Fotografije: Luka Peuc<br>Fotografije: Luka Peuc
Grupa likovnih umjetnika i ove je godine uz pomoć HRM-a i Plovputa izlagala na Palagruži.

Krajem srpnja, slikarica Natalija Borčić je drugu godinu za redom odvela skupinu umjetnika 68 nautičkih milja od Splita, u pravcu pučinske nakupine od desetak bliskih otoka i otočića nasred Jadranskog mora. Na Palagruži su ove godine, osim nje, svoje radove izlagali Neno Mikulić, Ines Krasić, Matko Vekić, Ana Ratković, Damir Sobota, Igor Taritaš, Stephan Goedecke, Zorana Unković, Jelena Lulić, Marija Koruga, Iva Ćurić i Anita Kontrec. Za razliku od prošlogodišnjeg nevremena koje je skratilo izložbu, ove je godine ona trajala od prvih večernjih sati do ponoći. U sklopu izložbe naziva Susret održano je i predavanje o Palagruži zagrebačkog profesora povijesti i geografije Dominika Možnika te koncert viškog glazbenika Jose Daria Martinisa.

Umjetnici nisu bili ograničeni u izboru radova. Predstavili su ono čime se i inače bave u svojem stvaralaštvu. U ovom je slučaju, više od samih umjetničkih radova, naglašen koncept, a taj je: susret kulture s divljom prirodom, širenje umjetnosti na nedostupna mjesta. Svjetionik se, osim što je bio samo mjesto gdje su umjetnici probranoj publici pokazali svoja djela, "okamenio" i u metaforu.

palagruza_2_lukapeuc.jpg

"Izabrala sam naziv Susret jer je taj pojam dovoljno širok da obuhvati sve što se na Palagruži zbiva. U susretu se gotovo nikada ne susreće isto jer tada zapravo susreta ne bi ni bilo, uvijek je prisutan kontrast, odnosno, različitost. Ovdje je riječ o srazu divljine i umjetnosti te kontaktu čovjeka sa samim sobom. Ovaj otok i pučina oko njega intenzivira svako iskustvo, što utječe i na to da se sami osjećamo drukčije. Osjeti se ovdje posebna snaga i dominacija prirode u odnosu na krhkost čovjeka, što izaziva osjećaj strahopoštovanja prema prirodi", govori Borčić ističući da joj Ana Ratković:"Ideju odlaska na pučinski otok radi organizacije izložbe držim generalno najboljom idejom za izložbu. Nadam se da će takvih izložbi biti jošje bilo zanimljivo promatrati zajedništvo koje se stvorilo među sudionicima na pučini koja potencira osjećaj "zaglavljenosti" na rubu svijeta.

"Ideja je nastala spontano u razgovoru s mamom koja se vratila s izleta na Palagruži. Tada sam tražila prostor na svom otoku Visu gdje bih mogla izložiti vlastite radove te nisam mogla naći adekvatnu lokaciju. Priliku za realizaciju projekta dobila sam kada je došao poziv da s grupom Sredozemna medvjedica, koja istražuje staništa te životinje u Jadranskom moru, odem na izlet na Palagružu. Željela sam napraviti grupnu izložbu te na taj način omogućiti i drugim kolegama da posjete Palagružu", objašnjava nam ova akademska slikarica kako se iz početne šale rodio zaokružen projekt u čijoj su realizaciji pomogli Hrvatska ratna mornarica i Plovput.

palagruzza_3_lukapeuc.jpg

Jedan od profesora sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koji je prepoznao elan bivše studentice, odazvavši se na izložbu dvije godine za redom, je i Matko Vekić: "Osim slijepog magarca koji, ako je još uopće živ, lunja otokom već petnaest-dvadeset godina, ne očekujem publiku. Zapravo ne očekujem ništa, i to bi mogao biti preduvjet za neposredno, živo doživljavanje ovog jedinstvenog happeninga."

Za Anitu Kontrec izložba na Palagruži bila je prilika da se ponovno upusti u izazove land-arta kojim se do sada bavila u svega nekoliko navrata. "Impresionirana divljinom i ljepotom toga otoka, poželjela sam u krajolik unijeti nešto meko, neki novi, uvjetno rečeno, ženski element. Naziv akcije je Pink Touch, a sastoji se od umatanja kamenja u meki papir kojeg sam prethodno obojila prirodnom bojom pink-magenta, što je boja koju često koristim u svojim radovima. Ideja je izvijesiti na strmim stijenama Palagruže pink-magenta papirnate trake. To su radovi prolaznog i ograničenog roka trajanja. Umotano kamenje u interakciji s vremenskim prilikama postepeno mijenja boju, dok se papir i boja potpuno ne izgube u krajoliku, koji je jači od bilo koje ljudske intervencije", objasnila je dodavši da se ta akcija uklapa u njezin širi projekt Vanishing Beauty - Umjetnost koja nestaje u kojem tematizira privremenost svake ljudske intervencije, pa tako i one umjetničke.

palagruza_1_lukapeuc.jpg

Kontrec smatra da je (ne)dostupnost umjetnosti inherentna tema svakog društva, neovisno o mjestu izlaganja, ali u ovom slučaju mjesto izlaganja jača inovativni potencijal ideje. "S jedne strane, ovaj se koncept može shvatiti kao ironična aluzija na ekskluzivnost i nedostupnost umjetnosti široj publici u elitističkim društvima. Istovremeno, slika najudaljenijeg otoka sa svjetionikom aludira na samozatajnost i izoliranost u kojoj živi i stvara veliki broj umjetnika. Oni također, na neki način, žive na svojim pustim otocima, ali bez ikakve medijske pozornosti. Interpretacija je vrlo Anita Kontrec: Ovaj se koncept može shvatiti kao ironična aluzija na ekskluzivnost i nedostupnost umjetnosti široj publici u elitističkim društvima"dvoznačna i gotovo proturiječna, što ovom projektu daje dodatnu draž", istaknula je Kontrec. Po njoj je ova akcija umjentički eksperiment čiji će se pravi potencijal u potpunosti iskristalizirati uz jednu jasnu koncepciju takvog tipa izlaganja.

Na likovnu kreativnost Ana Ratković snažan utjecaj ima priroda, stoga je poželjela još jednu godinu vidjeti koju će novu notu njezinom umjetničkom senzibilitetu donijeti Palagruža. Sa sobom je ponijela međusobno različite radove manjih formata koji su nastali na odbačenim drvenim daskama. Podijelila je s nama i mišljenje o ovakvom izložbenom prostoru i ideji postavljanja umjetničkih radova.

"Ideju odlaska na pučinski otok radi organizacije izložbe držim generalno najboljom idejom za izložbu. Nadam se da će takvih izložbi biti još više i da idući put idemo još dalje prema divljini. Odlazak umjetnika na najudaljeniji otok poruka je svima koje to zanima, od političara do galerista, kulturnjaka, umjetnika i drugih. Postoji dojam da se umjetnost stvara samo radi umjetnika, njihovih obitelji i par prijatelja koje to zanima, ili da su prosječnom čovjeku potrebne supermoći da pogleda i shvati neko djelo. Nažalost, izložba na Palagruži vjerojatno će biti posjećenija od nekih izložbi u Zagrebu. Nadam se da će ljudi čuti za ovaj naš pothvat, zainteresirati se za radove i ponekad odlučiti samoinicijativno posjetiti neku izložbu koja nije na Palagruži, već u njihovoj neposrednoj blizini", govori Ratković.

Ključne riječi: umjetnost, hrvatski otoci, slikarstvo
<
Vezane vijesti