Prilično je neshvatljivo zašto je "najbolje čuvana tajna rock scene regije", kako su najavljivani, svoj prvi samostalni nastup u Hrvatskoj održala tek u dvadesetoj godini postojanja - vjerojatno je bio dojam većine publike okupljene sinoć u zagrebačkom Kinu Grič.
Razloge tome moguće je tražiti u samozatajnosti ovog benda, koji ni u Srbiji nikad nije imao (niti je tome težio) status benda za mase, ali čiji su koncertni redovito fantastičan doživljaj za sve njihove vjerne obožavatelje, no i u nekim povijesnim okolnostima. Ne treba, naime, zaboraviti da se u vrijeme kad je gitarist i frontman Vladimir Kolarić - Kole u Vrbasu osnovao bend i izlaska njihova prvog albuma "Veliki prezir", objavljenog na kaseti, srpsku glazbu nije moglo čuti u hrvatskim medijima, a internet je bio potpuna nepoznanica.
U međuvremenu, bend je izdao još tri studijska albuma, reizdao prvi u CD formatu, objavio koncertni album, a krajem prošle godine i EP "Svetlost i dim", kao vinil i u digitalnom obliku dostupan na Bandcamp stranicama banda.
Tijekom godina postava se mijenjala, a u današnjem sastavu djeluju posljednjih nekoliko godina, otkad se Koletu, Robertu Telčeru (gitarist nekadašnjih Boya te Partibrejkersa) Robertu Radiću (bubnjar koji je svirao u La Stradi i Obojenom programu), prvo kao producent, a potom i kao basist, pridružio Boris Mladenović iz Jarbola i Neočekivane sile...
U toj je postavi održan i zagrebački koncert, kao dio njihove "Luksuzne turneje", tijekom koje su od kraja listopada do danas obišli nekoliko srpskih gradova, a koja se i snima za potrebe dokumentarnog filma o bendu u režiji Andrijane Stojković.
Da bend koji se, navodeći raznovrsne utjecaje, opire utrpavanju u kategorije, posve opravdano na "domaćem teritoriju" ima status koncertne atrakcije, uvjerila se sinoć i zagrebačka publika.
Da bend koji se, navodeći raznovrsne utjecaje, opire utrpavanju u kategorije, posve opravdano na "domaćem teritoriju" ima status koncertne atrakcije, uvjerila se sinoć i zagrebačka publika.
Nastup je otvoren pjesmom "Reke teku brodovima" s njihova prvijenca, a u sljedećih oko sat i pol "prošetali" su čitavim repertoarom, tek rijetko,kao na primjer u pjesmi "To", ublažavajući "klasičnu" rock formaciju - dvije gitare, bas i bubanj - usnom harmonikom ili defom.
Ono što iznenadi svakoga tko je slušao njihove albume i prvi put ih gleda uživo svakako je to koliko su nastupi ovog benda koji izgara na sceni glasniji i žešći nego studijski albumi. Najbolje se to očituje u izvorno pop -rock pjesmama poput "Danima" koju izvode u prilično izmijenjenom aranžmanu, da bi kulminiralo potpuno psihodeličnim momentima pri izvedbi "Konja" ili "Svi se spustite na pod".
Ali i oni kojima je to bio prvi doticaj uopće s jednim od najboljih "post-yu" bendova, vrlo su se brzo prepustili autentičnom rock doživljaju, okončanim bisom na kojem su izvedene još četiri pjesme.
Nakon prvog pokušaja "proboja u zapadno susjedstvo", u katastrofalno lošem terminu na festivalu Rokaj fest 2007., te nastupa na prošlogodišnjoj Harteri, prvi samostalni nastup benda koji smo (pre)dugo čekali (a neki od nas to čekanje kratili i hodočašćenjem u Beograd) dočekan je s oduševljenjem.
Bio je ovo jedan od onih "žednouhih" koncerata o kojem će se za neko vrijeme pričati priče. U nekom od sljedećih susreta, prilično je sigurno, uslijedit će i kolektivni trans publike kakav se događa na beogradskim koncertima, kad zasviraju "Neobičnu sumnju", "Suncokrete" ili La Stradin "Okean".
Jer ovo je bend koji se s vremenom - i nakon konzumiranja uživo - voli sve više. I bend čija se veličina ne mjeri veličinom prostora u kojem nastupaju, nego kvalitetom i predanošću, ali i utjecajem na tzv. novu srpsku scenu koji im se pripisuje.
Do tada, još jednu priliku za upoznavanje ovog iznimnog benda ima i riječka publika - večeras u klubu Tunel.
