Dobrohotni Ljubo Jurčić izgleda kao Platonov idealni vladar: sklon je filozofiji, bez obzira na posljedice govori istinu, samo istinu i ono što stvarno misli, a političku moć ne želi, ali će je preuzeti ako je može iskoristiti za opće dobro.
Ljubo Jurčić je vrhunski ekonomski stručnjak, za hrvatske standarde on je upadljivo, doslovce vanserijski pošten, evidentno je da nije vlastohlepan, ali se baš zbog svoje iskrenosti pokazao šeprtljom kakvu dosad nismo imali prilike vidjeti.
U samo dva javna istupa, intervjuima u Globusu i Hrvatskom listu, Jurčić si je prilijepio reputaciju desničara unutar SDP-a, premda je njegov ekonomski program (opće mjesto: inicijativa za oporezivanje kapitalne dobiti i snažna državna intervencija u privredu) za naše prilike avangardno ljevičarski.
Jurčić je, naime, u intervjuu Globusu svoje ujake koji su se borili u ustašama označio borcima za Hrvatsku, dok je u intervjuu Hrvatskom listu izjavio kako su mu Tuđman i Tito podjednaki, dodao je da ide u crkvu i sluša Thompsona, a od pripadnosti ujaka ustašama ponovo se odbio na bilo koji način distancirati.
Niti se sramim, niti se ponosim, niti se ograđujem. Moj stav je da svatko od nas, baš svatko, polaže svoj ispit pred javnosti, pred društvom i kako god hoćete. Tako i ja polažem svoj ispit pred hrvatskim društvom, pred Bogom. Pogrešno je na taj način vraćati se u povijest i koristiti povijest za probitke ili za ponižavanje.
Ljubo Jurčić je, naravno, u pravu kada kaže da svatko osobno polaže svoj ispit pred hrvatskim društvom i pred Bogom; svatko kao pojedinac, ali premijer nije izdvojena monada, čovjek za sebe, obrađivač vlastitog vrta. Premijer određuje politički kurs nacije, premijer je minimalni zajednički nazivnik, premijer je kapetan broda koji plovi prema Europi.
Ni sa jednog od tih motrišta Jurčićeve izjave nisu prihvatljive. Nacizam, sa satelitskim ustaškim pokretom, spada, prema europskim kriterijima, u ideologije radikalnog zla, i bilo koji političar koji želi dospjeti u vladu, dapače na vodeću poziciju u njoj, mora se od njega ograditi. Da je ovo izjavio kao premijer, Jurčić bi izazvao europski skandal.
Thompson je, nakon Jasenovca i Gradiške Stare (Kuća Maksovih mesara; Oj, Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu...), postao odiozan lik, ali Thompson je manje zlo od one trojice nesretnih Ljubinih ujaka, koje je ustaška vojnica sa dvadeset godina mobilizirala i ni krive ni dužne odvela putem bez povratka. Na tu vrstu osobnog, sentimentalnog razumijevanja Jurčić ima pravo doma, ali ne na poziciji kandidata za predsjednika hrvatske Vlade - naročito ne lijevog kandidata za premijera.
Trebalo je samo čuti plač i škrgut zubiju u kuloarima SDP-a nakon Jurčićeva intervjua Globusu. Jurčić taj škrgut zubiju nije čuo; a ako mu je netko i došapnuo, on se - konzekventno - vjerojatno odlučio ne obazirati. Segui il tuo corso, e lascia dir le genti - Idi svojim putem i ne obaziri se što drugi govore!, ili, u slobodnijem prijevodu: jaši svojim drumom i ne obaziri se što drugi laju... To je bila životna deviza Karla Marxa, revolucionara, a čini se da nije odbojna ni Jurčiću.
Ljubo Jurčić, međutim, neće - dobije li izbore - biti revolucionar nego šef Vlade, i na toj poziciji morat će izricati formule prihvatljive antifašističkoj Hrvatskoj i antifašističkoj Europi, i usklađivati stranke raznorodnih ideologija i interesa. Za to će mu trebati politički njuh i razvijen smisao za kompromise, kojega on zasad ne pokazuje.
U tom je smislu Jurčić zadnji izdanak lijevo-tehnokratske tradicije koja se već pokazala lošom. U Jurčićevu je zabludu, kako je moguće voditi ekonomiju ne obazirući se na politiku, već bio upao Ante Marković. On je vjerovao da će njegov senzacionalni ekonomski program i praktički zagarantirane milijarde dolara sa Zapada omogućiti daljenje vođenje Jugoslavije i onda kada je bilo jasno da se SKJ raspada. Kakva zabluda!
Šteta je što se prvo veliko, ohrabrujuće osvježenje u hrvatskoj politici nakon sedamnaest godina vladavine dinosaura, poskliznulo na koru ideoloških banana. Jurčić je postao gubitnik zbog vlastitog poštenja; pitanje je je li žrtva fatalna, a zasad je izvjesno samo to da će njegove greške kapitalizirati drugi lijevi kandidat, Radimir Čačić, koji zna biti grub i bahat, ali ne radi gafove primjerene početnicima.
