu ili usluge, odrubili bi mu glavu giljotinom.
Srećom, kazne u Sjedinjenim Američkim Državama nisu tako gadne. Ako ti netko duguje novac, a ti odbiješ zapise Federalnih rezervi kao otplatu duga, tad se dug poništava. Ta osoba ti ne mora platiti više ništa.
Ipak, nije uvijek bilo tako. Prije dvije stotine godina svatko tko bi prekrštio zakon o legalnom sredstvu plaćanja bio bi optužen za izdaju i strpan u zatvor. To je bilo za vrijeme Američke revolucije, kad je vlada stvorila inflaciju tiskajući „kontinentalne dolare". Papirnati „kontinentalci" postali su bezvrijedni (iako je, naravno, srebrni i zlatni novac zadržao svoju vrijednost), i ljudi to nisu zaboravili dugo vremena. To je dio razloga koji stoji iza prve rečenice članka prvog, odjeljak deseti, Ustava SAD.
Član 1, odjeljak 10. Ustava SAD (Samo prvi paragraf):
Prije nekih 200 godina francuska je vlada učinila isto što i Kublaj Kan. To jest, tiskala je lažni novac, i poduprla to zakonom o legalnom sredstvu plaćanja. Ako bi netko odbio primiti papirnati novac u zamjenu za svoju robu ili usluge, odrubili bi mu glavu giljotinom.
Nijedna država ne može ulaziti ni u kakav ugovor, sporazum ili savez; ni izdavati dozvole za zarobljavanje neprijateljskih brodova i nasilni povraćaj imovine; ni kovati novac; ni izdavati novčanice; niti učiniti zakonskim sredstvom plaćanja dugova bilo što drugo osim zlatnog i srebrnog kovanog novca; niti donositi zakone o lišavanju građanskih prava i oduzimanju imovine, niti zakon s povratnim djelovanjem, niti zakon koji krnji obaveznost ugovora, niti dodeljivati plemićke titule. [potcrtao autor]
Ova je rečenica jedan od mnogih primjera kako su ljudi nastojali spriječiti ponavljanje povijesti.
Ako te zanima Revolucionarni rat, možda bi htio saznati što se desilo Georgeu Washingtonu u dolini Forge. Washington je bio ljut na lokalne farmere i trgovce zato što su toliko podigli cijene da nije mogao kupiti dovoljno hrane i odjeće za svoje ljude. Prema njegovim pismima, držao je da farmeri i trgovci zlorabe njegovu situaciju.
Washington u to vrijeme očito nije znao da je vlada za rat plaćala tiskajući ogromne količine „kontinentalaca". Cijene su rasle zato što je vrijednost novca padala. Svak tko bi pokušao kupovati kontinentalnim dolarima ustanovio bi da nitko ne želi prihvatiti njegov novac, osim ako nije bio voljan platiti veoma mnogo.
U drugu ruku, tko god je imao zlato ili srebro, ili neki drugi neinflatorni novac, nije morao brinuti zbog rasta cijena. Stoga, zima u dolini Forge ne bi za Washingtona i njegove ljude bila tako gadna da je tad imao bolji novac.
Vlada je u idućih dvjesto godina nakon doline Forge izdavala mnoge vrste dolara. Kontinentalni dolar nije jedini dolar kojeg je inflacija uništila. Zeleni dolar iz Civilnog rata u 1860-im godinama izgubio je mnogo od svoje vrijednosti, a konfederacijski dolar je inflacija sasvim uništila. Dolar sa zlatnim certifikatom i dolar sa srebrnim certifikatom nisu bili uništeni inflacijom, već ih je zamijenio dolar Federalnih rezervi koji je već bio grdno načet.
Sve do 1930-ih godina vlada je dopuštala prometovanje zlatnih kovanica, a srebrne kovanice prometovale su sve do 1960-ih. Ni jedne niti druge nisu bile oštećene inflacijom zato što ih se, kako ti je već poznato, ne može proizvesti tiskarskim strojem.
Nećače, sad je dobar čas da ti objasnim kako su zapravo ekonomski problemi samo simptomi, a da je pravi uzrok zakon. Inflacija, recesija, poslovni promašaji, nezaposlenost i siromaštvo u osnovi su uzrokovani korupcijom američkog pravnog sustava.
Pravni sustav kakvog imamo danas nije onakav kakvog su utemeljitelji Amerike htjeli.
Ne mogu ti dovoljno naglasiti koliko je za tebe važno razumijevanje kako današnji pravni sustav djeluje na ekonomiku.
U idućem pismu govorit ću ti o politici i tiskarskim strojevima. Upamti da je novac vrijedan zato što su ljudi voljni uzimati ga u zamjenu za svoje robe i usluge. Ako ga ljudi ne koriste za razmjenu, onda to nije novac.
Tvoj strikan
[1] Prema M1 mjeri opskrbe novcem, koja uračunava gotovinu, tekuće račune i putničke čekove.
[2] 1 unca =28,35 grama
"Ma što bilo s lizalicom":
