U Bjelovaru će se 21. travnja ići na žgance. U čast Dana planeta Zemlje koji se slavi dan kasnije iz udruge PiD ('Priroda i društvo') najavili su povijesni događaj u vidu prve bjelovarske 'kritične mase'. Takav povijesni događaj zaslužio je da saznamo više o vezi bicikla i Bjelovara (osim slova B) pa smo porazgovarali sa Đurom Gavranom, mladim i entuzijastičnim predsjednikom udruge PiD.
Što je autoholizam? Gdje se skrivaju autoholičari? Kako ih prepoznati i izliječiti?
Autoholizam je skraćeni naziv projekta koji glasi Automobil – pritajena urbana ovisnost. Projekt se bavi edukacijom lokalne zajednice u Bjelovaru o štetnostima korištenja automobila u urbanim sredinama, te promoviramo alternativne načine prijevoza poput bicikla, javnog prijevoza i pješačenja. Bjelovar je gradić u kojem relacije nisu veće od dva-tri kilometra, što znači da je iz predgrađa do centra potrebno trideset minuta pješačenja ili deset minuta vožnje bicikla. Jednako tako Bjelovar je gradić u kojem je sve podređeno automobilu. Centar grada je veliko parkiralište, gužve prije i poslije radnog vremena su svakodnevne, ispušni plinovi, buka ...
Autoholičari su sveprisutni i nesvjesni svoje ovisnosti. Autoholičari se ne skrivaju i društvo ih ne osuđuje. Korištenje automobila je rutina, svakondnevnica i konfor, koji je u krvi čovjeka. Ne razmišlja se o šteti koja se prouzroči svakim paljenjem i pokretanjem jedan, dva, tri- tonske nakupine željeza, plastike, elektronike... Djeca se odgajaju da sjede na stražnjem sjedalu automobila, umjesto da sjede na stražnjem sjedalu bicikla.
Za razliku od ostalih ovisnosti poput teških droga ili alkohola, koje su društveno prepoznate i gdje su ovisnici markirani i postoje ustanove i institucije koje im pružaju adekvatnu pomoć da se vrate na pravi put, autoholizam to nije. Teško je vjerovati da je ljudima neshvatljivo da će odlaskom biciklom na posao smanjiti zagađenost okoline u kojoj žive, da neće proizvoditi buku koje iza zatvorenih stakala nisu niti svjesni, da će smanjiti vizualnu zagađenost grada, da će smanjiti mogućnost ozljeda nemotoriziranih ljudi, da će smanjiti stres koji svakodnevno uzrokuje čekanje u gužvama i traženje slobodnog parkinga, da će smanjiti asocijalizaciju javnog prostora, i na kraju da će uštedjeti novac o kojem stalno kukamo da ga nemamo, ali za bengu se uvijek ima. Ovaj zadnji način je po meni možda i jedini odgovor na pitanje kako izliječiti autoholičare. Kad ljudi shvate da mogu uštedjeti novac za bengu i parking vozeći se biciklom, tada će se s vremenom osvijestiti i shvatiti da se iza uštede novaca krije i puno viši cilj. Jer jednom kada se bicikl prihvati i kao prijevozno sredstvo u gradu, teško se od njega razdvaja.
Automobil se percipira kao statusni simbol, a biciklisti kao ljudi koji si ne mogu priuštiti automobil. Kako promijeniti svijest ljudi i auto strpati u kategoriju nužnog zla?
Nikako. To je borba protiv vjetrenjača. Auto će uvijek za većinu ljudi biti statusni simbol i navika koje se ne žele riješiti. Jedino što me čini optimističnim je to da je Bjelovar mala sredina u kojoj do sada nije bilo sličnih inicijativa.
Smatram da naš cilj nije mijenjanje svijesti ljudi. Naš cilj je potaknuti ih da pokušaju koristiti bicikl kao gradsko prometalo, sve ostalo je stvar prirode čovjeka. Naš cilj je osigurati biciklistima dio javnog prostora u kojem će biti ravnopravni sudionik u prometu, ponuditi građanima alternativu automobilu i educirati ljude o šteti koju prouzrokuje automobil. Ako prihvate bicikl kao prijevozno sredstvo, evolucija osvještavanja je neminovna. Tako mi se barem čini.
Ako se uspije pokrenuti određena malena kritična masa da se vozi biciklom, ili ako uspijemo u ideji da u drugoj i trećoj godini projekta aktiviramo jednu veliku firmu da potiče svoje zaposlenike da dolaze biciklom na posao, mislim da je moguće očekivati da će ljudi percipirati da je sve više škvadre na biciklima i da im je bolje vani na zraku i u pokretu.
U planu prve godine projekta stoji i Dan bez automobila i Europski tjedan kretanja. Obje ove svjetske inicijative do sada nisu pokretane u Bjelovaru. Također u suradnji s Gradom Bjelovarom planiramo zatvoriti prsten oko centralnog gradskog parka za sav promet, što bi današnje trkalište bučnih automobila i prdekavih skutera pretvorilo u mirnu zelenu oazu u centru grada. Planiramo organizirati i dvije kritične mase. Prva se održava ove subote i kako bi još više aktualizirali ovu našu priču po medijima smislili smo slogan Ide na žgance.
Što razlikuje prijevozno sredstvo koje ide na žgance od onog koje ide na gorivo?
Vrlo je jasno. Ta simpatična izreka koristi se za strojeve, ili mehanizme koje pokreće ljudska snaga. S druge strane stariji su nam uvijek govorili da trebamo jesti još puno žganaca kako bi narasli, osnažnili, razjačali se.
Žganci u simbolici hrane potrebne za funkcioniranje ljudskog tijela predstavljaju gorivo koje ne zagađuje okoliš. Vozilo pogonjeno na žgance jača doprinose jačanju ljudskog tijela i duha, dok s druge strane prometala pogonjena na fosilno gorivo umrtvljuju tijelo, jednostavno se pasivizira.
Bjelovar je mali grad, idealan za bicikliste zapravo jer su udaljenosti male, a promet ipak nije kaotičan kao u velikim gradovima. Ima li šanse da Bjelovar stigne Koprivnicu, najbiciklističkiji grad u Hrvatskoj?
Kad bih rekao da nema, onda se vjerojatno ne bi prihvatio ovog posla i vjerojatno ne bismo toliko vremena i truda uložili u pripremu ovako opsežnog projekta. Ali da se razumijemo, nama cilj nije sustići ili prestići Koprivnicu, Amsterdam ili Bogotu, po biciklističnosti grada, naš cilj je potaknuti razvoj zdrave i ugodne lokalne zajednice koja će prepoznati bicikl kao idealno gradsko prometalo.
Bjelovar ima sve predispozicije biciklističkog grada. Pretežno je ravničarski, udaljenosti su male do dva-tri kilometra, klima je povoljna, u posljednje vrijeme su se na raznim mjestima pojavile razne inicijative što također doprinosi razvoju Bjelovara kao biciklističkog grada. Policija pokreće registriranje odnosno evidentiranje bicikala, planira se izgradnja poligona za edukaciju mladih u prometu, Grad se polagano orijentira na pitanje prometa u samom centru, prihvaćaju naše prijedloge i sugestije. Tako su na primjer uvažili našu primjedbu da se u planu gradnje novog kružnog toka ne nalazi biciklistička staza. U drugom idejnom rješenju, staza se pojavila. Drugo, predložili smo gradu da se aktivno uključi u provedbu europskog tjedna kretanja programa Europske komisije, gdje smo isto na dobrom putu da izlobiramo njegovo prisvajanje. Izgleda da će se i gradsko poglavarstvo aktivno uključiti u predstojeću kritičnu masu. Pročelnik za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, koji svakodnevno na posao dolazi biciklom, prihvatio je naš prijedlog da nam se priključi kao organizator/volonter koji će u prometu regulirati kretanje prometne mase. Mislim da samo ovakvim pristupom Grada prema ovoj škakljivoj tematici možemo doći do nekih rezultata, odnosno opipljivih promjena.
Probiciklirao si Hrvatsku i dobar dio Europe. Bicikl je i prijevozno sredstvo za duže relacije. Misliš li da su ljudi svjesni toga? Kakve su bile reakcije na izložbu fotografija nastalih na bicikliranju po nacionalnim parkovima koja je u tijeku u Bjelovaru?
Ljudi nisu svjesni toga, barem autoholičari nisu. Jer ljudi te čudno gledaju kad im usred Gorskog kotara kažeš da si iz Bjelovara i da ideš za Mljet, ali preko Brijuna i Velebita. Jasno ja da današnji ritam života ne omogućava velikom broju ljudi da se biciklom uputi na duže putovanje. Za mene je putovanje biciklom najljepše moguće putovanje, ali sam jednako tako svjestan činjenice da je za nj'ega potrebno puno vremena. Tako nam je za obilazak nacionalnih parkova Hrvatske (2100 km) bilo potrebno 43 dana, a za nacionalne parkove zapadne europe (oko tri tisuće kilometara) šezdeset dana. Puno je to vremena. Ali neopisivo poučnog i zanimljivog vremena, punog novih poznanstava i životnih lekcija. Malo se ljudi odlučuje na duža putovanja biciklom, ali kada se jednom odluče tada je teško stati.
Reakcije na izložbu su bile i više nego pozitivne. Na otvorenju se okupilo više od sedamdesetak ljudi u galeriji Foto kluba Bjelovar. Tom prilikom bila je postavljena i audio-vizualna instalacija s putovanja po parkovima, koja će se također vrtjeti i na zatvaranju izložbe planiranoj nakon kritične mase.
Misli globalno, djeluj lokalno, kaže parola. Može li biciklistička revolucija započeti u Bjelovaru? I promijeniti svije(s)t? :o)))
Biciklistička revolucija je davno počela, Bjelovar se napokon uključio u nju. Stvar je vrlo jednostavna. Ukoliko nešto želimo ostaviti slijedećim generacijama, moramo sada početi raditi na tome.
