Jeremy Gilley svratio je u Zagreb na kratko, ali je izazvao veliku pozornost hrvatskih medija. Ovaj je britanski redatelj i bivši glumac na Zagreb Film Festivalu predstavio svoj dokumentarni film Dan nakon mira. U 82 minute filmske trake zabilježeno je deset godina Gilleyejevih putovanja oko svijeta u misiji uspostave 21. rujna kao Dana mira, dana prekida vatre i nasilja. Službeni zahtjev jednoglasno su usvojili Ujedinjeni narodi, a zatim su UNICEF, Svjetska zdravstvena organizacija i lokalne zajednice odlučile iskoristiti Dan mira za provođenje masovnog cijepljenja protiv dječje paralize u Afganistanu. U tu desetljećima ratom i sukobima rastrzanu zemlju redatelj se uputio u pratnji holivudske zvijezde Judea Lawa te su snimili film Dan nakon mira. Njemu je prethodio dokumentarac Peace One Day koji je prikazan na trideset međunarodnih filmskih festivala. U potrazi za državama Iza ovakvog razvoja događaja stoji mnogo Gilleyevog rada, entuzijazma, ali i frustrirajućih trenutaka. Da bi uopće progurao nešto u UN trebao je naći dvije države koje će predložiti rezoluciju. Nakon niza sastanaka to su pristale Velika Britanija i Kostarika, koja je još 1981.bila predlagač Dana za mir, koji tada nije zaživio. Rezolucija je jednoglasno usvojena u Skupštini UN-a, dakle svih tadašnjih 192 članica diglo je ruku za. Dana 11. rujna 2001. Kofi Annan se spremao zazvoniti u zvono mira i objaviti svjetski Dan mira, kada je stigla vijest da su se dva aviona zabila u tornjeve World Trade Centra. Uglavnom, ne baš dobar početak. Slijedećih je godina bilo užasno frustrirajuće jer je Dan mira prolazio nezampamćeno. Zvali su ga idealistom i treehuggerom, i onda dođe Angie, zakuca na njegova vrata i spasi svijet. Dobro, nije još.
Ali Angelina Jolie se pojavljuje u filmu. Dan nakon mira premijeru je imao na Festivalu Cannesu. Glamur se veže i uz druga imena koja je Gilley regrutirao da promoviraju Dan mira, kao Jude Law, Annie Lennox. Sumnje da je riječ o još jednoj holivudskoj modi Gilley otklanja: Oni mogu puno ljudi upoznati s Danom mira. Ja nisam celebrity i meni je teško doprijeti do toliko ljudi. Jude je riskirao odlaskom u Afganistan ali uspjeli smo i ove godine i prošle. Sjedeći na kauču Gilleyeve mame, Angelina u filmu kaže kako je odgovornost na novinarima da napišu nešto sjajno što će osvijestiti ljude, a ne da pišu gluposti i čekaju na celebrityje da dođu. Ali celebrityji su došli, pa su i novinari došli. Koliko ih je privukao mir, a koliko Angelina, otkriva se i prisluškivanjem pitanja hrvatskih novinara od kojih čujem: Kako je raditi s Angelinom? Osjećate li se kao svetac?... U projekt se uključio i Jude Law koji je odlučio pratiti Gilleya u Afganistan kada ga je pozvao tamošnji UNICEF. Naime, neka područja Afganistana bila su i dvije godine nedostupna humanitarnim organizacijama. Djeca u udaljenim selima ostajala su necijepljena protiv dječje paralize i drugih kod nas već zaboravljenih bolesti. Kampanjom koja je trajala dva mjeseca Gilley i UNICEF na kraju su postigli ogromni uspjeh kada su se glavne talibanske grupe složile da će 21. rujna 2007. na Dan mira omogućiti medicinskim timovima pristup selima. Djeca su cijepljena. I to čak 1, 4 milijuna djece. Ovaj film spasio je ljudske živote. Sjajno je pokazati ljudima kako i ja i vi, kao individualci možemo nešto promijeniti. To je jako važna poruka, kaže Gilley.
Ako želimo mir 365 dana u godini, moramo početi od nekuda, pa počnimo od jednog dana. Želio sam dokazati da mir može uspjeti, i uspjelo je na mjestu gdje su ljudi mislili da nikad neće, u Afganistanu. Ako želimo od kulture rata prijeći u kulturu mira, moramo podići svijest ljudi.' Korporacijski mir Osim afganistanskog uspjeha učinjeno je i niz drugih malih koraka. U Sudanu je na Dan mira dostavljena humanitarna pomoć, u Kongu je oteta djevojka nakon niza godina spojena sa svojom obitelji. Do 2012. Gilley želi informirati tri milijarde ljudi. Osobito važnim smatra rad u školama pa se nada se da će film kao edukacijski materijal moći uvesti i u hrvatske škole. Ova zemlja zna važnost mira. Bio sam glumac ali to me nije nadahnjivalo. Tada sam shvatio da s kamerom možeš nešto promijeniti, da mi kao mediji imamo stvarnu odgovornost. Nije me zanimalo snimanje poruke koja posramljuje ili užasava ljude već poruka nade.
Jeremy Gilley je utrošio svu svoju ušteđevinu i tada se našao pred zidom. Umjesto Angeline ruku spasa pruža Coca-Cola. Je li etično da PeaceOneDay uzme novac od takve zločeste korporacije?, pitao se. Da bih stvorio Dan mira radio sam sa državama članicama UN-a. Za neke od njih se može reći da rade loše stvari, ali to me nije spriječilo da radim s njima jer sam želio stvoriti mir. Kako bismo nastavili ovaj put moramo raditi s korporacijama. Izabirem raditi s korporacijama i vladama radije nego da ovaj proces stane, jer životi tada ne bi bili spašeni. Također, radom s nekim utječeš i na organizaciju iznutra. Nema smisla u bacanju kamenja. Radije se uključujem u dijalog i pokušavam inspirirati ljude da rade stvari drugačije. Za to moraš biti u sobi i s ljudima s kojima normalno možda ne bi želio biti, odlučio je i nastavio pomoću novca Coca-Cole. Zatim je ostvarena suradnja i s Pumom koja sponzorira održavanje nogometnih utakmica na Dan mira diljem svijeta.
Iz filma... Nije bitno hoće li se nešto ostvariti za naših života. Treba pokušati, uvjerava nas Dalai Lama koji je također stao ispred Gilleyeve kamere. Ne mogu odustati. Previše je važno. Želim da se uzdignemo iznad naših religijskih i političkih uvjerenja, prihvatimo ih ali i podignemo razinu svijesti, zaštitimo jedni druge. Želim vidjeti ujedinjeni svijet. Gledam godinu za godinom. Nisam totalno naivan. Ali ako lijepoj slici prethodi milijun poteza kistom, Dan mira je možda jedan od tih poteza, završava Gilley priču o prvim koracima na dugom, dugom putovanju, o jednom čovjeku koji se usudio sanjati u svijetu koji se odbija promijeniti.
