Haaški cjenovnik

S obzirom na okončanje višegodišnjeg procesa hrvatskim generalima u Haagu, valjalo bi, uz brojne analize o uzrocima i posljedicama pravomoćne presude, podvući i konačni financijski saldo koji je iza cjelokupnog postupka stajao. Govorimo, dakako, o troškovima obrane i istraživačkih timova trojice hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, od kojih je potonji pušten na slobodu temeljem presude u travnju 2011. godine. Kao što je poznato, njihovi odvjetnici plaćani su najvećim dijelom iz hrvatskog proračuna - dok se zasad nepoznati ostatak uplaćivao iz Zaklade za istinu o Domovinskom ratu - a sve do prije nekoliko mjeseci podatak o ukupnoj sumi koju su porezni obveznici platili za obranu generala predstavljao je jednu od najčuvanijih tajni izvršne hrvatske politike, prvenstveno one HDZ-ove. Štoviše, prije nego što je haaški cjenovnik u svibnju ove godine bio predan novinarki Jutarnjeg lista, nakon opetovanih zahtjeva i upita u smjeru nadležnih državnih službi, sa njega je morala biti skinuta oznaka tajnosti.

Portal H-Alter dobio je prije dva dana od hrvatske Vlade još potpunije i temeljitije podatke troškova obrane hrvatskih generala od 2006. pa sve do ove, 2012. godine. Obrana trojice generala u tom je razdoblju iz državnog proračuna plaćena ukupno - 207.911.177,83 kuna. Sama količina novaca koja je dospjela na odvjetničke račune povećavala se tijekom godina postupka, usporedo s fazama procesa koje su iziskivale njihovu učestaliju prisutnost u haaškim sudnicama; tako su prve dvije godine - 2006. i 2007 - bile i najjeftinije. Prve je godine plaćeno 8,7 milijuna kuna, a potonje 8,6 milijuna kuna.

No, onda dolazi do drastičnog povećavanja iznosa, budući da je 2008. počela glavna rasprava generalima. Te je godine isplaćeno 43.910.900,06 kuna, a godinu poslije toga još više: 46.547.594,52 kuna. Sljedeća godina, koja je prethodila prvostupanjskoj presudi generalima bila je za odvjetničke timove najunosnija. U  2010. iz hrvatskog je proračuna za obranu generala utrošeno 48.304.782,58 kuna. U godini kad je nepravomoćna presuda izrečena, iznos se smanjio (28.828.977,27 kuna), dok je ove godine za istu namjenu planiran izdatak iz proračuna u iznosu od  22.997.633,02 kuna.

Premda smo u procesu traženja ovih podataka pokušali doći i do još konkretnijih izračuna - kao što su raspodjele novca po odvjetničkim timovima i ugovori temeljem kojih je ovaj novac raspodijeljen - ti podaci su nam uskraćeni. No, od pojedinaca upućenih u tematiku doznali smo kako se novac, osim na odvjetničke i istraživačke timove generala u Haagu trošio i na neke druge stavke: unutar ovih brojki krije se navodno i dio troškova za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, podignutu 1999. pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Isto tako, u troškovnik su navodno uračunati i putni troškovi članova obitelji utamničenih generala.

Unutar brojki krije se navodno i dio troškova za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, podignutu 1999. pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Isto tako, u troškovnik su navodno uračunati i putni troškovi članova obitelji utamničenih generala

Što se tiče minulog žalbenog postupka, otpočetog nakon prvostupanjske presude, Vlada RH potpisala je 31. srpnja 2011. jednogodišnji ugovor s odvjetničko-lobističkom tvrtkom Patton Boggs LTD. Ugovor u vrijednosti od oko 4,2 milijuna kuna potpisao je tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Ugovor o odvjetničko-lobističkim uslugama istekao je zadnjeg dana srpnja ove godine, te je nakon toga trebao biti produžen dodatna dva mjeseca. "Vladin Savjet sa suradnju s Međunarodnim kaznenim i drugim sudovima bio je suglasan da se ugovor s tvrtkom Patton Boggs LTD  produži, međutim, Vlada nije donijela takvu odluku", kazali su nam iz Vlade, ne precizirajući zašto je do toga došlo.

Od hrvatske Vlade pokušali smo doći i do ukupne sume koju je Republika Hrvatska platila za obranu  svih hrvatskih optuženika za ratne zločine, počevši od 1996, kad je u smjeru Haaga ispraćen Tihomir Blaškić. No, ni te nam informacije, kažu, ne mogu dati. Kako smo neslužbeno uspjeli doznati od pojedinaca bliskih Vladi, nadležna tijela takve podatke ne mogu predočiti javnosti  iz prostog razloga što ih - nemaju. Jedan od razloga leži navodno i u činjenici što je pitanje plaćanja troškova obrane za haaške optuženike prije 2006. godine bilo znatno "netransparentnije", i u nekim  aspektima, ili više njih, na rubu boljih zakonskih običaja civiliziranog svijeta.

No, bilo kako bilo, brojke koje su nam dostavljene pokazuju, dakle, kako je za odvjetničke timove generala ovo vjerojatno bio posao karijere, što se ne može kazati i za njihove branjenike Gotovinu i Markača, koji su zasad nepravomoćno "fasovali" 24, odnosno 18 godina.

Ovim je podacima ujedno i demantirana često citirana izjava Luke Mišetića, voditelja obrane Ante Gotovine, koji je jednom prilikom ukazao na "maćehinski" odnos Republike Hrvatske prema generalima. Kakva god na koncu presuda bila, jasno je kako postoji "stranka" u postupku koja je po svakom zamislivom scenariju oslobođena. Brige za materijalnu budućnost.

Žrtve i dželati

Druga, dosta mračnija priča koja se tiče proračunskog financiranja hrvatskih optuženika za ratne zločina aktualizirana je nedavnim otkrićem kako Republika Hrvatska plaća obranu Tomislava Merčepa, optuženog po zapovjednoj odgovornosti za masovni zločin na području Zagreba, Kutine i Pakračke Poljane. Porezni obveznici Republike Hrvatske platili su za Merčepovu obranu prošle i ove godine 729.086,00 kuna, i to temeljem članka 98. stavka 2. Zakona o policijski poslovima i ovlastima, koji se odnosi na bivše i sadašnje pripadnike aktivnog i rezervnog sastava policije.

Merčepa je rečeni članak zahvatio jer je "od 28. kolovoza 1991. do 15. siječnja 1996. bio zaposlen kao savjetnik ministra unutarnjih poslova". Temeljem iste zakonske odredbe, koja je inače donesena 2009., kad je na čelu MUP-a bio Tomislav Karamarko, plaćena je i obrana Vladimira Milankovića te Željka Sačića.

Ovakvo tumačenje zakona u najblažu ruku je problematično jer je temeljem spornog članka uređeno plaćanje obrane bivših i sadašnjih policajaca koji prekorače svoje dužnosti "upotrebom sredstava prisile ili drugih radnji u obavljanju policijskog posla". Na taj je način, smatra Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta, prekoračenje ovlasti u obavljanju policijskog posla izjednačeno sa ubojstvom i mučenjem civila.

"Ovakvu interpretaciju, koja ide u korist okrivljenika za kaznena djela ratnih zločina i drugih kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, smatramo pogrešnom jer je vjerojatna intencija zakonodavca bila usmjerena na policijske službenike koji u profesionalnom i stručnom obavljanju svoje dužnosti upotrijebe vatreno oružje, što eventualno dovede do tragične posljedice", poručili su još u kolovozu predstavnici Documente.

To, da apsurd bude veći, ne znači da Merčepu i ostalima samo država plaća obranu, već i njegove žrtve. Đorđe Gunjević, koji je preživio pakao Pakračke Poljane odnedavno je primoran platiti 100 tisuća kuna parničkih troškova, nakon što je nadležni sud odbacio njegovu tužbu protiv Republike Hrvatske za naknadu štete.

Slična je i priča Vjere Solar iz Siska, koja je pred ovrhom za dva sudska postupka. Kći Vjere Solar, devetnaestogodišnja Ljubica, ubijena je 17.09.1991. godine oko 23 sata u stanu u središtu Siska preciznim hicem kroz prozor, od strane nepoznatog počinitelja. U prosincu 2007. dobila je rješenje kojim sud odbacuje njezin zahtjev za odštetu i nalaže joj da plati 74.580,00 kuna sudskih troškova. Sudski troškovi su 2009. zbog zastare umanjeni na 8.580,00 kuna. Unatoč tome, ime njezine kćeri nalazi se u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku na temelju koje se provodi suđenje za sisačke ratne zločine pred Županijskim sudom u Osijeku. Jedno od dva imena na optužnici je ono Vladimira Milankovića, kojemu MUP plaća obranu na sudu.

Štoviše, za razliku od žrtava koje su primorane plaćati sudske troškove, optuženici u slučaju pravomoćne osude ne moraju vraćati troškove Republici Hrvatskoj. "Mi već duže vrijeme tražimo sastanak s vrhom MUP-a, a kako bismo razriješili te stvari i dobili konkretne odgovore ali to se nije dogodilo", kaže nam Eugen Jakovčić iz Documente.

Iz Milanovićeve Vlade tvrde pak kako su planirali promijeniti spornu odredbu, ali da se sve izjalovilo nakon izrazito negativnog izvješća Europske komisije na predložene izmjene Zakona o policiji, čime je aktualni ministar - nevezano uz ovu priču - ostao okružen visokopozicioniranim Karamarkovim kadrovima. "U prijedlogu novog Zakona o policiji bila je predložena izmjena te odredbe, ali, kao što znate, moralo se odustati zbog primjedbi Europske komisije", rekli su nam iz Vladinog Ureda za odnose s javnošću.

Troškovi obrane generala u Haagu:

2006. - 8.721.608,03 kn

2007. - 8.599.682,35 kn

2008. - 43.910.900,06 kn

2009. - 46.547.594,52 kn

2010. -  48.304.782,58 kn

2011. - 28.828.977,27 kn

2012. -  22.997.633,02 kn