Između hemoroida i zubobolje, između artritisa i bruha, migrene i gastritisa, između 35 i 38 stupnjeva celzijusa tjelesne temperature, čovjek živi svoj život stiješnjen između za njega veoma bliskih krajnosti, na krhkom čamčiću relativnog zdravlja koji poskakuje bezglavo na valovima okolnosti. U kemijskim, fizikalnim i biološkim dijagramima životnih uvjeta, točke pogodnih ravnoteža vrlo su sitne. Podigni tjelesnu temperaturu dva stupnja i ne možeš više misliti, spavati ni jesti, nema civilizacije i čovjek je sveden na gmizavo, slinavo, cendravo biće, okupiran opstankom svog tijela. Spusti razinu tekućine u toj tjelesnoj vreći i pada tlak, padamo u nesvijest, glavobolja, opća slabost, dehidracija.
Tu se pišu pjesme ljudskoj slobodi, u tom tankom filmu životnog međuprostora pogodnih uvjeta, infinitesimalnom prema svemirskim ekstremima. Tako se uobražava da se Svemir ogleda u nanometru organske materije. "Oko kojim Svemir sebe gleda".