Le Clézio se rodio 13. travnja 1940. u Nici, a dio djetinjstva, nakon Drugog svjetskog rata, proveo je u Nigeriji. Na Bristolskom sveučilištu studirao je engleski, a diplomirao je u rodnom gradu na Institut d’Études Littéraires.
Veliku pažnju privukao je već svojim prvim romanom Le procs-verbal (1963.), prvom u nizu knjiga koje su opisivale kritične situacije u velikim zapadnim gradovima (uslijedili su Groznica 1965. i Poplava 1966.)
Le Clézio je otpočetka bio ekološki osviješten pisac, što je vidljivo iz njegovih romana Terra amata (1967.) Le livre des fuites (1969.), La guerre (1970.) i Les géants (1973.).
Konačni uspjeh na svjetskoj sceni doživio je 1980. djelom Pustinja (Désert) za koje je dobio nagradu Francuske akademije. Nobelov odbor je u Le Cléziovoj biografiji naveo da to djelo sadrži veličanstvene prizore izgubljene kulture sjevernoafričke pustinje u kontrastu sa slikom Europe viđene kroz oči neželjenih imigranata.
Veliki putnik, Le Clézio je objavio i niz meditativnih eseja inspiriranih svojim boravcima u Meksiku i među Indijancima Srednje Amerike. Od devedesetih godina prošlog stoljeća sa svojom ženom živi na relaciji Albuquerque (Novi Meksiko, SAD) - Nica - Mauricijus, s kojim ima snažne obiteljske veze još iz doba francuskog kolonijalizma.
U romanu Le cercheur d’or (1985.) piše o događajima na otocima Indijskog oceana u maniri pustolovne priče, dok se u kasnijima Ourania (2005.) i Raga: approche du continent invisible (2006.) govori o svojoj fascinaciji snom o raju na zemlji, koji traži u izoliranim meksičkim dolinama ili na otočju u Indijskom oceanu. U potonjem je dokumentirao izumiranje tradiocionalnog načina života na otocima u srazu sa širenjem globalizacije.
Devedesetih godina sve više istražuje svijet djetinjstva, kao i svoju obiteljsku povijest. Taj je trend počeo s romanom Onitsha (1991.), jasnije se nastavio djelom La quarantaine (1995.), a vrhunac doživio u djelima Révolutions (2003.) i L'Africain (2004.).
Među Le Cléziovim recentnim djelima su Ballaciner (2007.), vrlo osoban esej o povijesti filmske umjetnosti i važnosti filma u njegovu životu. Najnovije djelo, Ritournelle de la faim, upravo je izašlo. Le Clézio je napisao i nekoliko knjiga za djecu i mlade, kao što su Lullaby (1980.), Celui qui n'avait jamais vu la mer suivi de La montagne du dieu vivant (1982.) i Balaabilou (1985.). Predavao je na brojnim sveučilištima diljem svijeta.
Mondo na hrvatskom
U izdanju Ceresa, u prijevodu Zlatka Crnkovića, na hrvatskom je 1997. objavljena njegova zbirka Mondo i druge priče (Mondo et autres histoires, 1978.). Glavni junaci tog djela su djeca kroz čije nam sudbine pisac govori o vječitoj ljudskoj čežnji za apsolutnom slobodom, za oslobađanjem od gravitacije zemaljskih i ljudskih zakonitosti.
Osim slave, Le Cléziju je pripao i novčani iznos od 1,3 milijuna dolara. Diploma i zlatna medalja bir će mu uručene 10. prosinca, na dan Nobelove smrti.
