U svom višegodišnjem istraživanju pod nazivom Un-war prostor, o isprepletenosti ratnih i un-war prostora, Armina Pilav odbija predočiti jedinstven prikaz o "destruktivnoj metamorfozi" (Doršner, 1994) grada Sarajeva, koji je bio pod opsadom. Nasuprot tome, predstavlja nam performativnu arhivu u obliku kompaktnog, posebno dizajniranog izložbenog uređaja kroz koji sada – dvadesetak godina kasnije, u "doba koje definiraju planetarni građanski rat" (Steyerl, 2017), masovne migracije i sve veće nejednakosti – možemo na nov način promatrati, slušati i čitati o ratu u Sarajevu, te u konačnici o ratu sami i govoriti.
Uređaj djeluje kao samomisleća mašina, kao svjedok opovrgavanja rata u Sarajevu, koje su građanke i građani provodili kroz prostorne (re)akcije i reciklažu dostupnih arhitektonskih i drugih materijala. Arhiva sadrži brojne video i zvučne dokumente, fotografije, arhitektonske crteže i Un-war leksikon, a nam- jerno je nezavršena da bi mogla stalno primati nova svjedočenja, kao i politički zagovarati neophodnost kolektivnog, ponovnog promišljanja rata u Sarajevu, ili bilo kojeg drugog sukoba na svijetu.
Instalacija Un-war Space zajednički je rad grupe autorica i autora, Ane Dane Beroš, Rafaele Dražić, Miodraga Gladovića, Matije Kralja i Maura Sirotnjaka, pod vodstvom arhitektice i istraživačice Armine Pilav. Izložbeni uređaj Un- war prostor je dio istoimene online otvorene arhive koja je dostupna na linku.
Armina Pilav je arhitektica, istraživačica i predavačica na Arhitektonskom fakultetu, na TU Delft. Dobitnica je istraživačke stipendije Marie Curie za Un-war prostor. Armina objavljuje radove u časopisima i akademskim žurnalima na temu prostora, tijela i politike. Njeni radovi su izlagani na Venecijanskom bijenalu arhitekture (2014, 2018). Članica je Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA u Sarajevu.
