„Ugrijat ćemo se kada spalimo Jovana", izjavila je pokladna gradonačelnica Vodica Tatjana Roca za šibenski Novi tjednik na pitanje kako će se organizatori maškara nositi sa mogućim lošim vremenom tijekom ritualnog spaljivanja Krnje, odnosno, u vodičkom slučaju, Jovana.
Vratimo se još jednom na prethodnu rečenicu: u Vodicama se Krnje ne naziva ni Jure, ni Šime, ni Francek. Krnje se zove Jovan. A svake godine, krajem veljače, ova mala dalmatinska sredina igra se rituala paljenja utjelovljenja svih zala - Jovana, čije ime nam govori da je neminovno povezan sa pripadnicima jedne nacionalne manjine. Pogađate, srpske.
Tatjana Roca: „Ugrijat ćemo se kada spalimo Jovana!"
Kada je izjavila da će se ugrijati spaljivanjem Jovana, vodička pokladna gradonačelnica možda nije bila svjesna simboličke poruke svoje izjave. Govor mržnje se obično i sastoji od emotivne i neargumentirane poruke koja onima kojima je upućena skoro pa automatizmom isporučuje set lako razumljivih predrasuda zasnovanih na stereotipima. A stereotipi se u pravilu uzimaju kao pokazatelj budućeg ili već prisutnog diskriminatornog ponašanja.
Ovakva emotivna i neargumentirana poruka posebno je pogubna kada se odnosi na osobine koje posjeduju ljudi koji pripadaju određenom kolektivu, u ovom slučaju srpskom etničkom kolektivu, iz kojeg oni i da hoće ne mogu izaći.
S druge strane, karnevalski rituali trebali bi predstavljati vrijeme pomirenja sukobljenih strana, vrijeme jačanja kohezije i identiteta unutar zajednice. Jer na kraju, izgori samo lutka. Ili tako bar tvrdi profesor Ivan Lozica sa Etnografskog instituta, koji, vjerujem, u trenutku pisanja teksta za Zarez nije bio svjestan postojanja ovako specifične prakse u ovom turistički razvikanom dalmatinskom gradu.
Mogao bi se argument malo i okrenuti, pa zaključiti da je element kohezije u vodičkom slučaju upravo iživljavanje većine nad manjinom i primjer simboličkog nasilja kad je već prošlo vrijeme stvarnog nasilja.
Edita Strikoman: "Običaj vuče korijene iz davne prošlosti"
Iako se ova manifestacija sa glavnim antijunakom Jovanom priređuje već zadnjih dvadeset godina, točnije od 1990, do sada nitko nije našao shodnim prodrmati ideološku hegemoniju „uspavane provincije". Organizator maskerade je kulturna udruga Vodiške perlice, čija nam je članica Edita Strikoman ljubazno objasnila da se ne radi o nikakvom napadu na druge nacionalnosti već da običaj vuče korijene iz davne prošlosti, tj. iz Kraljevine Jugoslavije, čiji su žandari terorizirali lokalno stanovništvo, a žandari su većinom bili pripadnici pravoslavnog življa iz zaleđa, ili kako bi se to kolokvijalno reklo, „Vlaji".
Da je tradicija obično izvor svih zala, a ne Vlaji-pravoslavni žandari, mogao bi se složiti i Zoran Pusić čija je prva reakcija na ovakvu vrstu „tradicije" bio komentar „Mogli su ga nazvati 'Maks Luburić', on je isto tako terorizirao lokalno stanovništvo tijekom Drugog svjetskog rata".
Zanimljivo je da se poklade u Vodicama od 1965. godine nisu uopće održavale. Tradicija se probudila 1990, kada je Krnje opet dobio ime Jovan. Točnije te godine zvao se Jovan Pripredalo. Jovan svake godine dobiva prigodno prezime pa se tako usred rata, 1993., zvao Jovan Slobenito, 1994. Jovan Lord Ovan ili 1995. Jovan Bali Bali Gali. Godine 2001. zvao se Jovan Mesopusić.
Zoran Pusić: „Mogli su ga nazvati 'Maks Luburić', on je isto tako terorizirao lokalno stanovništvo tijekom Drugog svjetskog rata"
Lokalni predstavnici srpske nacionalne manjine za ovu tradiciju ne znaju, ili se ne žele „očešati" o činjenicu njezinog postojanja. Petar Pašić, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije, za Jovana zna već godinama i kaže da ga na osobnoj razini smeta, ali ne vidi što bi mogao učiniti da se takvo stanje promijeni. Više ga smeta, kaže, što iz svog stana na šibenskim Vidicima svakodnevno već godinama gleda na natpis „Srbe na vrbe" koji nitko još nije našao shodnim da ukloni. „Ne bih se miješao u to", rezigniran je Pašić.
Sličnu poziciju nemiješanja i nereagiranja zauzeo je i jedini predstavnik srpske nacionalne manjine u gradu Vodicama, Vujo Grulović, vijećnik SDP-a u Županijskoj skupštini. Grulović tvrdi da uopće nije znao da se Krnje zove Jovan, a nakon raspitivanja kod organizatora priklonio se „tradicijskog priči" o Jovanu koji se tako naziva od „vajkada". Ne vidi neko pretjerano zlo u tome, posebno jer se u zadnjih par desetljeća nitko od dvadesetak Srba, koliko ih živi u gradu Vodicama, nije otvoreno potužio na ovakvo, po Srbe, radosno manifestiranje poklada.
Čitavu manifestaciju poklada financiraju Grad Vodice, Turistička zajednica grada Vodica i lokalni gospodarstvenici. Zamjenik vodičke gradonačelnice Luka Lipić do pred neki dan "nije bio svjestan" postojanja lutke Jovana, te nas je usmjerio na Pokladni senat „koji o tome sigurno zna više".
Petar Pašić: "Više me smeta što iz svog stana na šibenskim Vidicima svakodnevno već godinama gledam na natpis 'Srbe na vrbe', koji nitko još nije našao shodnim da ukloni"
U Turističkoj zajednici naišli smo na prilično agresivnu reakciju gospođe koja nije htjela otkriti svoje ime, ali je pitanja našla prilično uznemirujućim. „Zašto bi ime Jovan bilo čudno, zašto sad izvlačite takve stvari, nije mi jasno kakav je to portal, to treba provjeriti, tražite skandale, zašto se uopće raspitujete", izbacila je gospođa bujicu pitanja, prije nego je spustila telefonsku slušalicu.
Joško Ferara iz Saveza antifašističkih boraca Vodice objašnjava da je ime Jovan direktna posljedica posljednjeg rata, a pozivanje na tradiciju naziva pričama za malu djecu. „Nikad nitko nije reagirao niti uopće problematizirao takvo ponašanje. To je naša stvarnost još uvijek, nažalost", razočaran je Ferara, koji je godinama radio u kriminalističkoj policiji i kaže da nikad u svom radnom vijeku nije čuo nijedan naputak o postupanju u slučajevima izražavanja govora mržnje ili diskriminacije.
Na tragu toga dobili smo i reakciju šibenske policije, odnosno njezine glasnogovornice Marice Kosor koja je izjavila da ne vidi što policija ima s tim kako se zove Krnje u Vodicama.
„Nikakvu prijavu nismo nikad zaprimili. A ako netko smatra da se radi o govoru mržnje ili nečem drugom, slobodno to može prijaviti, prije toga policija nema osnove za postupanje", izjavila je Kosor.
Joško Ferara: "To je naša stvarnost još uvijek, nažalost"
Zoran Pusić da smatra zakonsko sankcioniranje nije rješenje, jer bi ono dovelo do situacije u kojoj bi organizatori dobili legitimaciju boraca za slobodno mišljenje. „Nužna je javna osuda jer jedino tako oni koji organiziraju javno spaljivanje lutke koja se naziva Jovan mogu shvatiti koliko je takvo ponašanje pogrešno i sramotno", kaže Pusić.U Vladinu uredu za ljudska prava ovakvu praksu drže neprihvatljivom iz pozicije ljudskih prava i smatraju da od zakonskog sankcioniranja ipak ne bi trebalo zazirati.
Paljenjem Jovana iz godine u godinu uvijek iznova upaljuju se stare „strasti" nacionalne nesnošljivosti sredine koja se odavno riješila svojih Jovana iz Kraljevine Jugoslavije. Novi Jovani ne predstavljaju "prijetnju", ali ostala je potreba ritualnog iživljavanja nad etnički obojenim imenom, koja se nevješto upakirala u tradiciju. Tradicije su tu da se preispituju, jer na kraju ne izgori samo lutka.
