Iako se vlast ponaša kao da je suprotno, kompostiranje je zapravo jednostavan postupak koji rješava veliki problem. Za H-Alter govore građani koji su preuzeli svoj biootpad u svoje ruke.
"Prvo smo posadili cvijeće, onda začinsko bilje, a kada uzgojiš prvi paradajz više ne možeš stati", opisuje Andreja Čoh kako je došlo do toga da danas na krovu zgrade u kojoj živi u središtu Zagrebu raste jestiva zelena oaza. Dok bere tikvice ili salatu iz malog plastenika Andreja ima pogled na stotine drugih zagrebačkih betonskih krovova koji prazni čekaju svoj prvi paradajz. A osim neiskorištenog potencijala krovova, u Zagrebu ne iskorištavamo ni biootpad koji stvara svako kućanstvo. Biootpad na odlagalištima pomiješan s komunalnim otpadom stvara metan, plin koji od Jakuševca danas čini tempiranu bombu, iako pravilno tretirani biootpad postaje gotovo čudesni humus. Prije tri godine, Andreja, koja piše i popularni blog o urbanom vrtlarenju, u jednom je kutu svog vrta počela proizvoditi i humus, tu hranu za tlo i sav biljni svijet.
Andreja Čoh s humusom
"Skupljala sam dva tjedna kuhinjski otpad i organski otpad iz vrta i složila hrpu u ovom kutu. Kada sam išla u šumu prikupila sam i otpalog lišća i konjske balege te dodala na hrpu. U balegi su se vjerojatno nalazile ličinke kišnih glisti koje su se uskoro razmnožile i zatim više nisam imala nikakvih problema. Naime, gliste toliko dobro obavljaju svoj posao da sasvim uklone problem mirisa, a također, ako imate gliste, stalno možete dodavati novi biootpad u hrpu što nije slučaj s kompostiranjem bez glisti", objašnjava Andreja koja je samo u prvih godinu dana iz svog biootpada dobila čak 120 litara humusa. Humus se kroz sito odvoji od krupnijih ostataka koji se ne bacaju već ponovo vraćaju na kompostnu hrpu. Humus je potom iskoristila za uzgoj presadnica, poboljšavanje kvalitete zemlje u vrtu, a koristi ga i za kompostni čaj. Čaj se radi tako da se u litru vode dodaju dvije do tri šake humusa i time se mogu zalijevati sobne biljke.
U kompost Andreja odlaže gotovo sav kuhinjski otpad kao što je trulo voće i povrće, ljuske od kestena, koštice od breskve, talog od kave i čaja, ali i ostatke biljaka i korov iz vrta, stajski gnoj, piljevinu, slamu i sijeno. Upravo se kompostiranjem bavi njezin zadnji tekst na blogu putem kojeg joj se javljaju mnogi zainteresirani građani.
"U gradu smo naučeni da nam je sve lako dostupno. Zato bi bilo dobro napraviti jednostavni priručnik za urbano kompostiranje jer to stvarno nije komplicirano niti neizvedivo. Jedina je briga naučiti se odgovornosti za živo biće, jer su gliste živa bića i bitno je održavati vlagu u toj kompostnoj hrpi", ističe Andreja koju je upravo onaj paradajz s početka priče doveo do toga da danas o odnosu prema okoliši razmišlja na drugačiji. Osim kuhinjskog biootpada razdvaja i sav ostali otpad.
"Sve počinje s jednom biljkom za koju moraš mariti. Onda počneš obraćati pažnju na ostali živi svijet oko sebe pa shvatiš koliko si ustvari proizvođač otpada", kaže.
Nemaju svi ravan krov ni osviještene susjede, ali već i malo mjesta na balkonu dovoljno je za odgovorno postupanje s vlastitim biootpadom. Tako tročlana obitelj Hatzivelkos, iako žive u stambenoj zgradi na trećem katu u Malešnici, kuhinjski otpad odvaja u dvije kante namijenjene baš za biootpad kakve se danas mogu lako nabaviti.
"Nikako se nismo mogli pomiriti s uobičajenom praksom da se toliko korisne 'mase' baca u smeće. Kante smo smjestili na balkon gdje ne zauzimaju puno prostora. Osim što to nama puno znači, i naš petogodišnjak uči kako se to radi", objašnjava Valerija Hatzivelkos.
Nekoliko tjedana obitelj Hatzivelkos dodaje slojeve u kantu, a između svakog sloja posipaju s posipom koji ubrzava stvaranje komposta i neutralizira mirise. Kako se masa povećava, skuplja se i tekućina na dnu kante koju djelomično koriste za zalijevanje cvijeća i šumske jagode koje uzgajaju također na balkonu, a tu razdvajaju i ostali otpad.
Valerija Hatzivelkos: Kante smo smjestili na balkon gdje ne zauzimaju puno prostora.
"Te kutije, kante i vrećice ni malo ne narušavaju estetiku prostora kada vidimo kako nam u teglama bujaju sočne crvene šumske jagodice. Sve je stvar dobre volje. Zahtjevnije je jedino kada te dvije kante treba isprazniti jer se biomasa koja se stvori u kanti još ne može nazvati kompostom. Zato svakih nekoliko tjedana vučemo te teške kante s trećeg kata zgrade bez lifta do automobila i odvezimo ih na vrt u Zagorje gdje roditelji nastavljaju proces kompostiranja", opisuje.
Kao i obitelj Hatzivelkos, na balkonu je svoju kantu za biootpad držala i Cvijeta Biščević koja svoje iskustvo s urbanim kompostiranjem odnedavno dijeli i na radionicama za građane.
"Ne treba čekati komplicirana rješenja za jednostavne izazove. Kompostiranje je doista nešto što svatko od nas može započeti već danas", napominje Cvijeta koju je do kompostiranja dovelo razmišljanje kako početi koristiti neke permakulturne alate nakon tečaja permakulturnog dizajniranja.
Jagode na balkonu u Malešnici/ Foto: Obitelj Hatzivelkos
"Kako sam tada živjela u gradu, u iznajmljenom stanu i bez previše prostora za velike podvige prema (samo)održivosti, promišljanje malih praktičnih rješenja me dovelo do vlastite metode kompostiranja te, naravno, do uzgoja hrane - na balkonu, na prozorskoj klupčici, u stanu, u posudama, verikalno... Shvatila sam kako su otpad i hrana nešto za što lako mogu preuzeti odgovornost osvještavanjem izbora koje svakodnevno donosim te sam vrlo brzo unijela neke promjene i stvorila nove navike", ističe Cvijeta koja je aktivna u udrugama Parkticipacija i ZMAG.
Danas su radionice koje vodi dobro posjećene, a interes pokazuju ljudi svih generacija. Problem kuda s biootpadom je naime, zajednički svim stanovnicima grada jer svatko tko jede neminovno ga i stvara.
Briga za biootpad u svega je nekoliko gradova u Hrvatskoj riješena na razini komunalnog sustava. U Čakovcu tako svako kućanstvo dobije posebnu smeđu kantu u koju odlaže biootpad. Na otoku Krku tamošnje komunalno poduzeće svojim korisnicima besplatno dijeli humus nastao iz biootpada koji su građani odvojeno odložili. U Zagrebu, međutim, građani su u potpunosti prepušteni vlastitoj inicijativi, iako je, primjerice, projekt koji se provodio u najvećoj zagrebačkoj stambenoj zgradi Mamutici pokazao kako su građani upravo biootpad najradije odvojeno odlagali.
S 1. siječnjem 2014. godine Hrvatskoj prijeti plaćanje visokih kazni zbog toga što nije ispunila europske direktive i nije smanjila dotok biootpada na odlagališta. Naime, truljenje biootpada na odlagalištima, kada je izmiješan s drugim komunalnim otpadom, stvara plin metan. Tako od Jakuševca biootpad čini svojevrsnu tempiranu bombu. Kako je pokazala i posljednja afera s glomaznim otpadom, nered u gospodarenju otpadom Milanu Bandiću služi kao autoput za tjeranje zagrebačkog komunalnog poduzeća u privatizaciju iako upravo njegovo dugogodišnje vladanje Zagrebom nije ni na koji način pomaknulo pitanje gospodarenja otpadom s mrtve točke.
Unatoč najavama nekih medija, Čistoća neće uvesti odvojene kante za biootpad tako skoro. Naime, u Čistoći tvrde kako odvoz odvojeno skupljenog biootpada ne mogu ponuditi prije nego se usvoji niz dokumenata s čijim donošenjem odugovlače i Grad Zagreb i Ministarstvo zaštite okoliša.
Navode tako Vladinu uredbu o načinu i uvjetima gospodarenja komunalnim otpadom, Pravilnik u kojima Ministar zaštite okoliša i prirode propisuje kriterije kojima se uređuje gospodarenje, usklađenu Odluku o komunalnom redu Grada Zagreba u dijelu koji se odnosi na skupljanje, odvoz i postupanje sa sakupljenim komunalnim otpadom te Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba koji treba definirati strukturu Centra za gospodarenje otpadom i lokacije za odvijanje pojedinih aktivnosti obrade otpada koje bi bile unijete u Prostorni plan grada Zagreba. Donošenje Plana gospodarenja otpadom za Zagreb odugovlači se već godinama. Tako smo u situaciji da Plan koji se počeo izrađivati 2009. dodine i trebao vrijediti do 2015. godine, krajem 2013. nije još ni usvojen. Od donošenja novog Zakona o održivom gospodarenju otpadu još prije ljeta, Zmajlovićevo pak Ministarstvo nije uspjelo donijeti pravilnike koje spominje Čistoća.
Iz 'Čistoće'
upozoravaju i kako Grad Zagreb ima 800 tisuća stanovnika, odnosno oko 350 tisuća domaćinstava, a za sada raspolaže samo s dvije kompostane, Prudinec i Markuševec, nedovoljnog kapaciteta za količine biootpada koji proizvodi Zagreb.
Iz Čistoće upozoravaju i kako Grad Zagreb ima 800 tisuća stanovnika, odnosno oko 350 tisuća domaćinstava, a za sada raspolaže samo s dvije kompostane, Prudinec i Markuševec, nedovoljnog kapaciteta za količine biootpada koji proizvodi Zagreb. Kako izgradnja kompostana zahtijeva u Hrvatskoj uvijek mučnu proceduru s odabirom lokacije i građevinskim dozvolama, čak i da se odmah počne prikupljati biotopad, gradnje novih kompostana vjerojatno bi se odužile na nekoliko godina. Sve se vraća na gradsku vlast kojom drma gradonačelnik koji ne skriva svoju želju da rasproda komunalne usluge te Ministarstvo koje nije sposobno uvesti izraditi pravilnike, a tamoli uvesti red u gospodarenje otpadom. Ako profit postane prvi imperativ komunalne tvrtke, kvalitetna usluga uz najnižu cijenu za građane i okolišno najprihvatljivija rješenja, definitivno ostaju zacementirana u drugom planu.
Cvijeta Biščević: Upute za kompostiranje na balkonu
Postoji nekoliko metoda kompostiranja, no za balkon mi se čini najprikladnije kombiniranje klasične kompostne hrpe i hot compost metode uz dodatak mikroorganizama koji bi ubrzali proces razgradnje. Tako je iz prvog pokušaja nastalo "mlako" kompostiranje. No u svakoj varijanti kompostiranja zapravo je ključan omjer "zelenog" (dušičnog) i "smeđeg (ugljičnog) materijala, prozračivanje i vlažnost.
Cvijeta Biščević vodi radionice urbanog kompostiranja.
Hot compost je brza metoda kompostiranja (18 dana) pri temperaturama od 55-60° bazirana na kombinaciji puno veće količine ugljičnog materijala u korist dušičnog (u omjeru 25-30:1). Visoka temperatura koja se razvija u kompostnoj hrpi pogoduje razvoju bakterija koje ubrzavaju proces razgradnje i omogućavaju razgradnju patogenih organizama. Hrpu je potrebno prevrtati svaka dva dana kako bi se osigurao dovod zraka te mora biti pokrivena. Ovo svakako nije metoda za male prostore jer zahtijeva velike hrpe (visine cca. 1,5m) i većim dijelom unaprijed prikupljen ukupno potreban materijal, ali ideja s većim omjerom "smeđeg" te prekrivanjem hrpe je nešto što sam iskoristila.
"Mlako" kompostiranje je, dakle, derivacija tih dviju metoda. Uz dodatak malo šumske zemlje te uz ugljični i dušični materijal u omjeru 2-4:1 s povremenim miješanjem materijala (2-4 dana) i kontrolu vlažnosti, kompost postiže temperaturu od dvadesetak što u odnosu na klasično kompostiranje ipak ubrzava proces. Mikroorganizmi i miceliji iz šumske zemlje, čija je uloga razgradnja šumskog pokrova i pretvaranje organskog materijala u zdravo tlo, djeluju kao "starter" (aktivator) i imaju pogodne uvjete za rad pri takvoj temperaturi te doprinose ubrzanju procesa razgradnje. Zapravo, ispada kao da imate mikro kućne ljubimce koje svako malo treba nahraniti i pobrinuti se da dobiju svježeg zraka.
Iako posuđujemo od šume materijal kako bismo povećali mikrobiološku aktivnost u kompostnoj hrpi, na kraju se ta "posudba" višestruko (količinski) vraća u sustav. Dovoljna je sasvim mala količina šumskog humusa koji će s vremenom razgraditi puno veće količine otpada i stvoriti deseterostruko veću količinu novog humusa.
Metoda je isprobana u međuvremenu u nekoliko stanova, u vanjskim uvjetima i u interijeru, a plastična kutija zapremnine od 40 do 50 litara koja je bila na raspolaganju (dobivena pri kupnji pseće hrane) dovoljna je da "guta" sirovi otpad prema prehrambenim navikama jedne do dvije osobe oko šest mjeseci. Cijelo to vrijeme ne razvijaju se nikakvi mirisi jer se biootpad kombinira s piljevinom, suhim lišćem, papirom, a zbog prisutnosti šumske zemlje, zapravo je cijelo vrijeme ugodnog "šumskog" mirisa.
