Kosovska Mitrovica, najolovniji grad na svijetu

Na stranici američke organizacije za zaštitu okoliša Blacksmith Institute, koja se bavi najzagađenijim mjestima na svijetu, u poglavlju Zagađenja olovom među devetnaest „najolovnijih" lokacija Kosovska je Mitrovica na prvom mjestu. Ne zna i ne haje za taj neslavni primat ništa Ahmet Ljatifi koji živi sa ženom i svoje četvero djece u bivšem romskom naselju pored rijeke Ibar u Kosovskoj Mitrovici. Tu je doselio 1999. godine, nakon rata, na mjesto gdje su prije živjeli Romi koji su topili stare akumulatore. Ljatifi se doselio iz sjeverne Mitrovice gdje ti isti Romi žive sada. Zbog teškog imovinskog stanja nema više gdje pobjeći i osigurati zdraviji okoliš svojoj djeci. „Kod jednog je mojeg djeteta prekoračenje olova bilo 10, kod drugog 27, a kod trećeg cak 50 posto

Još je krajem osamdesetih jedna vladina studija otkrila kako djeca u Mitrovici imaju znatno manju razinu inteligencije, verbalnog izražavanja i percepcije u usporedbi s vršnjacima u Prištini. „To objašnjavamo na taj način", kaže Stuart Wiliams, stručnjak Ujedinjenih naroda (kojeg sam sreo na edukaciji albanskih i srpskih novinara o izvještavanju o zagađenjima op.a.) „ da su djeca do pete godine života posebno osjetljiva zbog nerazvijene obrane njihovog živčanog sustava od teških metala. Olovo je teški metal koji, kad ga jednom pustite u okoliš, ne nestaje, ono je stalno tu". Wiliams savjetuje građane na izbjegavanje nekih biljnih kultura. poput paprike, koje akumuliraju više olova od drugih, i preporuča češće pranje ruku. Razne međunarodne organizacije nekoliko su puta u Mitrovici kontrolirale zagađenost. Jedna studija Svjetske zdravstvene organizacije tako je pokazala da su koncentracije olova u vodi za piće 200 puta više od onih preporučenih od strane te organizacije. Nedavno je istraživanje napravio i domaći Institut za javno zdravstvo, no podatke smatraju povjerljivim. „Mjerit ćemo sami, jer stanovništvu podaci nisu dostupni", odlučno obećava aktivist nevladine organizacije Eko Trepča Ramadan Uka."Zagađeno je 40 hektara (jedan hektar je veličine nogometnog

„Nema više zagađenja otkad je zatvorena talionica olova u Trepči", uzvraća potpredsjednik Skupštine zajednica općina Kosova i Metohije Marko Jakšić". Ne bih verovao ja tim brojkama, ptice su se vratile, a prije 1999. ih nije bilo."

S Jakšićem sam razgovarao telefonom jer Ujedinjeni narodi nisu htjeli jamčiti sigurnost novinarima koji bi ušli u srpski dio Mitrovice. U albanskom dijelu Mitrovice gradonačenik je Avni Kastrati i albanski aktivisti Eko Trepče vjeruju da on želi pronaći neko rješenje. 

Kastrati smatra da treba i novaca i vremena za rješenje problema 100 tisuća ljudi i više od 65 posto zemljišta s povećanom koncentracijom olova. Smatra da su loši rezultati analize olova u krvi pokazatelj da su se ispitivani također bavili topljenjem akumulatora zbog prodaje olova: „Romi su bili izmanipulirani i bavili su se raznim djelatnostima, ali već 23. ovog mjeseca, uz pomoć USAID-a i općinskog zemljišta koje smo darovali, izgradit ćemo naselje za njih gdje će biti sva infrastruktura. Naravno, trebalo bi im naći posao, no to mi kao općina ne možemo sami." No Ahmet Ljatifi i njegova djeca ne tope olovo, i njega još nije zahvatila nikakva donacija ili strani program.

Gradonačelnik za takve slučajeve očekuje i pomoć centralne vlasti. Ona bi zagađivačima trebala nametnuti ekološki porez iz kojeg bi se pomoglo pogođenom stanovništvu i oiguralo ograničenje emisija štetnih tvari. Parlamentarci poput predsjednika Odbora za okoliš Skupštine Kosova Nasera Rugove to priželjkuju. S druge strane, on „ne zna kada će Vlada predložiti taj zakon" i upućuje na Ministarstvo

Kako god bilo, Ujedinjeni narodi pokušavaju ograničiti štetu. Na „olovnoj rijeci" jalovišta iznad grada, sivoj gomili prašnjavog otpada, investirali su nasipanje zemlje kako bi smanjili pritjecanje olovom kontaminirane prašine vjetrom u Mitrovicu. Na zemlji je zasađena trava kako vodotoci ne bi ispirali pokrivač od ilovače. Oborinske vode ispiru jalovinu nasipavanu desetljećima iz obližnjih rudnika olova, cinka, zlata, žive i kadmija noseći je sa sobom prema Ibru i izvorima pitke vode. Građani s obje strane Ibra, srpske i albanske, čekaju cjelovitije rješavanje problema poput ekonomskog iskorištavanje šljake od strane nekog stranog investitora. No takvi investitori, naravno, očekuju socijalnu stabilnost države u koju ulažu. Je li to Kosovo s 40 postotnom nezaposlenošću, 20 tisuća novih radnika svake godine, slabom komunikacijom dviju nacionalnih zajednica, nerazvijenom infrastrukturom, izostankom odvoza komunalnog otpada izvan Prištine, nedostatkom električne energije, naplate poreza i nerazvijenom legislativom? Teško je to reći, kao što je teško reći i kada će se nešto promijeniti. Sigurno je jedino da bi ovakve prijetnje za zdravlje svih mogle biti integrativno vezivo zemlje posute izdvojenim enklavama koje slabo surađuju s okolinom i s kojima ona slabo surađuje izvan stranih programa i donacija upitnih dosega.

^{Mladen Iličković, autor ovoga članka i jedan od H-alterovih osnivača, dobitnik je ovogodišnje HND-ove nagrade Velebitska degenija za najbolji TV-prilog o ekologiji. (op. ur.)}

^{Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena}

^{mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.}