Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije, u intervjuu za H-alter: o pritiscima na Zelenu akciju koji su danas veći no ikad, o parazitizmu unutar civilnog društva, o apsurdnim odlukama Grada Zagreba u slučaju Hoto-projekta, o sukobu interesa Marine Matulović Dropulić, o pristranosti Jutarnjeg lista i EPH, o zaziranju političara od Varšavske, o upotrebi sile ako je ona nametnuta s druge strane. VIDEO by FADE IN!

Možda nije u skladu s vašom relativno samozatajnom medijskom strategijom na individualnoj razini, no zanima me kako bi izgledalo da se sami predstavite čitateljima H-altera?

Pa, u Zelenu akciju došao sam prvi put sa 16 godina, što znači da sam tamo sad već nekih 12 godina. Bio sam aktivist i u nekim drugim organizacijama civilnog društva kroz isto vrijeme, tako da sam bio i predsjednik Mreže mladih Hrvatske, kao naše krovne organizacije udruga mladih. U zaštiti okoliša prvenstveno sam se bavio održivim razvojem, a na čelo Zelene akcije došao sam 2007. godine i peti sam predsjednik te udruge u njezinih 20 godina postojanja.

Koliko mi je poznato, u strukovnom smislu niste profesionalac iz područja bliskog zaštiti okoliša, tj. prirodoslovlja općenito. Jeste li studirali nešto od društvenih znanosti?

Svojedobno sam zamrznuo studiranje na trećoj godini Pravnog fakulteta, zatim sam bio savjetnik UN-a za zaštitu okoliša, tj. UNEP-a, za Europu. Nakon toga upisao sam politologiju i sad sam na četvrtoj godini, pa ću se vjerojatno vratiti na pravo. Tako da zapravo dolazim iz humanističkog područja. Tema održivog razvoja ne neki način spaja moje interese iz više područja, budući da je ona sama u bitnom holističke prirode.

senf10.jpg senf10.jpg

Zelena akcija ustvari stalno napreduje, što je njezina izuzetna vrijednost. Naime, svaki od predsjednika dodao bi nešto svoje, a vodstvo se redovno mijenjalo. Na to smo posebno ponosni, jer smo ostali udruga građana, zadržali smo taj demokratski karakter. Slijedimo i neformalno načelo da se izmjenjuju predsjednici i predsjednice, dakle, po rodnom principu. Tako da je gotovo sigurno da će me vrlo ubrzo, budući da mi je drugi mandat na isteku, zamijeniti baš predsjednica. Jasno, ako članovi na skupštini budu ispoštovali tu tradiciju. Zbog svega toga možemo reći da je Zelena akcija narasla institucionalno i po broju programa koje vodimo. I dalje smo po dobnom prosjeku dosta mladi, oko 30 godina, uz starije članstvo koje ostaje te nam osigurava institucionalnu memoriju.

Dobro zvuči, ali poznato je da imate i dosta problema.

Da, i može se reći da nikad nije bilo ovoliko pritisaka na Zelenu akciju koliko ih ima danas. Imali smo u svojoj povijesti dosta raznih, čak radikalnih akcija. U posljednje vrijeme, međutim, organizacija je pritisnuta s tri sudska postupka koji se vode protiv nje, i mene kao odgovorne osobe. Jedan kazneni i dva prekršajna, a sva tri zbog prosvjednih akcija. Nadalje, odrezana su nam sredstva za servis koji nazivamo Zeleni telefon, i koji je šesnaest godina dobivao kontinuiranu pomoć Grada Zagreba.

To je posljedica vašeg angažmana oko Varšavske ulice?

Slučaj Hoto pokazuje kako sustav funkcionira: Grad Zagreb je sam sebi, kao investitoru u ovom projektu, izdao dozvolu za kopanje rampe, ne znajući hoće li ona ikada moći biti povezana s garažom. A usprkos toj zapreci, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša potvrdilo je gradsku dozvolu

Apsolutno, to je jedna od reakcija zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića na taj slučaj. Osim toga, nalazimo se i pred ovrhom, dobili smo opomenu uoči njezine provedbe vezano uz skladišni prostor koji koristimo. Radi se o gradskom prostoru u Frankopanskoj ulici br. 1, gdje smo već devet godina i za koji plaćamo najam, a pored uredskog prostora nalazi se i skladišni prostor u prizemlju. Grad se povodom događaja u Varšavskoj ulici sjetio, međutim, da taj donji prostor ne koristimo službeno, pa nas odjednom tretiraju kao ilegalce. Bez obzira što su gradski pročelnici u tome prostoru otvarali izložbe u organizaciji Zelene akcije. Tako da su nam sad retroaktivno ispostavili račun za posljednje dvije godine korištenja toga prostora.

Spominjala se i bezobrazno visoka cijena toga najma unatrag?

Odredili su cijenu za kvadrat oko šest puta veću od one za kvadrat uredskog prostora. Odbili smo to platiti, pozivamo se na ugovor po kojem uz uredski prostor imamo pravo koristiti i taj derutni dio kao nusprostor, a postoji i službena zabilješka u Gradu Zagrebu da su nam predani ključevi za to skladište. Tako je bilo i s onom nedavnom tužbom za držanje boja i lakova, također u znaku osvete za Varšavsku ulicu. Sljedeći tjedan imamo drugo ročište, prijeti nam maksimalna kazna do 800 tisuća kuna, što je za nas nevjerojatan iznos.

senf7.jpg senf7.jpg

Gotovo isključivo iz projekata koje kandidira na javnim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu, a uglavnom je to novac iz inozemstva. Možemo se pohvaliti da smo u takvom dovlačenju novca u Hrvatsku veoma uspješni, u međunarodnoj konkurenciji. Pored toga dobivamo i financijsku te institucionalnu podršku od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Naši rezultati su pritom javni i evidentni, tako da sa svoje strane rušimo predrasudu o civilnim udrugama kao parazitima društva koji za cilj uglavnom imaju trošenje javnog novca.

Neki, odnosno mnogi, to sasvim sigurno i jesu. Paraziti.

Sigurno da neki jesu, jer imamo čak oko 35 tisuća udruga. Postoje ovakve i onakve udruge, kao što imamo i ovakve ili onakve novinare, političare, poduzetnike itd. Za početak boljeg razlikovanja, mi stalno tražimo da se napravi zakonska distinkcija između udruga za opće dobro i udruga koje veže interes njihovih članova. I to je legitimno, ali držimo da ih se ne može stavljati u istu kategoriju uz one organizacije čiji je cilj npr. obrana načela iz članka 3. Ustava RH. A jedno od njih je i zaštita okoliša. Ali, mislim da se generalno može pozdraviti sve one udruge koje u međunarodnoj konkurenciji dovlače novac u Hrvatsku, koje popravljaju našu platnu bilancu poput nekog proizvodnog izvoznika.

Osobno ne bih na to gledao kao prioritet, ali ono za što sam maločas zapeo je ustvari problem čitavog arhipelaga nevladinih udruga koje malo čemu služe u smislu opće dobrobiti, dok u velikoj mjeri legitimiraju sustav koji se na njih licemjerno poziva kao na dokaz i zalog vlastite demokratičnosti. Kao da se civilno društvo pacificira kroz same te udruge.

Ako je Tomislavu Horvatinčiću stalo do općeg interesa, trebao je sagraditi tvornicu koja će izvoziti svoje proizvode i time čak osnažiti poziciju radnika koji su mu toliko na srcu

To u određenoj mjeri svakako stoji. Imamo dva različita problema, na dvije različite teorijske razine. Jedan na nižoj, ako postavimo tezu o dvije glavne uloge udruga civilnog društva, što bi na prvome mjestu bilo pružanje usluga koje država ne osigurava. To se radi kroz razne projekte, i udruge tu upotpunjuju servis države prema građanima. Druga uloga je još bitnija, da budu korektiv tijelima vlasti, da kritiziraju sustav kad on ne funkcionira kako bi trebao. Slažem se s vama utoliko što je činjenica da se udruge sve manje bune, a sve više okreću prema projektima koji su nekonfliktni spram sustavu, pa se potvrđuje slika o udrugama koje parazitiraju na štetu društva. S druge strane, i sa druge teorijske razine, i taj bunt nekad možemo promatrati kao sustavu prihvatljivo kanaliziranje otpora koji bi u protivnom uspješnije djelovao kao korektiv. Mislim da se ovo što radi Zelena akcija ipak može, sudeći prema reakcijama vlasti, svrstati u društveno progresivnu skupinu udruga prema tim kriterijima.

Što su najnoviji momenti oko Varšavske, uoči ovog intervjua?

Upravo smo maloprije (u petak, op. ur.) obavijestili novinare o novoj rupi u čitavoj priči, a inače nezakonitosti oko toga možete naći gdje god zagrebete. Razlog za to je činjenica da se toliko puno toga moralo nasilno prilagoditi da bi se ostvario taj nezamislivi projekt otimanja javnog dobra. Najnovija od tih rupa, dakle, vezana je uz prostor ispod Varšavske 6, tamo gdje se nalazi tabla Hoto grupe, a kuda bi trebao proći tunel između garaže i ulazno-izlazne rampe koju žele prokopati u pješačkoj zoni. Konkretno, na adresi Varšavska 6 nisu riješeni svi imovinsko-pravni odnosi, pa Hoto grupa nije jedini vlasnik prostora, što znači da ne smije kopati ispod zgrade. To ujedno znači da se može dogoditi da se iskopa ta rupa u pješačkoj zoni, no koja neće moći biti povezana s garažom. Kao što je danas lijepo rekla odvjetnica jedne od tih stranaka koje su još u suvlasništvu, ostat će nam sanjkalište usred grada. Ti postupci mogu se riješiti nagodbom i velikim novčanim nagodbama, toga smo svjesni, pa nam je to samo usputna postaja. Mi ćemo kampanju nastaviti do kraja, ali to pokazuje kako sustav funkcionira. Grad Zagreb je sam sebi, kao investitoru u ovom projektu, izdao dozvolu za kopanje rampe, ne znajući hoće li ona ikada moći biti povezana s garažom. A usprkos toj zapreci, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša potvrdilo je gradsku dozvolu.

senf6.jpg senf6.jpg

Da, ne znam za sličan primjer nekog ministarstva u drugim europskim zemljama. Pa se postavlja pitanje u kojem će smjeru Ministarstvo prevagnuti kad u određenom slučaju dođe do izravnog sukoba tih dvaju interesa. A zapravo nam se nameće i odgovor, znamo li da je ministrica jedan od većih suvlasnika poduzeća IGH, inače projektanta u slučaju Varšavske.

I ponajvećeg graditeljskog subjekta u Hrvatskoj.

Tako je, što je posve nevjerojatno. I ne mogu vjerovati da bi se moglo dogoditi drugdje u Europi, bar ne u Europskoj uniji. A nama je to potpuno normalno, izgleda, osim što se neki građani bune jer ne misle da bi tako trebalo biti.

I ne samo ministrica Matulović-Dropulić, nego je čitav niz dioničara i vodećih ljudi IGH-a bio u Vladi RH...

Dobro, toga čak ima u zemljama Zapadne Europe, nažalost. Toga da bivši ministri ulaze u vrh raznih velikih poduzeća. Ali da je velika dioničarka najvećeg graditelja ujedno aktualna ministrica - istovremeno graditeljstva i zaštite okoliša, pritom - toga valjda nigdje nema.

To sam spomenuo jer sukob interes u vezi s IGH-om postoji stalno, oni su već godinama privilegirani kao država u državi, zahvaljujući tolikim imenima od formata i faktičkoj privatizaciji države.

Ako ti netko utvrdi sukob interesa, proglasi ga istim takvim. To je nastojanje da se u narodu cinično ubije svaka vjera da itko može biti drukčiji i zauzeti se prvenstveno za opće dobro. Nemam pojma zašto Željka Antunović to čini, možda nastoji odigrati neku političku akrobaciju ne bi li pridobila i one probandićevske glasove u gradskoj organizaciji SDP-a

Apsolutno, i k tome su u Vladi toliko poveli računa o zaštiti okoliša da se sama Uprava za zaštitu prirode ne nalazi u spomenutom ministarstvu, nego u Ministarstvu kulture. Pa se ostale sastavnice zaštite okoliša nalaze u drugim ministarstvima, poput mora, šuma itd. Naravno, radi se o tome da graditeljskom sektoru, koji posjeduje golemu moć, što se vidi i po tim ministrima, odgovara da segment zaštite okoliša imaju pod svojim nadzorom, jer im on može predstavljati najveći problem u poslovanju. Bilo da se radi o gradnji golf-igrališta u Motovunskoj dolini ili rampe za privatnu garažu u pješačkoj zoni Zagreba. Što je najgore, mi kontinuirano upozoravamo na taj paradoksalni institucionalni okvir, ali nema reakcija.

Upozoravali ste i na vezu projekta u Varšavskoj, odnosno na Preradovićevom iliti Cvjetnom trgu, i Ban centra, u kojem je IGH sam investitor.

Jesmo, iako nismo radili akcije kao za Varšavsku, pa su nas prozivali da nemamo jednake kriterije, što su potom neki mediji potkrepljivali raznim podmetanjima. Grad Zagreb, naime, za oba projekta izdaje dozvole na jednoj razini, a Ministarstvo ih na drugoj potvrđuje. I sada taj projekt stoji, jer čeka na ovaj, budući da su povezani interesom ulagača. No, moramo biti fer pa spomenuti da ta dva projekta nisu jednako štetna. Ban centar već ima garažu u centru grada, što je apsolutno nedopustivo, ali je to napravljeno prije izmjene GUP-a, koja je poduzeta upravo zbog gradnje na Cvjetnom trgu. U tom slučaju barem nije bilo oduzimanja pječačke zone ili neke druge javne površine za privatne svrhe, i nema rušenja povijesno zaštićenih zgrada kao u ovom primjeru.

senf4.jpg senf4.jpg

Istina je, čak govoreći i o drugim izdanjima Europapress Holdinga. Treba spomenuti, međutim, da su različiti autori u Jutarnjem listu različito komentirali našu inicijativu, pa je bilo i onih koji su nam bili skloni. Nije to bila jednoglasna podrška Horvatinčiću i diskreditiranje onih koji mu se protive, ali su dominantno vodili kampanju obilježenu, primjerice, činjenicom da ni masovni prosvjed u Varšavskoj u veljači niti policijska intervencija zatim nisu dobili prostor na naslovnici Jutarnjeg lista, a nekoliko dana nakon toga glavna tema na naslovnici je bila izmišljena priča o ilegalnoj garaži jedne od najpoznatijih prosvjednica, Urše Raukar. Bilo je evidentno da je samo uredništvo Jutarnjeg lista vrlo pristrano, pa smo čak imali spremnu akciju za nastavak takve kampanje, ali se nisu ponovili baš takvi napadi na nas. Ovaj zaokret uzimam sa zadrškom, jer se nekad u medijima događa da te podižu samo kako bi te mogli jače zveknuti nadolje.

Jedna od medijskih podvala, zapravo Horvatinčićev spin, jest intencija da se demonstrantima nabije osjećaj krivnje zbog navodnog velikog financijskog gubitka i druge štete po javnu dobrobit, kao i plaćanja penala javnim novcem za račun oštećenog privatnika u slučaju prekida gradnje u Varšavskoj. Kako vi komentirate takvo nametanje odgovornosti građanima?

Kao provokaciju iz Hoto grupe. Oni su u groznoj zamci iz koje se ne znaju izvući, a za koju su poziciju odgovorni sami, uz političare koji su ih podržavali radi svog interesa. Taj nevjerojatno rizični posao trebao im je donijeti nevjerojatan profit. Porez na dobit, s kojim su izletjeli u toj procjeni štete, iznosi 86 milijuna kuna, dakle, za državu. Lako možemo izračunati kolika bi bila ukupna dobit za ulagača - preko 40 milijuna eura. U ovoj fazi realizacije projekta, kad su zgrade u bloku već srušene, mi svakako ne insistiramo da se zaustavi čitav projekt, nego samo da spasimo pješačku zonu od rušenja i uzurpiranja gradnjom privatne garažne rampe. Na temelju činjenice - i presedana u Zagrebu - da je gradonačelnik poklonio ulicu jednom privatniku, a dosad su svi gradili rampe na svojim parcelama, tumačimo da ogroman dio toga profita dolazi upravo iz razlike u kvadratima koje bi Grad trebao prepustiti Hoto grupi. Uostalom, prisjetimo se da je originalni projekt trebao biti prolaz od Cvjetnog trga do Gundulićeve, pa se i zvao Cvjetni prolaz. Sad se odjednom ne zove tako jer više uopće nema prolaza, jer nema gradnje do Gundulićeve, pa nema ni rampe s Gundulićeve. A nema je zato što Horvatinčić nije kupio još i zgradu Fakulteta stomatologije u Gundulićevoj, bila mu je preskupa, pa mu moramo pokloniti Varšavsku da se u garažu ulazi odatle.

Čuli ste da on spominje i stotine budućih radnih mjesta koja građani sada ugrožavaju svojim neodgovornim ponašanjem?

Nenasilna borba i građanski neposluh još nam uvijek pružaju široku podršku javnosti bez koje malo što možemo učiniti, dok bi nam rast nasilja smanjio tu podršku i povećao rizik da se borba otme kontroli

A, o tome da i ne govorimo, kao da je u najmanju ruku riješio otvoriti tvornicu, a ne šoping centar. Koji će još teže pogoršati platnu bilancu Hrvatske i povećati uvoz svega onoga što će se preprodavati u tome centru. I to bi trebao biti ekonomski razvoj Hrvatske kojega bi građani trebali razumjeti i žrtvovati se zbog njega. Pa to već na razini ortodoksne ekonomske teorije izgleda potpuno sumanuto, a kamoli na razini govora o javnim resursima, što prostor svakako jest. Pješačka zona je naš zajednički resurs, a ne baza za stjecanje privatnog profita, kao što je danas prečesto slučaj. Ponavljam, ako je Tomislavu Horvatinčiću stalo do općeg interesa, trebao je sagraditi tvornicu koja će izvoziti svoje proizvode i time čak osnažiti poziciju radnika koji su mu toliko na srcu.

Slušao sam emisiju Radija 101 na kojoj su gostovali kandidati za novog šefa gradske organizacije SDP-a, pa je Željka Antunović rekla da iza prosvjeda u Varšavskoj također stoje "neki privatni interesi", ali da nju ne pitamo koji jer je ona "žena čistih ruku". S čim se to ona ne želi uprljati?

Čuo sam za tu izjavu, i mislim da mnogi političari zaziru od Varšavske jer se plaše zamjeranja onim drugim interesima naspram kojih su se postavili građani. A nevjerojatna je ta zamjena teza u kojoj se zanemaruje sasvim očiti privatni interes graditelja, kao i gaženje javnog interesa time što je radi dozvole privatni interes proglašen za javni. Pa sad, zapravo čitavo vrijeme, nama koji se ovdje zalažemo za javne vrijednosti, izmišljaju kojekakve privatne motive. Izmišljali su privatno kazalište, Francuski paviljon, diskreditacije na razini političkih stranaka, ali to je očito već uobičajena reakcija političara u Hrvatskoj. Ako ti netko utvrdi sukob interesa, proglasi ga istim takvim. To je nastojanje da se u narodu cinično ubije svaka vjera da itko može biti drukčiji i zauzeti se prvenstveno za opće dobro. Nemam pojma zašto Željka Antunović to čini, možda nastoji odigrati neku političku akrobaciju ne bi li pridobila i one probandićevske glasove u gradskoj organizaciji SDP-a.

senf3.jpg senf3.jpg

Sve je to točno, slažem se s vama. Već dugo postoji institucionalno nasilje nad građanima i gradom, no čini mi se da upravo taj spontani moment pokazuje novi način borbe protiv kojeg država apsolutno ne zna kako bi reagirala. Nenasilna borba i građanski neposluh pritom nam još uvijek pružaju široku podršku javnosti bez koje malo što možemo učiniti, dok bi nam rast nasilja smanjio tu podršku i povećao rizik da se borba otme kontroli. Nadu nam ulijeva činjenica da su nenasilni pokreti u povijesti pokazali da se i tako može mijenjati sustav. Oni su često bili protuzakoniti, ali legitimni, pa se nenasilni građanski otpor dugoročno pokazao jakim sredstvom za odgovor. Policijska intervencija u Varšavskoj otprije tri mjeseca pokazalo je da oni ne znaju kako bi najtočnije odgovorili na to. S navijačima znaju što da rade, ali građane koji sjede i ne miču se, nisu otprve znali niti kako točno da podignu s tla, a na kraju su ih sve priveli. Na kraju, to njihovo nesnalaženje afirmiralo je našu borbu u očima one šire javnosti koju sam spomenuo.

Kako izgleda vaša daljnja strategija otpora u Varšavskoj, ako uopće možemo razgovarati o tome? Pozicije su jasno zadane i teško da može biti riječi o nekom kompromisu.

Čim nas ostane premalo, bilo da je to broj od 20 ili 40 ili 60 ljudi, nećemo više moći držati Varšavsku

Pa, strategija otpora je nešto o čemu ne govorimo u medijima, zbog toga što ne želimo drugoj strani otkrivati sve karte. A ova akcija je ionako već u nekakvoj drugoj fazi i ne ovisi samo o nama. S druge strane, pokazali smo se spremnima na policijsku intervenciju prije tri mjeseca, onoliko koliko je to uopće moguće. Tako da vjerujem kako ćemo se znati ponijeti s njima i ubuduće. Sad su očekivanja opet strašno narasla, i mi ih sigurno nećemo moći ispunjavati od nekog trenutka, jer je to generalno nemoguće za dvije udruge, ali do neke bitne točke ćemo se sigurno držati veoma djelotvorno.

Sve ostaje na pitanju koliku ćete podršku građana imati, i kad će broj onih koji dežuraju u Varšavskoj pasti ispod neke kritične brojke.

Tako je, sve ovisi o konkretnoj podršci građana. Čim nas ostane premalo, bilo da je to broj od 20 ili 40 ili 60 ljudi, nećemo više moći držati Varšavsku. Na nama je da čuvamo povjerenje građana, a vidjet ćemo kako će nam oni odgovoriti i kako će to ispasti u praksi.

Na prosvjedu ste građanima naznačili i određeni globalni kontekst ove priče, u par crta. Ipak, kako bi izgledala šira politička platforma ove akcije?

Da, mi vrlo dozirano profiliramo čitavu tu inicijativu jer nam je bitna široka podrška javnosti. Ovo je ispala jedna od najtvrđih stvari u zemlji, s preko 100 milijuna eura investicija, s najtvrđim igračima itd. Nema nikakve šanse da tu prođemo bez podrške širokog javnog mnijenja. Ali, u tome okviru također pokušavamo fiksirati neka evidentna mjesta na koja ta javnost ranije možda i nije tako gledala. Upravo taj sukob privatnog i javnog nije definiran u političkoj praksi Hrvatske, niti je bio terminološki jasno prisutan, mada je zakonski odavno tretiran. To je moguće povezati sa privatničkim žderanjem javnih resursa u svijetu, a jedan od njih je prostor, naročito u povijesnim jezgrama ili na obali. Sprega između krupnog kapitala i politike je opće mjesto svega toga, pogledajte samo Hrvatsku udrugu poslodavaca koja na razne načine i preko više ljudi sudjeluje u Vladi RH.

I čitavo vrijeme nas maltretira pričom o pogubnoj "antipoduzetničkoj klimi" u Hrvatskoj...

Evo, baš prije nekoliko tjedana izašli su u javnost s tri slučaja koji dokazuju upravo tu tezu. Jedan slučaj tiče se golf-igrališta Marlera u Istri, drugi se tiče Rockwoola, a treći je Cvjetni trg i Varšavska. U sva tri slučaja grozno se ugrožavaju javne vrijednosti, toliko da su oni već postali notorni primjeri toga, ali HUP to okreće naglavce i pritišće Vladu da utječe na "antipoduzetničku klimu". Uostalom, indikativno je da se nikad ne spominju mali i srednji poduzetnici, samo najveći.

Naznake vaše političke platforme dosta podsjećaju na studentsku inicijativu koja se, bez ikakve sumnje, uvelike prelila i na ovu akciju. Pa i šire, na neke radničke inicijative u posljednjih godinu dana, itd. To je taj odnos javnog i privatnog interesa uslijed komercijalizacije zadane uzurpiranjem političkog aparata, a taktički prikazan kroz problem integralnog habitusa, ujedno veoma konkretan i praktičan.

Zelena akcija je udruga već dvadeset godina, i nema nikakve šanse da krene u te stranačke vode. Mi čak ne želimo niti pružati predizbornu podršku nekim kandidatima koji su nam eventualno bliski po svojim stavovima, kao što je vani čest primjer

Naravno, puno ljudi sudjelovalo je u obje akcije, a taj odnos interesa svakako nam je zajednički nazivnik. I drago mi je da to što radimo nekako ulazi u opći diskurs. Na puno mjesta se spominju pasivni otpor, direktna demokracija itd. Uz to se poziva na sudjelovanje, ne samo na izjašnjavanje koje će zatim netko drugi posredovati. Kao i na fakultetima, direktnom demokracijom se izražava aktualni stav sve dok ima dovoljno onih koji izravno sudjeluju. Pritom ovdje u Varšavskoj, po prirodi stvari, okupljamo sve moguće profile građanstva, pa se čovjek zamisli kad to vidi.

U kuloarima se spominjala mogućnost da se Zelena akcija i još neke udruge političko-stranački angažiraju na izborima, ne bi li djelovali i kroz parlamentarni sustav. Koliko ima istine u tome?

Zelena akcija je udruga već dvadeset godina, i nema nikakve šanse da krene u te stranačke vode. Mi čak ne želimo niti pružati predizbornu podršku nekim kandidatima koji su nam eventualno bliski po svojim stavovima, kao što je vani čest primjer. Ne želimo izgubiti zasluženi imidž nezavisne udruge, pa je moguć jedino pojedinačni angažman nekog od ljudi koji sudjeluju u našim akcijama. Ali, kad nam se to dešavalo, ti ljudi su se distancirali od udruge. Nadamo se da će se pojaviti neka politička opcija koja će bolje izražavati naš interes negoli je sada slučaj, ali mi u tome nećemo sudjelovati.


Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena

hbs_mala.jpg

mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.

 

<
Vezane vijesti