Ni Vlada ni Ured predsjednika nisu odgovorili na H-Alterovo pitanje o opravdanosti sudjelovanja čovjeka protiv kojega se vodi kazneni postupak za kriminal na tako visokim funkcijama.
"Malo će tko među hrvatskim tajkunima, koji su u međuvremenu postali uvaženi poslovni ljudi, otkriti kako je zaradio svoj prvi milijun. Ergović će, bez kompleksa i nelagode, otvoreno priznati da 1992. nije imao onih pet milijuna njemačkih maraka kojima je među 41 velikim dioničarom Našicecementa on kupio najveći paket. Priznat će da je podigao kredit i potom ga, kao i drugi, otplaćivao novcem iz dobiti Cementare", stoji u romansiranoj biografiji Ivana Ergovića, predsjednik uprave grupacije Nexe Grupa, nekadašnjeg Našicecementa, i novoizabranog predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca objavljenoj u prošlonedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista. Opjevanog tajkuna, kojeg izuzev preporoditelja rodne grude, hranitelja našičkog kraja, zaljubljenika u vino i rukomet, već godinama krasi i epitet Mesićeva čovjeka, u posljednje dvije godine krenulo je i na političkom planu - osim predsjednikovanja drugom hrvatskom Vladom, u puku znanom i kao HUP, Ergović je postao članom Josipovićeva savjetničkog tima za gospodarstvo, a nedavno je zasjeo i u vladin Odbor za investicije.
Policija je još 2000. godine podnijela kaznenu prijavu protiv Ergovića, Sremića i Berketa zbog sumnje da su u razdoblju od 1997. do 1999. godine na različite načine pokušali pribaviti veliku imovinsku korist na teret Našicecementa
No u toj političkoj, ali i medijskoj sferi, do sada se tek u redcima natucalo kako Ergović ima posla s još jednom državnom institucijom. Baš poput Fikreta Abdića i Stipe Gabrića Jamba, s kojima ga Drago Hedl, autor spomenute biografije, namjerno ili nenamjerno uspoređuje, svestrani slavonski tajkun već godinama vodi bitku s Državnim odvjetništvom koje ga zajedno s još dvojicom dugogodišnjih suradnika tereti za zlouporabu položaja i ovlasti.
U dobro poznatoj maniri hrvatskog pravosuđa, Ergovića se već jedanaest godina sumnjiči da je zajedno s Franjom Sremićem, predsjednikom uprave ACM d.d., zagrebačke tvrtke koja je tijekom rata bila jedna od većih dobavljača oružja za Hrvatsku vojsku, poznatijim i kao osobom koja je "drukala" Hrvoja Petrača i njegove ortake, i Ivanom Berketom, aktualnim direktorom za komercijalne i financijske poslove Viadukta d.d., čije se ime spominjalo tijekom iskaza u aferi Fimi-medija, ukupno pronevjerio 343 000 njemačkih maraka.
Protiv trojice spomenutih suradnika i još dvojice posrednika, protiv kojih je u međuvremenu obustavljen kazneni postupak, policija je još 2000. godine podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da su u razdoblju od 1997. do 1999. godine na različite načine pokušali pribaviti veliku imovinsku korist na teret Našicecementa, tvrtke koja je još u to doba osiguravala toliko spominjanu egzistenciju slavonskim obiteljima. U skladu s već standardiziranom matricom, trojka je u navedenom periodu navodno u nekoliko navrata s računa svoje matične tvrtke plaćala fiktivna istraživanja i analizu tržišta, a potom bi isti iznos preko posrednika i različitih inozemnih off-shore tvrtki, kako bi što vještije prikrila izvor novca, prebacivala na različite račune da bi on potom u vrlo kratkom periodu dospio u njihove džepove.
U javnosti dosad nepoznatoj optužnici stoji kako je krajem 1997. godine Ivan Berket zatražio od Ergovića da mu na teret Našicecementa omogući pribavljanje imovinske koristi u iznosu od 130 000 njemačkih maraka
Tako, primjerice, u javnosti dosad nepoznatoj optužnici stoji kako je krajem 1997. godine Ivan Berket, nekadašnji član nadzornog odbora Našicecementa, zatražio od svog dugogodišnjeg poslovnog partnera Ergovića da mu na teret tvrtke omogući pribavljanje imovinske koristi u iznosu od 130 000 njemačkih maraka. U dogovoru s ovlaštenim predstavnicima inozemnih tvrtki, iznos je prvo uplaćen na račun tvrtke Teknox Trading SA iz Švicarske iako ona nije obavila nikakve usluge doznačene u dostavljenom računu, a nedugo zatim je ista svota prebačena i na račun off-shore tvrtke Ecis Anstalt iz Liechteinsteina. Već sljedećeg dana isti iznos navodno je dospio na Berketov osobni račun. Prema istoj optužnici, spomenuta dvojka slično je postupila i početkom 1999. godine. No ovoga puta bilo je riječ o iznosu od 40 000 njemačkih maraka koje su put do Berketova džepa našle preko liechtensteinske tvrtke Alamona AG.
U istoj optužnici stoji i kako se Ivan Ergović u listopadu 1999. godine dogovorio s Franjom Sremićem, tadašnjim predsjednikom nadzornog odbora Našicecemeta, da preko već spomenute liechtensteinske off-shore tvrtke Alanoma AG, čiji je Sremić suvlasnik, Ergoviću pribave imovinsku korist u iznosu od 93 000 maraka. Ponovno na temelju fiktivnog ugovora o istraživanju i analizi tržišta, Ergović je, kako stoji u optužnici, naredio da se na teret Našicecementa liechtensteinskoj tvrtki uplati navedeni iznos, a potom je Sremić, u nakani da dodatno prikrije izvor novca prije konačne isplate na Ergovićev osobni račun, naložio ovlaštenom potpisniku računa off-shore tvrtke da s nerezidentnog računa otvorenog u Ljubljanskoj banci, iznos doznači na rezidentni račun. Nalog je naposljetku izdan krajem iste godine, no u dovršenju djela ipak nisu uspjeli budući da je slovenski istražni sudac blokirao iznos zbog sumnje u kazneno djelo pranja novca.
Kako doznajemo, dugogodišnje suđenje sve donedavno se vodilo na Županijskom sudu u Osijeku. Sud je postupak nepravomoćno okončao oslobađajućom presudom u odnosu na sve optuženike, no budući da se Županijsko državno odvjetništvo žalilo na ovakvu presudu, slučaj se trenutno nalazi na rješavanju pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Prema informacijama koje smo dobili s Vrhovnog suda, predmet je trenutno u radu pa još uvijek nije zakazana sjednica na kojoj će se odlučivati povodom žalbe.
Dok je običnim građanima pri prijavi na posao na velik broj radnih mjesta ili za dobivanje najobičnije birokratske dokumentacije potrebna potvrda da se protiv njih ne vodi kazneni postupak, slučaj Ivana Ergovića dokazuje da su neke životinje jednakije od drugih
Dok je običnim građanima pri prijavi na posao na velik broj radnih mjesta ili za dobivanje i najobičnije birokratske dokumentacije potrebna potvrda da se protiv njih ne vodi kazneni postupak, slučaj Ivana Ergovića dokazuje da su neke životinje očito jednakije od drugih. Ili pak, još apsurdnije, da ista ta pravila ne vrijede ako se prijavljujete za obnašanje visoke dužnosti u Vladi ili savjetničkom timu predsjednika države. Na H-Alterov upit kako je moguće da osoba protiv koje se vodi kazneni postupak, i to zbog sumnje da je počinila ne baš tako benigno kazneno djelo, adresiran na te dvije adrese, odgovor nismo dobili niti nakon tjedan dana. Pravilo po kojem čelna osoba ne bi smjela biti ona protiv koje se vodi kazneni postupak nije propisano niti HUP-ovim statutom, i to možda iz razloga što se taj dokument u većini od ukupno 40 članaka ponajviše bavi obračunom pozamašnih članarina. Ovu situaciju bio je spreman komentirati jedino predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel, čiji Savez zajedno s Vladom i HUP-om čini Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV) koje tobože spašava Hrvatsku od gospodarske propasti. Novosel kaže kako mu uopće nije poznato da se protiv Ergovića već godinama vodi kazneni postupak, ne zaboravivši pri tome dodati kako predsjednik HUP-a ustvari "ne sudjeluje toliko u radu GSV-a" te kako Savez sindikata pri Vijeću ustvari većinom surađuje s HUP-ovcem Matkom Bolančom. Novosel je dodao kako se nada da će se kazneni postupak što prije okončati i kako smatra da bi Ergović, ukoliko mu se dokaže krivnja, trebao odstupiti sa svih funkcija koje trenutno obnaša.
Iako u redovima istaknutih poslodavaca već postoji popriličan broj loših dečki, apsurdno je da je upravo Ergović, nedugo nakon preuzimanja HUP-ove predsjedničke funkcije, izjavio kako baš takve ne trebaju u Udruzi. No pitanje je trebaju li još jednog možebitnog takvog u redovima Vlade i u Uredu Predsjednika. I to usred toliko proklamirane borbe protiv korupcije.
