"Trebamo pričekati da presude postanu pravomoćne, ali svakako se otvara pitanje političke odgovornosti vrha policije i tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka", ističe Tomislav Tomašević iz Zelene akcije.
Prekršajnim kažnjavanjem prosvjednika zbog lupanja po ogradi Horvatinčićevog gradilišta u Varšavskoj ulici prekršen je Ustav RH u dijelu koji se odnosi na pravo na miran prosvjed, presudio je Ustavni sud ovoga mjeseca. Prosvjednik M.B. koji je kažnjen zbog remećenja javnog reda i mira, u ustavnoj se tužbi pozvao na kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je Ustavni sud potvrdio te je vratio postupak na prekršajni sud.
Naime, M.B. je proglašen krivim zato "(...) što je dana 17. svibnja 2010. godine oko 12,30 sati u Zagrebu, u Varšavskoj ulici kod kbr. 7 remetio javni red i mir, na način da je rukama udarao po metalnoj ogradi gradilišta 'Cvjetni prolaz' (...) zbog čega mu se izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna (dvjestokuna)", kako stoji u presudi Prekršajnog suda u Zagrebu koju je kasnije potvrdio i Visoki prekršajni sud, a sada ukinuo Ustavni sud.
Ustavni sud u odluci je napisao kako za svako ograničenje javnih okupljanja po osnovi zaštite prava i sloboda drugih mora postojati ozbiljan stupanj izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti prekomjerno, odnosno nerazumno.
ustavna.jpg
"Okupljanje se neće smatrati mirnim ukoliko je organizirano sa specifičnom namjerom da se čini ili potiče nasilje ili ometanje javnog reda, ili ako su podnositelj i/ili njegovi sudemonstratori sami činili nasilna djela tijekom okupljanja. Međutim, okupljanje će biti mirno i ukoliko je došlo do ometanja javnog reda i mira ako podnositelj i ostali demonstranti nisu aktivno sudjelovali u činjenju nasilja. Isto proizlazi i iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Tako su u predmetu G. protiv Njemačke (odluka, 6. ožujka 1989., zahtjev br. 13079/87), na koji se podnositelj u ustavnoj tužbi poziva, prosvjednici demonstrirali na način da su zauzimanjem sjedećeg položaja fizički onemogućili ulazak u tvornicu ispred koje se održavao prosvjed, što prema njemačkim zakonima nije bilo dopušteno. Europska komisija za ljudska prava smatrala je, međutim da pravo na slobodu mirnog okupljanja, kao jedno od temeljnih demokratskih prava, ne treba tumačiti restriktivno, budući da u ovom slučaju demonstranti nisu bili nasilni i samo su pružali pasivan otpor", tumači Ustavni sud u odluci koju potpisuje Jasna Omejec.
Mirno okupljanje ne znači da uopće ne smije doći ni do kakvog uznemiravanja okoline, a raspon ponašanja koja predstavljaju prekoračenje granice do koje se mirni prosvjed štiti ne smije se usko tumačiti. "Pojam 'miran' mora se tumačiti tako da uključi i ponašanja koja mogu na određeni način smetati osobama koje se protive idejama ili tvrdnjama koje se na mirnom prosvjedu iznose, pa čak i ponašanja koja privremeno koče, usporavaju ili sprječavaju aktivnosti treće strane. Ukoliko prilikom javnog okupljanja dođe do slučajnog nasilja ili nereda, pojedinci koji u tim neredima ne sudjeluju neće izgubiti zaštitu prava na javno okupljanje i mirni prosvjed", ističe Ustavni sud.
Što se tiče konkretnog prekršaja za koji je osuđen M.B., Sud je ocijenio kako "lupanje po ogradi stvara buku, koja se smatra uobičajenom na javnim okupljanjima, odnosno prosvjedima. Takvo postupanje podnositelja samo po sebi ne predstavlja neprikladno i neprimjereno ponašanje u sklopu mirnog prosvjeda, pa se ne može smatrati ni prekršajem."
Na raznim se prekršajnim sudovima još uvijek vuče više od stotinu prekršajnih postupaka za više prosvjeda povezanih uz slučaj Varšavska. Većina od sto i pedesetak uhićenih prosvjednika prije tri godine prekršajno je prijavljena od strane policije zbog sjedenja na pločniku u pješačkoj zoni. Iako je većina prosvjednika koji su prekšajno prijavljeni nakon masovnih uhićenja na mirnim prosvjedima 15. i 29. srpnja 2010. godine, početkom ovoga ljeta primila oslobađajuće presude jer su suci Prekršajnog suda u Zagrebu uvažili žalbe prosvjednika koji su se pozvali na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, policija se opet žalila na ove presude.
Iz najnovijeg tumačenja Ustavnog suda, može se zaključiti da Ustavna prava i slobode nisu prekršene samo prosvjedniku M.B., već i više od stotinu drugih građana i građanki u više prosvjeda u slučaju Varšavska. Ukratko, prosvjednici su ti koji su bili u pravu zahtijevajući pravo na prosvjed. Tko će odgovarati za represivne mjere koje je policija tada primjenjivala na prosvjednicima? Ministar unutarnjih poslova koji je poslao specijalnu policiju da odnose provjednike u marice, u to je vrijeme, podsjećamo, bio Tomislav Karamarko.
Odluka od iznimnog značaja za buduće prosvjede
, odvjetnica M.B.: Ovom presudom napokon zaživljuje pravo na prosvjed bez straha. U tužbi sam citirala Anićev rječnik koji riječ "prosvjed" definira kao "odlučno i otvoreno javno izražavanje nezadovoljstva". Apsurdno je građanima jamčiti pravo na prosvjed, a potom ih prekršajno kažnjavati zbog primjene istoga prava. Ovime je potvrđeno da miran prosvjed ne znači da građani trebaju mirno stajati i šutjeti, već znači pravo na aktivno izražavanje nezadovoljstva. Nadam se da će se odluka primjenjivati i na ostale predmete koji se vode u slučaju Varšavska jer su svi ti građani kažnjavani samo zbog sudjelovanja u prosvjedu.
, Zelena akcija: Ova odluka je iznimno značajna za sve buduće prosvjede u Hrvatskoj jer je Ustavni sud u svojoj odluci istaknuo kako je pravo na prosvjed u određenoj mjeri iznad nekih prava okolnih građana, kao što je pravo na mir. To znači da miran prosvjed treba tumačiti kao "nenasilan", a ne kao nužno "tih".
Presuda je naravno bitna i za ostale postupke koji se vode u slučaju Varšavska, ali iz posljednjih odluka Prekršajnog suda u Zagrebu i oslobađajućih presuda vidi se da je već i sud nižeg ranga prihvatio takvo tumačenje. Sud se naime poziva na presude Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavni sud. I iz tih je presuda jasno da je nama svima policija prekršila pravo na prosvjed. Policija se žalila na te presude, pa još moramo čekati da odluke postanu pravomoćne, ali kada do toga dođe, otvara se mogućnost tužbe prema policiji za nadoknadu štete koje nam je svima nanesena.
Trebamo pričekati da presude postanu pravomoćne, ali ukoliko do toga dođe, svakako se otvara pitanje političke odgovornosti vrha policije i tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka.
Cijelu odluku Ustavnog suda možete pročitati ovdje.
