Zagrebačkoj tvrtki Migrit solarna energija d. o. o. apsolutno ne ide od ruke pokušaj da uđe u nuklearni biznis u Finskoj, čija vlada je prije nekoliko dana priopćila da ne može sa sigurnošću utvrditi da je doista riječ o kapitalu iz EU. Helsinkiju je očito problem to što sumnja da kapital potječe iz Rusije, i to iz tvrtke Rosatom. A u međuvremenu su se pojavili i materijalni dokazi o povezanosti bračnog para Karamarko, prvenstveno Ane, s dotičnom hrvatskom tvrtkom koja pokušava investirati nešto malo više od 158 milijuna eura u projekt izgradnje nuklearne elektrane Fennovoima na finskoj obali Baltičkog mora. H-Alter je u internetskim bespućima pronašao kako su izgledale stranice tvrtke Migrit energija d. o. o., roditeljskeDvoje HDZ-ovaca, Ana Šarić i Tomislav Muslim, s korporativnih stranica Migrit energije d. o. o. iščezli su krajem 2014. godine, baš nekako onih dana kad je postajalo jasno da bi Rosatomu jako dobro došao baš netko takav iz, recimo, Hrvatske tko bi mogao raspolagati s nekakvim kapitalom reda veličine stotinjak milijuna eura tvrtke Migrit solarna energija, od 2012. kada su tvrtke osnovane. Na stranicama se, naime, vidi da je osoba broj jedan za kontakte tvrtke bila Ana Šarić, danas udana Karamarko, s brojem mobitela i adresom elektroničke pošte koju i dandanas možemo vidjeti na stranicama njene vlastite tvrtke Drimia. Ali, to je tek početak priče.
Teško je danas uopće i ocijeniti čija je javnost, hrvatska ili finska, bila više zatečena početkom lipnja kada je Migrit solarna energija d. o. o. s pukih 21 000 kuna temeljnog kapitala, vlastima u Helsinkiju predala zahtjev da joj se prizna pravo na kupnju udjela u nuklearnom projektu vrijednom 6,5 milijardi eura. Riječ je o nuklearnoj elektrani snage čak 1200 MW, što je umalo pa duplo više od snage slovensko hrvatske nuklearne elektrane u Krškom. Razloga za iznenađenost ponudom Migrit solarne energije je mnoštvo, a svakako je jedan od glavnih taj što se radi o tvrtki tako maloj, da svoju centralu ima u poslovnom prostoru od možda kakvih stotinjak četvornih metara u polupraznoj zgradurini u Zagrebu na adresi Zagrebačka cesta 192, da poslovni prostor čak i dijeli s tvrtkom Migrit energija, te da je praktično jedini iole bitniji posao koji je imala od utemeljenja 2012. bila izgradnja solarne elektrane FNE Orahovica 1 snage 0,5 MW. Tvrtka je planirala graditi i još nešto veću solarnu elektranu na istom mjestu, snage 2,5 MW, ali do toga nikada nije došlo. Ali, zato se tvrtka u jednom trenutku okrenula Finskoj.
Priča s novom nuklearkom u Finskoj počela je pak još 2007. godine. Ideja izgradnje nuklearne elektrane u sićušnom mjestašcu Pyhäjoki njemačkom nuklearnom energetskom divu E.ON-u i nekolicini finskih tvrtki učinila se pametnom, pa su za te potrebe osnovali tvrtku Fennovoima Oy (u prijevodu Fennovoima d. o. o.). Isprva se činilo da sve ide u najboljem smjeru. Finski parlament izglasao je u srpnju 2010. dopuštenje za tako veliki energetski projekt, a jedna od stavki koje su investitori morali ispoštovati bila je i odredba da tvrtka mora zatražiti građevinsku dozvolu i svu propisanu dokumentaciju najkasnije do 1. srpnja 2015.
Uslijedilo je traženje ponuda tvrtki koje su zainteresirane za gradnju same elektrane. Javio se određeni broj zapadnih, kao i nekih japanskih kompanija, da bi u jednom trenutku E.ON iznenada odlučio napustiti projekt. H-Alter je iz izvora iz Bruxellesa doznao da je razlog bilo to što je u Nakon što je pukla bruka da je Migrit solarna energija samo trojanski konj ruskog kapitala za zaobilaženje prepreka koje je postavila blokovski defanzivno narogušena EU, Vrdoljak se stao opravdavati da je njegova podrška Migritu bila tek načelne prirode, ništa posebno, jedva da je i znao o čemu je uopće riječmeđuvremenu Njemačka naglo promijenila svoj stav prema električnoj energiji iz nuklearnih izvora. Više nije produžavala vijek trajanja postojećim starim nuklearkama, stala je zatvarati koje god je mogla, pa više nije bilo riječi ni o gradnji novih. E.ON-u stoga nuklearni biznis sam po sebi više nije bio privlačan. U projekt je, međutim, u tom trenutku uskočio Rosatom. I to tako da je prekaljeni nuklearni div iz Rusije, neupitne svjetske reputacije kao vrlo snažan i ozbiljan igrač, preuzeo najveći udio u projektu NE Fennovoima, da je na sebe preuzeo i gradnju same nuklearke skupa sa svom potrebnom tehnologijom, te sve što je tehnički bilo potrebno tijekom proizvodnje. H-Alterov izvor iz Bruxellesa objasnio je i to da je motiv, osim pukog ali vrlo unosnog poslovnog poteza, bio i taj da Rusija na takav način polako s plinske dominantne energetske uloge u Europi, koju EU pokušava makar ublažiti, prijeđe na čim moćniju ulogu u proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana.
Drugim riječima, u tom trenutku priča o nuklearnoj elektrani Fennovoima postaje još jedno poprište geopolitičkih nadmetanja poput niza drugih koje posljednjih godina pratimo uglavnom po istočnoj Europi.
Rosatom se, međutim, našao u problemu jer je ispalo da se dozvola finskog parlamenta iz 2010. godine ne odnosi na tip reaktora VVER-1200 koji je ruska kompanija namjeravla graditi u Fennovoimi. Uslijedila je žestoka rasprava u Helsinkiju, da bi parlament na kraju dopustio i Rosatomov reaktor, ali uz očiti blokovski uvjet – da se projekt mora financirati s najmanje 60 posto kapitala iz EU-a. Vrijeme je polako prolazilo, investitori nisu uspijevali pronaći partnera iz EU-a koji bi nadoknadio i izlazak E.ON-a i ograničenja postavljena Rosatomu, da bi onda samo jedan dan prije isteka roka za predaju zahtjeva za građevinsku dozvolu ponudu od 158,513.600 eura na stol stavila Migrit solarna energija, tvrtka sa sjedištem u Zagrebu, dakle iz EU, čija je direktorica Oksana Dvinskykh hrvatska državljanka, iako ruskih korijena, u vlasništvu Migrit energije, također iz Zagreba, s direktorom Grigoryjem Edelom, također hrvatskim državljaninom ruskih korijena.
S udjelom hrvatske male tvrtke od 8,89 posto ispadalo je da kapital iz EU-a u projektu iznosi 63,75 posto. Koliko god je to na papiru izgledalo Kao druga osoba koja je dvije godine bila također zadužena za kontakte Migrit energije bio je naveden Tomislav Muslim, i to kao tehnički voditelj projekta Migrit Energije d.o.o. Osoba s istim imenom i prezimenom prošle je godine na unutarstranačkim izborima za predsjednika samoborskog HDZ-auredno, stala su se postavljati pitanja o porijeklu tih oko 160 milijuna eura Migrit solarne energije, pitanja o tome koja banka bi s tolikim novcem uopće kreditirala tvrtku s pukih 21 000 kuna temeljnog kapitala i jednim jedinim malim projektom u svojoj povijesti, pa i o pitanju vlasništva nad Migrit grupom u Zagrebu. Finski mediji su poludjeli za hrvatsko-finskom vezom u nuklearnom biznisu, o tome je dijelom pisao i tisak u Hrvatskoj, ali je skoro ispod radara prošla vijest da su 3. srpnja, istim letom na kojem je bila Oksana Dvinskykh, koja je putovala na sastanak s predstavnicima finskih vlasti upravo o svim tim pitanjima, iz Zagreba preko Frankfurta letio i Tomislav Karamarko s Anom Karamarko, rođenom Šarić.
Ono o čemu hrvatski mediji jesu izvijestili bilo je da je predsjednik HDZ-a, koji se sve češće u svojim kontaktima po EU i šire predstavlja kao budući premijer, u Helsinki doputovao na The Northern Light Summit, ovogodišnji skup stotinjak poslovnih teškaša iz Europe i bliže okolice, s ponekim politički relevantnim gostom. HDZ-ov savjetnik za medije Miljenko Manjkas finskim je medijima poslao vrlo jasnu poruku:
"Njegov posjet ne odnosi se na poslove Migrit energije", objasnio im je Manjkas tako logično i jasno da je H-Alter istog trenutka krenuo istraživati postoji li doista kakva veza između Karamarka i Migrit energije.
U krajnjoj liniji, ako je Tomislav Karamarko doista možda i imao nekakvog posla na sastanku s ljudima s kojima nikada ranije nije kontaktirao, ispada da je Ana Karamarko letjela čisto turistički istog dana i istim onim letom za Helsinki kojim je putovala na nuklearni sastanak s finskim vlastima Oksana Dvinskykh. H-Alter je, međutim, pronašao da se dvije gospođe poznaju još iz 2012., ako ne i ranije, još iz vremena dok se Karamarkova supruga prezivala Ana Šarić. H-Alter je pronašao kako su izgledale web stranice Migrit energije d. o. o. u 4. listopada 2012., kratko nakon utemeljenja tvrtke, zatim 17. svibnja 2014. i 17. prosinca 2014. Od dvije osobe za kontakt, Ana Šarić je kao savjetnik za medije bila na prvom mjestu s brojem mobitela i e-mail adresom koja i danas stoji na stranicama njene tvrtke Drimia, što znači da je pune dvije godine bila tijesno povezana s tvrtkom koja danas pokušava upasti u 6,5 milijardi eura vrijedan nuklearni projekt, ali ima problema s dokazivanjem da nije riječ o kapitalu iz Rusije.
Kao druga osoba koja je dvije godine bila također zadužena za kontakte Migrit energije bio je naveden Tomislav Muslim, i to kao tehnički voditelj projekta Migrit Energije d.o.o. Osoba s istim imenom i prezimenom prošle je godine na unutarstranačkim izborima za predsjednika samoborskog HDZ-a osvojila 11 posto glasova.
Migrit energija i Migrit solarna energija, ako je tko i pomislio, nisu međutim politički isključive i nisu sklone sklapati dobre odnose isključivo s ljudima iz HDZ-a. Na svojim je stranicama povodom ulaska u Finsku s tih oko 160 milijuna eura, objavila zahvalnost hrvatskom ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku na ulozi u tom poslu: "Svakako moramo istaknuti i podršku Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske u dosadašenjem tijeku procesa, koja će se, nadamo se, nastaviti i nadalje, a na obostrano zadovoljstvo i u obostranom interesu."
Nakon što je pukla bruka da je Migrit solarna energija samo trojanski konj ruskog kapitala za zaobilaženje prepreka koje je postavila blokovski Skoro ispod radara prošla vijest da su 3. srpnja, istim letom na kojem je bila Oksana Dvinskykh, koja je putovala na sastanak s predstavnicima finskih vlasti upravo o svim tim pitanjima, iz Zagreba preko Frankfurta letio i Tomislav Karamarko s Anom Karamarko, rođenom Šarićdefanzivno narogušena EU, Vrdoljak se stao opravdavati da je njegova podrška Migritu bila tek načelne prirode, ništa posebno, jedva da je i znao o čemu je uopće riječ. Finski kolege, a riječ je u prvom redu o finskom ministru gospodarstva Olliju Rehnu, sigurno mu to neće uzeti kao preporuku za buduće drugarske odnose.
Iz Rehnova ureda H-Alteru je stiglo priopćenje o tome što misli o ulozi 160-ak milijuna eura iz Hrvatske, točnije da ne može utvrditi da je riječ o doista hrvatskoj tvrtki, ali i još nešto jako zanimljivo.
"Cilj utvrđivanja vlasništva u Fennovoimi bio je dokazivanje da vlasništvo nad najmanje 60 posto projekta drže partneri iz zemalja članica EU i EFTA. Zahtjev za dokazivanjem vlasništva sadržan je u Vladinom dodatku o odluci o Fennovoimi koji je parlament usvojio u prosincu 2014.", stoji u priopćenju.
Tako ispada da su dvoje HDZ-ovaca, Ana Šarić i Tomislav Muslim, s korporativnih stranica Migrit energije d. o. o. iščezli krajem 2014., baš nekako onih dana kad je postajalo jasno da bi Rosatomu jako dobro došao baš netko takav iz, recimo, Hrvatske tko bi mogao raspolagati nekakvim kapitalom reda veličine stotinjak milijuna eura, pri čemu od eventualnog viška glava ne bi boljela.
Osim pitanja odakle im 158 milijuna eura, jedno od brojnih otvorenih pitanja oko Migrit solarne energije d. o. o. je i odakle im neophodan novac kojim bi pratili ulaganja oko svog dijela udjela tijekom daljnjeg nastavka projekta. Jer tih nekih devet posto u ukupnih 6,5 milijardi eura znači ustvari više od 600 milijuna eura ulaganja tijekom vremena, a to je već vrlo ozbiljan džeparac s kojim se mogu nositi samo ekstremno ozbiljni igrači. Migrit energiju je inače 2012. osnovao ruski biznismen Mikhail Zhukov, izvorno Moskovljanin, jedan od podpredsjednika u ruskom građevinskom dvu Inteco. Potonja tvrtka je pak u vlasništvu milijardera Mikhaila Shishkanova i Sberbanke, svakako ekstremno ozbiljnih igrača.
Kratko nakon očitog trenutka odluke da se ide u nuklearnu avanturu u Finsku, u siječnju 2015. vlasništvo nad Migrit energijom preuzima Grigory Edel, te Maksim Soloshtanski u lipnju. Edel je, inače, onog dana kad je Oksana Dvinskykh doputovala u Helsinki, finskim medijima na direktna S udjelom hrvatske male tvrtke od 8,89 posto ispadalo je da kapital iz EU-a u projektu iznosi 63,75 postopitanja odakle tvrtki 160 milijuna eura, odgovorio da investicijski "kapital potječe iz židovske zajednice", što god mu je to trebalo značiti.
Oksana Dvinskykh je sa svoje strane u Hrvatskoj imala puno živahniji poslovni razvoj. Osim što je direktorica u Migrit solarnoj energiji, ona je direktorica u još šest tvrtki iz Titan grupe, uglavnom smještenih na istoj onoj adresi na Zagrebačkoj cesti 192 i koje se uglavnom bave građevinarstvom i srodnim djelatnostima. Tvrtke Titan pojavljivale su se proteklih godina u pokušajima ulaganja u niz velikih i vrlo zanimljivih projekata na hrvatskoj obali koji su mogli biti izrazito važni za ovdašnji turizam, ali – koliko nam je poznato – uglavnom neuspješno. Mediji su tako Grigoryja i Konstantina Edela te Olega Soloshtanskog, Maksimova oca, u ožujku 2014. spominjali kao zainteresirane da 160 milijuna eura preko Titan grupe ulože u Kupare. Još 2007. očito onih istih 160 milijuna eura ušlo je u drugi krug natječaja za ulaganje u u projekt Briuni Rivjera, a nešto poslije u projektu Marina Valdibora u Rovinju.
Objektivni promatrač mogao bi još zaključiti da tih 160 milijuna eura trpi posljedice kakve loše karme, jer i sadašnje ulaganje u finsku nuklearku opasno visi. Migrit energija, doduše, još uvijek ima otvorenu mogućnost dokazati da je doista riječ o hrvatskom kapitalu, a ne ruskom, koliko god naša zemlja bila zemljopisni, a posebno gospodarski i financijski patuljak u udnosu na EU.
Uz sve to, zahvljajujući zapetljanoj financijsko-političkoj povezanosti oko projekta na relacijama između Finske, Hrvatske i Rusije, projekt je postao poprište i finskih unutarnjepolitičkih udaraca, posebno iz tabora zelenih, parlamentarne stranke Vihreäliitto, čiji je predsjednik Ville Niinistö prošli tjedan NE Fennovoima nazvao "kompletnom farsom", dodavši da je cijeli projekt premrežen ruskim kapitalom:
"Vlada može donijeti samo jednu odluku, natječaj za Fennovoimu mora poništiti, a kapital neka se preusmjeri u obnovljive izvore energije", kazao je.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).