Bude li vijest o smrti na granici uopće i objavljena, ona se već šablonski pripisuje obračunima među narkokartelima.
Granica između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika duga je 3 169 km, a prolazi kroz četiri američke savezne države te šest meksičkih država. Najdužu granicu s Meksikom ima Teksas, koji mu je do 1845. godine i pripadao. S obje strane granice živi oko 12 milijuna ljudi.
U sklopu Secure Fence Act, koji je potpisao George W. Bush u listopadu 2006. godine, iste te godine započela je izgradnja zida. Bio je to početak potpune militarizacije granice. Za potrebe izgradnje zida, tadašnji ministar DHS-a (Department of Homeland Security) Michael Chertoff zaobišao je 37 federalnih propisa. Unatoč velikom nezadovoljstvu zbog izgradnje zida koji je doprinio i narušavanju ekosustava te zbog kojega su stradala i područja indijanskih rezervata, u siječnju 2010. godine gradnja je ipak završena. Kako bi se umanjila mogućnost tužbi, Kongres je federalne sudove lišio jurisdikcije nad mogućim žalbama, stoga je Vrhovni sud postao jedina mogućnost žalbe. Međutim, čak i u slučaju okruga El Pasa, kada je žalba uspjela doći do Vrhovnog suda, suci su ju odbili bez objašnjenja.
Zid se danas proteže od San Diega u Kaliforniji do Yume u Arizoni odakle se nastavlja prema Teksasu. Treba naglasiti kako se ne radi o klasičnom zidu, nego o nizu ograda različitog tipa. Do sada je 1/3 granice ograđena. Osim zidom, granica se pokušava osigurati najsuvremenijom tehnologijom za nadzor s mnoštvom ljudi na terenu, odnosno s lot of boots on the gorund. Tako su granični prijelazi, između ostalog, opremljeni infracrvenim kamerama, spremnicima za suzavac, nadzornim tornjevima te senzorima za buku. Unatoč tomu, planirana su i daljnja ulaganja u izgradnju virtualne ograde. Ipak, dolaskom Janet Napolitano na mjesto ministrice (Department of Homeland Security) odustalo se od dodatnih ulaganja.
Granicu nadzire CPB (Customs and Boreder Protection) čiji se budžet, unatoč krizi, svake godine povećava, kao i broj policajaca koji se regrutiraju bez dodatnih provjera i testova. CBP predstavlja i najveću oraganizaciju u zemlji čiji je primarni cilj "zaštita od terorizma, kao i osiguravanje trgovine provodeći tisuće američkih propisa koji uključuju i imigracijske". CPB djeluje u okviru HLS (Department of Homeland Security). Osim CBP-a, za nadzor granice zadužene su federalna agencija USBR (United States Border Patrol) te ICE (Immigration and Customs Enforcement).
John Washington u članku Pain Song Along the US-Mexico Border: the forced "yes" of Migration zabilježio je slučaj mladoga Sergija kojeg je granična policija selila na šest različitih lokacija. Navedene taktike ubrajaju se u skupinu diverisonary tactics, koje konstantno primjenjuju ICE (Immigration and Customs Enforcement) te država Arizona. ACLU (American Civil Liberties Union) događanja na granici prozvao je međunarodnom humanitranom krizom. Jedan od najočitijih primjera kako se imigracijsko pitanje postavlja izvan zakonskih okvira je Prison Rape Elimination Act iz 2003. godine. Navedeni zakon pruža zaštitu od seksualnog zlostavljanja u zatvoru, međutim DJ (Department of Justice), predložio je da se od ovoga zakona izuzmu imigranti. Kao jedan od razloga izostavljanja imigranata iz zakona navodi se kako je to pitanje u nadležnosti DHS (Department of Homeland Security). Prema podacima ACLU-a, u razdoblju od 2007. godine zabilježeno je 185 tužbi za seksulano zlostavljanje imigranata. Po pitanju navedenih tužbi do sada nije pokrenut niti jedna postupak.
John Carlos Frey, u članku Death Along the Border, koji je objavljen u travnju 2012. godine u L. A. Timesu, navodi kako granični policajci nisu dovoljno obučeni te kako ne postoji sustav kontrole nad njihovim djelovanjima.
Unatoč tomu što granična policija u sklopu OAM-a (The office of Air and Marine) predstavlja jednu od najbolje oružjem opremljenih američkih organizacija, ne postoji jasan i cjeloviti nadzor nad radom te službe. Na internetskim stranicama CBP-a navodi se kako im takva tehnologija omogućava da "uhvate kriminalce (...) na granicama Sjedinjenih Američkih Država i izvan njih". Stoga policajci često samovoljno šire područje svoje jurisdikcije pa prodiru u meksički teritorij, ali polako počinju dijeliti pravdu i unutar područja Sjedinjenih Država, djelujući kao policijske snage. Takve aktivnosti su, upozoravaju odvjetnici koji se bave imigracijskim pravom, često rasno motivirane te su najvećim dijelom usmjerene prema Meksikancima. Izvještaj NYCLU (New York Civil Liberties Union) i IRC (Imigrant Rights Clinic) također navodi kako bi se aktivnosti ove organizacije trebale limitirati na područje granice. Na sve veće nasilje granične policije reagirali su brojni odvjetnici i udruge koje se bave ljudskim pravima. Tako je samo u razdoblju od siječnja do lipnja 2011. podnesena 81 pritužba protiv granične policije. U posljednje dvije godine evidentirano je osam ubojstava na granici za koje se smatra da su odgovorni granični policajci. Mnogi smatraju kako se radi o mnogo većoj brojci, ali zbog nebrige za nadzor nad radom granične policije brojne smrti ne bivaju prijavljene.
Organizacija La Voz de Aztlan navodi kako se u posljednjih desetak godina povećao broj zločina iz mržnje prema Meksikancima. Veliki se dio ovih zločina događa upravo na granici, koju su sve češće počele čuvati i militante organizacije koje podupiru milijunaši poput Johna Tantona, poznatog kao Anti-Mexican bigot. Jedna od najzloglasnijih takvih organizacija je Minutemen. Organizacija je osnovana 2005. godine s ciljem sprečavanja ilegalnih prelazaka imigranata na američko-meksičkoj granici. Članovi Minutemena privukli su pažnju na sebe gradeći manji zid na granici između gradova Douglasa i Naca. Članovi organizacije navode kako su oni zaslužni za podizanje nacionalne svijesti o imigrantskom pitanju. Jedan od članova T. J. Bonner navodi kako su sami pristupili izgradnji ograde istupajući tako protiv "sramotne američke administracije" koja nije u stanju riješiti problem. Međutim, Minutemen "preuzevši stvari u svoje ruke" djeluje izvan svakih zakonskih okvira. Članovi organizacije osumnjičeni su za nekoliko likvidacija imigranta. Jedan od najpoznatijih slučajeva ubojstvo je obitelji Flores u gradiću Arivaci u Arizoni. Pripadnici organizacije Jason Eugene Bush, Shawna Forde te Albert Robert upali su 2009. godine u kuću obitelji Flores te ubili oca Raula i 10-godišnju kći Briseniju. Supruga Gina uspjela je preživjeti. U veljači 2011. godine Shawna Forde osuđena je na smrtnu kaznu. U travnju iste godine Jason Eugene Bush osuđen je također na smrtnu kaznu, dok je Albert Robert osuđen na doživotnu kaznu plus 54 godine, bez mogućnosti uvjetne kazne.
Jedan od članova organizacije Glenn Spencer ističe kako "postoji urota Meksikanaca da preuzmu američki jugozapad". Glenn se, prema izvještaju La Voz de Aztlan, udružio s Johnom Tantom. Dvojac je organizirao konferenciju u Windemere Hotelu u Arizoni kako bi svojim pristašama omogućili "zabavu na suncu", aludirajući na proganjanje imigranta u pustinji. Jedan od prijedloga na konferenciji bio da se na putevima kojima prolaze imigranti postave mine. Nedugo nakon konferencije počela su se pojavljivati mrtva tijela meksičkih radnika u pustinjama.
Osim Minutemena, na granici djeluju i organizacije poput FAIR (Federation for Immigration Refrom) te ABP (American Border Patrol/Voices of Citizens Together). Takve organizacije uz financijsku pomoć postaju sve moćnije i brutalnije u obračunu s meksičkim imigrantima koji, nakon nekoliko dana provedenih u pustinji, predstavljaju laki plijen.
Smrti na granici uglavnom u medijima popunjavanju blitz vijesti koje se brzo zaborave, međutim, 2010. godine to se počelo mijenjati.
Javnost se, nakon smrti 15-godišnjaka Sergia Hernandeza u lipnju 2010. godine, polako počela zanimati za čudna događanja na granici. Dječaka su ubili američki granični policajci dok se nalazio na meksičkoj strani granice. Kao razlog uporabe vatrenog oružja policajci su naveli kako su se osjećali ugroženima jer ih je dječak "gađao kamenjem". Meksičke su vlasti zahtijevale da Sjedinjene Američke Države provedu istragu o ubojstvu i kazne krivce. Međutim, u travnju 2012. godine DJ (Departmend of Justice) donijelo je odluku kako se nikakve zakonske mjere neće poduzeti protiv osumnjičenih graničnih policajaca. Odgovora nadležnih službi nije bilo ni u slučaju ubojstva 40-godišnjeg stanovnika Tijuane kojega je također usmrtila američka granična policija, a koji je također bio je meksičkoj strani granice.
John Washington u prethodno navedenom članku navodi kako je imigracijska politika toliko izmaknula kontroli da su 2008. godine, u malom gradiću Postvillu, u Iowi, pripadnici ICE (Immigration and Customs Enforcement) i DHS (Department of Homeland Security) opremljeni s najsuvremenijim naoružanjem u sred' bijela dana uhitili oko 400 ljudi. Washington zaključuje kako se populacija u ovom gradiću u samo sat vremena prepolovila.
hernandez-majka.jpg
Organizacija No More Deaths objavila je krajem 2011. godine izvještaj pod nazivom A Culture of Cruelty: Abuse and Impunity in Short - Term U.S. Border Patrol Custody. Izvještaj se temelji na trogodišnjem dokumentiranju kršenja ljudskih prava na granici, kao i na intervjuima s više od 12.000 deportiranih imigranta. U izvještaju se navodi 30.000 kršenja ljudskih prava poput odbijanja pružanja hrane i vode te medicinskih usluga. Zabilježeni su slučajevi i seksualnog zlostavljanja.
Brojne civilne udruge poput SDIRC (San Diego Immigrant Rights Consortum), SBCC (Southern Border Communities), MDC ( The Migrant Defense Coalition), MNIM (Mexican National Immigration Institute), ACLU (American Civil Liberties Union) te No More Deaths bave se pitanjem američke politike prema ilegalnim imigrantima s područja Centralne i Južne Amerike. Godinama su civilne udruge upozoravale na ubojstva na američko-meksičkoj granici koja nikada nisu istražena, a pripisivala su se obračunima meksičkih kartela.
U vremenima krize, sve se više u SAD-u ističu imigranti kao velik uteg koji pridonosi produbljenju krize. Sukladno tomu, na velikom su se udaru našle sve nacionalne manjine, posebno hispanska, čiju većinu čine upravo Meksikanci. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2010. godine te podacima koje je objavio USCB (United States Census Bureau), 16 posto američkog stanovništva čine pripadnici hispanske zajednice. To je ujedno najveća i najbrže rastuća manjinska zajednica u Sjedinjenim Državama. Tako je meksička nacionalna manjina, u odnosu na 2000. godinu, porasla s 20,6 milijuna na 31,8 milijuna pripadnika. Kako se svijet nalazi u isceniraj krizi, tako se i ovaj porast u SAD-u koristi kao prilika kojom bi se prikazalo kako je jedan od razloga krize i veliki broj imigranta. Ignorira se činjenica kako prosječni Amerikanac ne želi raditi poslove koje rade imigranti. Također se negira pozitivan utjecaj imigranata na poljoprivredu u Kaliforniji, gdje čine gotovo polovinu radne snage.
Godinama su ti imigranti nestajali, međutim, jedan je slučaj podigao veliku prašinu na djelovanje la migre, kako Meksikanci nazivaju američku graničnu policiju.
U svibnju 2010. godine, granična je policija uhitila 42-godišnjeg Anastasia Hernándeza Rojasa pri ileganom pokušaju ulaska u SAD, odnosno vraćanju obitelji u Encanto gdje je živio već 25 godina. Rojas je ranije te godine, nakon što je izgubio posao građevinskog radnika, uhićen u krađi u jednom supermarketu. Kada je otkriveno da se nalazi ilegano u SAD-u, vlasti su ga deportirale u Meksiko. Pri ponovnom pokušaju da se vrati obitelji u Encanto, granična ga je policija uhvatila u graničnom sektoru San Diego. Pri pokušaju deportacije stvari postaju komplicirane. Prema službenom izvještaju Jima Collinsa, šefa policije na granici u San Diegu, kada su policajci Rojasa doveli do mjesta gdje je trebao prijeći granicu i vratiti se u Meksiku, Rojas je postao nasilan. Stoga su policajci bili prisiljeni upotrijebiti silu uslijed čega je Meksikanac podlegao ranama. Javnost nije bila pretjerano zainteresirana za još jedno ubojstvo na granici. Naime, takve se stvari događaju svakodnevno, pa se ni ovaj incident nije činio posebnim sve do 2012. godine. Tada istraživački novinar John Carlos Frey zajedno s PBS-ovim timom Need To Know otkriva pozadinu slučaja videosnimkom na kojoj se jasno vidi brutalno premlaćivanje Rojasa od strane američke granične policije. Prvu snimku, od tri otkrivene, snimila je Ashley Young, Amerikanka koja se vraćala iz Meksika, kada je čula zapomaganje muškarca. Muškarac je ležao na podu, okružen s desetak policajaca koji su ga udarali nogama te pet puta na njemu primijenili elektrošoker. Rojas je bio toliko nasilan da mu je jedan policajac čak morao skinuti hlače. Na videosnimci jasno se vidi kao Rojas nije pokazivao nikakvu silu niti je bio u mogućnosti da pruži bilo kakav otpor jer je ležao s glavom prema dolje i s lisicama na rukama. Na snimci se također čuje Rojasovo zapomaganje: "Ayudame por favor! Ayudame!" (Pomozite mi, molim vas! Pomozite mi!). Tortura je trajala 30 minuta.
U obdukcijskom izvješću navode se ozljede kralježnice, pet slomljenih rebara te nekoliko desetaka hematoma po cijelom tijelu, kao i tragovi elektrošokera. Kao uzrok smrti navodi se ubojstvo.
Nakon prikazivanja snimke, brutalnost granične policije postala je vidljiva, kao i zataškavanje te kršenje zakona od strane vladine agencije. Unatoč tomu, niti jedna američka institucija nije reagirala.
Nakon što je snimka prikazana u PBS-ovoj emisiji Need To Know: Crossing the Line. pokrenula je niz pitanja vezanih uz nasilno djelovanje granične policije. Mnoga pitanja koja su se godinama izbjegavala vezana uz 5.600 smrtnih slučajeva na granici s Meksikom od 1994., koliko ih navodi ACLU, odjednom su dobila veliku pozornost. Prema podacima SDIRC-a (San Diego Immigrant Rights Consortium), od Rojasove smrti zabilježeno je još 8 smrtnih slučjeva na granici. U lipnju 2011. godine, nakon ubojstva 40-godišnjaka u Tijuani, MDC (Migrant Defense Coalition) i SDIRC-a zatražile su od predsjednika Baracka Obame da "agenti koji su uključeni u nasilje budu privedeni pravdi". Do danas se to još nije dogodilo.
Kako bi imigranti zaobišli granične kontrolne točke i la migru, često prelaze pustinje u Arizoni i Teksasu. Mnogi od njih. zbog velikih vrućina, iscrpljenosti i dehidracije. nikada ne stignu do odredišta, stoga se često u pustinjama pronalaze njihova tijela. Kako bi se pokušala spriječiti veća smrtnost imigranta u pustinji, volonteri organizacije No More Deaths patroliraju pustinjom Sonoran u Arizoni kroz koju imigranti prolaze. Na taj način volonteri pomažu imigrantima da prijeđu pustinju, pružajući im hranu, vodu te odjeću. Jedan od medicinskih kapova organizacije smješten je na imanju Byrda Baylora. Nerijetko u kamp pod izgovorrm potjere za imigrantima ulaze naoružani članovi BP-e (Border Patrol) prijeteći volonterima uhićenjima, unatoč tomu što za takvo djelovanje nemaju nikakve ovlasti.
U posljednje vrijeme u Sjedinjenim Državama jedno od aktulnih pitanja je i pitanje ilegalnih imigranta koji su u Sjedinjene Države došli kao djeca te koji su izgradili svoj život u SAD-u. Do sada je praksa bila deportacija, bez obzira na već izgrađen život u Sjedinjenim Državama. Prema nekim procjenama, radi se o stotinama tisuća mladih ljudi. Prema Obaminom prijedlogu zakona, znakovitog naziva DREAM (Development, Relief, and Education for Alien Minors), takvi mladi ljudi (do 30 godina) ako su visokoobrazovni i služili u američkoj vojsci, ispunjavali bi uvjeti za dobivanjem državljanstva. Iako je Obamina administracija predložila Zakon, ne žuri se baš provesti ga u djelo. Tako unatoč pismu koje je Obami uputilo 90 sveučilišnih profesora koji se bave imigracijskim zakonom, pružajući mu pravnu podlogu na temelju koje bi predsjednik bez Kongresa mogao donijeti Zakon, Obama ipak čeka odluku Kongresa.
Američka zakonska regulativa, kako je vidljivo na primjeru zakona Prison Rape Elimination Act, u širokom luku zaobilazi stanje na granici, prepuštajući ga nedovoljno obučenim graničnim policajcima te "američkim srednjovječnim domoljubima"
Osim deportacije, kao oružje u borbi protiv ilegalnih imigranta savezne države poput Arizone počele su upotrebljavati i privid zakonitosti. Tako je guvernerka Jan Brewet u travnju 2010. godine potpisala Zakon SB 1070. Prema Zakonu, policajci samo ako smatraju da se netko ilegano nalazi u zemlji, imaju ga pravo tražiti identifikacijske dokumente. Zakon je naišao na oštru reakciju te su ga mnogi okarakterizirali ksenofobičnim i ustvrdili kako potiče rasnu diskriminaciju jer su njime najviše pogođeni pripadnici hispanske nacionalne manjine. Unatoč velikom protivljenju, Vrhovni sud u lipnju 2012. presudio je u korist jednog dijela Zakona, među kojem je i najkontroverzniji dio - onaj koji omogućuje policajcima da identificiraju bilo koju osobu za koju posumnjaju, bez konkretnih dokaza, da se nalazi ilegalno u državi. Arizonu su ubrzo sa svojom verzijom zakona slijedile Florida, Utah, Georgija te Pennsylavanija.
Vidljivo je kako se stanje na američko-meksičkoj granici, još od početne operacije Gatekeeper, pogoršava u smislu sve većeg broja imigranta, čiju zadnju postaju čini granica. Američka zakonska regulativa, kako je vidljivo na primjeru zakona Prison Rape Elimination Act, u širokom luku zaobilazi stanje na granici, prepuštajući ga nedovoljno obučenim graničnim policajcima te "američkim srednjovječnim domoljubima" koji štite američki poredak od nadirućih Meksikanaca. Iako se smrti na granici događaju na dnevnoj bazi, mediji ne prate previše ova događanja, kao ni činjenicu da američki granični policajci zalaze u teritorij druge države kako bi neposlušnoj meksičkoj djeci izbili kamenja iz ruku. Bude li vijest o smrti na granici uopće i objavljena, ona se već šablonski pripisuje obračunima među narkokartelima.
