Pašičko tvrdi da su energetske zadruge i projekti iskorištavanja obnovljivih izvora u vlasništvu građana bitna stavka energetske tranzicije koju je odavno prepoznala razvijena Europa. U Njemačkoj je, primjerice, više od 50 posto svih postrojenja koje koriste obnovljive izvore u vlasništvu zadruga i građana, čime se osigurava da se dio koristi od razvoja obnovljivih izvora vraća lokalnoj zajednici.
Nadalje, u Danskoj su više od 200.000 pojedinaca članovi energetskih zadruga, koje u suvlasništvu imaju više od 70 posto svih vjetroelektrana u toj državi, vodećoj zemlji u Europi u iskorištavanju vjetroenergije.
"Hrvatski su građani iznimno zainteresirani za obnovljive izvore energije. U prve dvije godine aktualne Vlade, kada se o tome vodilo računa, od dotadašnjeg jednog megavata dobivenog iz obnovljivih izvora energije došlo se do 30 megavata. Tržište je eksplodiralo, no onda je sve stalo. Danas čak ni ne postoje poticaji za solarnu energiju, jer vlasti danas ne znaju što će s tim. Mi smo, s druge strane, jedna od pet europskih država s najmanje instalirane solarne energije te jedna od pet europskih država s najviše potencijala u tom području. Nedostaje nam međutim, prije svega, državne vizije za razvoj tog područja, i pritom često zaboravljamo kako je to najjeftinija energija", rekao je Pašičko.
Po riječima Pašička, u Hrvatskoj trenutno postoji desetak energetskih zadruga koje su u početnim fazama postojanja, no unatoč tome, osim malih sunčanih elektrana, ni jedinice lokalne samouprave ni energetske zadruge najčešće nisu uključene u vlasništvo.
Njemačka, primjerice, trenutno posjeduje 30.000 megavata iz obnovljivih izvora energije, a Španjolska 17.000. U razvijenoj Europi, kaže Pašičko, svaki je treći pojedinac član neke zadruge i od toga ostvaruje određenu korist. Mnogi su prepoznali ulaganje u obnovljive izvore energije, koja se smatra energijom budućnosti.
Po riječima Pašička, u Hrvatskoj trenutno postoji desetak energetskih zadruga koje su u početnim fazama postojanja, no unatoč tome, osim malih sunčanih elektrana, ni jedinice lokalne samouprave ni energetske zadruge najčešće nisu uključene u vlasništvo.
"Ljudi očito imaju veliku volju za čistom energijom i sami bi rado ulagali u to samo da se postave jasniji okviri. Pritom mislim na veću zainteresiranost države, na dobar zakon o obnovljivim izvorima energije. Ne bi se smjelo događati da neki solarni sustav stoji recimo 20.000 kuna te da se još toliko mora dat HEP-u, a da HEP pritom gotovo proizvoljno odlučuje gdje će se, što i koliko platiti", tvrdi Pašičko.
Europa, ističe, u budućnost snažno kroči kapitalom svojih građana. Umjesto da ulažu u druge stvari, prosječan Europljanin uložit će u energetsku zadrugu i tako nakon nekog vremena vraćati investiciju. Kod nas, kaže Pašičko, prije svega treba povezati građane s općinama, županijama, gradovima, objasnit im situaciju, objasnit im na koji će im se način vraćat investicija i stvar bi krenula 'punim jedrima'.
"Uz to, tu su i sredstva iz EU fondova koji snažno podupiru takav razvoj. To je ogroman potencijal koji se ne koristi, ali postoji mogućnost da se uz dobru volju stvari prilično ubrzaju", zaključuje Pašičko.
