"Dom je multimedijalno-utopijska koreografija. Kako svojim tijelima jesmo, ili možemo biti dom, sebi i drugima? U prostoru nehijerarhičnog dijaloga jedan medij stvara materijal prevodeći drugi - zvuk prevodi koreografske upute, koreografija prevodi strategije videa, video prevodi proces nastajanja kostima, a kostimi tjelesno iskustvo stvaranja zvuka..."
Koncept i koreografiju potpisuje hrvatska umjetnica sa stažem u inozemstvu Sonja Pregrad, a sa njom sedam mladih umjetnica iz različitih medija, sustvarateljica i izvođačica: Laura Barić, Valerija Cerovec, Teuta Gatolin, Lana Hosni, Ema Kani, Vilte Svarplyte i Josipa Štulić. Rad je nastao uz dramaturšku podršku Ive Nerine Sibile i u produkciji UO Četveroruke (četveroruka.hr).
"Izvedba koja je donekle spontano okupila žensku postavu na zanimljiv način priziva i promišljanje o specifično ženskoj povijesti i njezinoj vezi s privatnom sferom doma. No, povijesno dom nije za ženu bio tek mjesto opresije, nego i prostor ženske kreativnosti, a puderaste boje prostora ALU, također indikativno u kapelici zgrade «Slava Raškaj», stvorile su topao i ženstven prostor igre. Ovaj dom želi uzeti natrag dom od mačističkog diskursa agresije i posesivnosti, plitkog ponosa i neprijateljstva prema drugom i drugačijem, ovo je dom slobodi ekspresije, nježnosti i solidarnosti, jednakovrijednima uspjehu i padovima, tenzijama i smiraju.
Riječ je preuzela drugačija vrsta političnosti, koja promišlja drugačije moduse transgresivne moći umjetnosti i izvedbe od one sudaranja argumentima i transparentima (koliko god sudaranje argumentima i transparentima ponekad bilo važno i nezaobilazno)." (Ana Fazekaš)
