Druga stečevina je sloboda govora koje u Jugoslaviji nije bilo te sada Hrvati mogu razgovarati o sebi, što znači misliti, a kako mislimo rečenicama, tako mišljenje i nije mnogo više od unutarnjeg dijaloga sa samim sobom.
Svaki razgovor, o čemu god i sa kim god bio, samo je analiza i sinteza i ništa osim toga, jer analiziranjem stvari, ljudi i događaja spoznajemo dijelove od kojih su sastavljeni, a sintezom zaključujemo o njihovoj suštini, probijamo se kroz analizu sintezom u spoznajnom skoku krivog ili pravog zaključka, što znači da svaki čovjek može zaglibiti u protuslovlju kad god počne analizirati.
To se uglavnom događa kad god ljudi pričaju ili misle o nečemu što nisu imali u rukama, a to su sve neopipljive stvari, sve apstraktne ideje, pa tako i pojam države ili naroda, dakle sve političke teme.
