Dok hrvatska Vlada dovodi u Jadran svjetske naftne korporacije tvrdeći da će im nametnuti "najviše ekološke standarde", isti takvi standardi nisu u stvarnosti postavljeni ni za postojeće aktivnosti koje se provode na Jadranu, ali i na obali. Dobar primjer za to je morski otpad, u svijetu Plastika djeluje kao magnet za mnoge toksične spojeve koje onda veže na sebe te ih takve, kao neke toksične bombe, životinje progutaju i unose u hranidbene lanceprepoznat kao gorući ekološki problem, a razmjeri koje je taj problem dosegao u Jadranu su potpuna nepoznanica. Tek nedavno su pokrenuta pilot istraživanja iz kojih ćemo dobiti prve podatke, ali i to za nekoliko godina.
"Ne znamo koliko otpada ima, iz kojih izvora dolazi, koje obale najviše pogađa, koliko ga ima na obali, koliko na morskoj površini, koliko na morskom dnu, kolika je količina mikroskopskih sintetičkih čestica u Jadranu, koliko su se te čestice ugradile u hranidbene lance i koji je ukupni utjecaj na jadranske ekosustave. Dakle, ne da kasnimo s regulacijom, nego kasnimo uopće sa shvaćanjem problema i njegovog opsega", kaže Mosor Prvan iz splitske udruge Sunce, koja u sklopu projekta IPA Adriatic CBC programa 2007 – 2013 pod nazivom "Sustav upravljanja morskim otpadom u Jadranskoj regiji" provodi istraživanje procjene stanja morskog otpada u Jadranu. Nositelj cijelog projekta u Hrvatskoj je Institut za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) iz Splita, a kako se provodi u sedam država regije, trebao bi rezultirati strateškom procjenom na regionalnoj razini.
Prvi izlasci na teren stručnjaka iz udruge Sunce ne nude razloga za optimizam. U zadnjim danima stare godine količina prikupljenog otpada pred Splitom i između Šolte i Hvara bila je tri do pet puta veća od prosjeka u sličnim istraživanjima provedenim na Sredozemlju. Naravno, potrebno je višegodišnje praćenje stanja da bi se moglo uspoređivati stanje u Jadranu s drugim morskim ekosustavima.
"Možda se pokaže da u Jadranu zaista ima više otpada nego u drugim morima, a možda se samo radilo o jednokratnom slučaju zbog vremenskih ili nekih drugih faktora. Ono što možemo sa sigurnošću kazati nakon dosadašnjih terenskih aktivnosti koje smo proveli, a uključuju praćenje stanja morskog otpada na plažama, otpada na morskom dnu, otpada na morskoj površini te intervjua s dionicima, jest da je problem u Globalno se problem morskog otpada ističe kao jedna od tri najveće prijetnje ekosustavima mora, uz prelov i klimatske promjeneJadranu velik, puno veći nego smo očekivali, te da na području srednje i južne Dalmacije zbog morskih struja imamo pojavu većih količina otpada iz Crne Gore i Albanije, a zabilježili smo čak i otpad iz Grčke. Ne želim na ovaj način optuživati naše susjede, jer kad je upravljanje otpadom u pitanju ni mi nismo ništa bolji, ali bitno je naglasiti da ovaj problem ne poznaje granice i samo zajednička nastojanja mogu rezultirati trajnim i efikasnim rješenjima", pojašnjava Prvan.
Prema procjenama koje navodi Europska agencija za okoliš, oko 80 posto ostataka pronađenih u morskom okolišu rezultat je aktivnosti na kopnu. Kako je u Hrvatskoj udio razdvojenog otpada još uvijek na niskim razinama, a tek se nekoliko lokalnih zajednica mogu nazvati "odgovornima" poput Krka i Čakovca, ovakva se slika s kopna uvelike odražava i na Jadran. Prema Izvješću o stanju okoliša Europske okolišne agencije objavljenom prošloga tjedna, s tek 15 posto odvojenog otpada Hrvatska se smjestila na začelje EU.
"Sav morski otpad, svugdje u svijetu, nastao je na kopnu te je s kopna direktno ili indirektno preko ljudskih aktivnosti na moru dospio u more. Dok ne smanjimo stvaranje otpada te ne krenemo kvalitetno gospodariti otpadom na kopnu, problem morskog otpada neće biti riješen. To U znanstvenoj zajednici postoji strah od otkrića koja tek slijede vezano uz utjecaj mikroplastike na morski ekosustavvrijedi i za Jadran i za sva druga svjetska mora. More je ogledalo gospodarenja otpadom na kopnu. Možemo zaključiti da je to jedan te isti problem", naglašava Prvan.
Iako za ovaj problem nije pronađeno konačno rješenje, u svijetu se provode razne mjere za smanjenje stvaranja otpada koji dospijeva u mora i oceane. "Imamo već slučajeve gdje gradovi zabranjuju korištenja plastičnih vrećica, boca i ostalih jednokratnih proizvoda i taj trend će rasti. Zatim ponovo korištenje, odnosno korištenje proizvoda koji nisu za jednokratnu uporabu, recikliranje i oporaba, korištenje otpada kao nove sirovine. Naravno, provode se i akcije čišćenja otpada iz mora. To je samo mjera liječenja simptoma, ali ne i uzroka problema", navodi Prvan.
U ovoj je priči otpad koji najčešće vidimo, onaj koji pluta po površini, tek "dio ledenog brijega", kako navodi EEA. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), samo 15 posto morskog otpada pluta na morskoj površini, dodatnih 15 posto ostaje u vodenom stupcu, a 70 posto Sunčeva svjetlost, slana voda i valovi rastavljaju plastiku u morima na još manje dijelove, do mikroplastike koja ostaje trajni dio ekosustava. Kako navodi EEA, morske struje u kombinaciji s vjetrom i Zemljinom rotacijom okupljaju te komade i stvaraju vrtloge smećanalazi se na morskom dnu.
Najproblematičniji dio morskog otpada je plastični otpad. Sunčeva svjetlost, slana voda i valovi rastavljaju plastiku u morima na još manje dijelove, do mikroplastike koja ostaje trajni dio ekosustava. Kako navodi EEA, morske struje u kombinaciji s vjetrom i Zemljinom rotacijom okupljaju te komade i stvaraju vrtloge smeća. Najveći je sjevernopacifički vrtlog koji, prema procjenama, sadrži 3,5 milijuna tona smeća, a utječe na područje za koje se smatra da je dvostruko veće od SAD-a. Postoji još pet velikih virova u našim oceanima u kojima se također gomila otpad, uključujući pritom i Atlantski ocean. Također, neki otpaci isplivaju na obalu i miješaju se s pijeskom, dok drugi postanu dio prehrambenog lanca.
"Mikroplastika može, kao i veći komadi plastike, fizički zatvoriti probavni trakt životinja te na taj način izazvati njihovo ugibanje. Međutim, puno je strašnije to što plastika djeluje kao magnet za mnoge toksične spojeve koje onda veže na sebe te ih takve, kao neke toksične bombe, životinje progutaju i unose u hranidbene lance. Dolazi do akumulacije tih spojeva u ekosustavu, a ne treba zaboraviti da je i čovjek dio morskih hranidbenih lanaca. Tako da, gledajući veću, sliku sami sebe trujemo, ali to nije ništa novo. To je ono što nam je do sada poznato, a u znanstvenoj zajednici postoji strah od otkrića koja tek slijede vezano uz utjecaj mikroplastike na morski ekosustav", kaže Prvan.
Globalno se problem morskog otpada ističe kao jedna od tri najveće prijetnje ekosustavima mora, uz prelov i klimatske promjene. Problem su prepoznale i UN i EU, a Hrvatska je u potpunosti preuzela obaveze prema međunarodnim ugovorima u pogledu smanjenja unosa otpadnih i šetnih tvari u more, navodi se u najnovijem Izvješću o stanju okoliša Agencije za zaštitu okoliša AZO. "Do 2020. godine, a prema zahtjevima Količina prikupljenog otpada pred Splitom i između Šolte i Hvara bila je tri do pet puta veća od prosjeka u sličnim istraživanjima provedenim na SredozemljuOkvirne direktive o morskoj strategiji, potrebno je postići i/ili održati dobro stanje morskog okoliša i po ovom pitanju. S tim u vezi isti će biti obuhvaćen Sustavom praćenja i promatranja 2015. godine te Programom mjera čija se provedba očekuje 2016. godine", navodi AZO.
Konkretnih je aktivnosti, međutim, malo. Prepoznaje to i AZO koji napominje kako primjenu novih zakonskih regulativa treba započeti provoditi u praksi.
"One su za sada ograničene na znanstvena istraživanja te akcije čišćenja koje provode udruge i klubovi. Ne bi bilo fer ne naglasiti da su takve aktivnosti nerijetko financirane iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne samouprave. Ipak, sustavni pristup ovom problemu ne postoji i to će se sasvim sigurno uskoro promijeniti", zaključuje Prvan.
Iz Izvješća AZO zabrinjavajuće je, međutim, pročitati kako su standardi praćenja onečišćenja mora općenito znatno opali. Naime, za samu izradu izvješća korišteni su podaci s malog broja postaja. AZO navodi kako ne postoji kontinuitet praćenja onečišćenja u Jadranu. "Zbog ekonomske krize i nedostatka sredstava za financiranje istraživanja posljednjih je nekoliko godina, a osobito u 2012., značajno smanjena učestalost mjerenja, kao i broj mjernih postaja. To dovodi u pitanje sustavno praćenje, a s tim u vezi i pravilno ocjenjivanje stanja mora", ocjenjuje državna agencija. S obzirom da se ne nalazi novac ni za održanje postojećih standarda praćenja stanja morskog okoliša, upitno je koliko konkretnih mjera možemo očekivati za problem za koji se standardi tek uvode – morski otpad. Odgovor na to pitanje do zaključenja ovog teksta iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode nismo dobili.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).