Država se odrekla tekstilaca

Nakon 124 godine neprekidnog rada utihnuli su strojevi Pamučne industrije Duga Resa, posljednjeg industrijskog giganta iz tekstilne branše na ovim prostorima. Kombinacijom nelojalne konkurencije s Dalekog istoka i salvi lažnih obećanja političara da će pomoći u saniranju nagomilanih dugova i spasiti preostala radna mjesta, Pamučna jednostavno nije imala šanse. Tvornicu na obali Mrežnice u njezinoj dugoj povijesti nisu uspjeli poharati požari, uništiti ratovi, preživjela je neviđeni privatizacijski tajfun devedesetih, da bi se na kraju utopila zahvaljujući nevjerojatnoj indolenciji države koja se, potkopavajući Pamučnu, praktički odrekla izvorne tekstilne industrije u Hrvatskoj. Kad je 2002. godine tadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić pamučarima predložio odlazak u stečaj kako bi tvrtka konsolidirala redove i reorganizirala proizvodnju s nešto manjim brojem radnika, nitko nije očekivao da je to početak kraja više od stoljeća duge tradicije. Tvrtka je i dalje solidno poslovala i zadržala dio tržišta, no izostala je vizija stečajnog upravitelja Ante Šojata koji je, po tvrdnjama sindikata, imao priliku spasiti Pamučnu, ali nije znao kako zatvoriti stečajni proces i postaviti tvrtku na zdrave noge. Lažna obećanja S rastom dugovanja koja su dosegnula više od sto milijuna kuna najveći vjerovnik s 54 milijuna kuna nenaplaćenih potraživanja je država koja je 1996. i 1998. godine Pamučnoj na ime duga odobrila kredit za nabavu sirovine, odnosno pamuka iz SAD-a. Sirovina je odavno potrošena i Pamučna je duže vrijeme normalno poslovala, ali je država odlučila naplatiti dug. Zanimljivo, dugove je ostalim proizvođačima tekstila u Hrvatskoj, koji su 90-ih također zapali u slične probleme, oprostila, dok je jedino Pamučna industrija iz još uvijek nepoznatog razloga ostala bez spasonosnog rješenja u obliku državnog intervencionizma. Umjesto konkretnih koraka, radnici Pamučne kojih je u najplodonosnijem razdoblju bilo gotovo pet tisuća, polako su se u etapama selili na Zavod za zapošljavanje, dok su preostale pamučare ministri gospodarstva i potpredsjednici Vlade, od Slavka Linića, Branka Vukelića i Damira Polančeca i dalje, zavaravali obećanjima kako se ne misle odreći tekstilne industrije i kako im je stalo za svako radno mjesto. Dugoreški slučaj, međutim, uvjerava u suprotno, posebno uz činjenicu da je Pamučna industrija jedina u Hrvatskoj koja ima postrojenje za preradu pamuka u tkaninu do trikotaže i konfekcije kao finalnog proizvoda. Gašenje tradicije Zatvaranje Pamučne je, dakle, smrt hrvatske izvorne tekstilne industrije koliko god to tužno zvučalo i koliko god političari tvrdili da to nije istina. Po tome, a što su u više navrata u svojim apelima za spas tvornice upozoravali sindikalci, prestanak proizvodnje u Pamučnoj industriji nije samo gašenje tradicije i popunjavanje statistike nezaposlenih. To je zeleno svjetlo rastu uvoza tekstila i otvaranje vrata konkurenciji iz Kine, Tajlanda i Indije koja polako ali sigurno zatire europsku tekstilnu industriju. Ogorčenje pamučara je razumljivo jer se ovo nije trebalo dogoditi, posebno jer je Pamučna i prije ulaska u stečaj normalno poslovala. U procesu stečaja tvornica je mogla ozdraviti i pritom pronaći novog vlasnika, ali zbog nesposobnosti stečajnog upravitelja Ante Šojata koji je imao podršku rukovodstva tvornice i nevjerojatne indolencije države sve je propalo, ispričala nam je predstavnica Sindikata Pamučne Višnja Pavlić. Kako kaže, radnicima koji su sada na cesti, još uvijek nije jasno kako se moglo dogoditi da proizvodnja koja ima tržište zamre te zašto Vlada nije reagirala kad su još prije tri i pol godine upozoravali da se stečaj ne vodi dobro i da Šojata treba smijeniti. Tračak nade pojavio se prošle godine kad je tadašnji ministar gospodarstva Branko Vukelić predložio da se vjerovnički udio pretvori u vlasnički što je, međutim, Sindikat predlagao još 2004. godine, kazala je Pavlić. To su radnici oduševljeno prihvatili, ali se nije dogodilo ništa. Zašto se nakon potresa rodio miš, pamučarima je ostala nepoznanica, ali je postalo jasno da Vladi nije stalo do dugoreških tekstilaca i izvorne tekstilne industrije u Hrvatskoj. Nikada više posla Gašenje Pamučne industrije pogoršalo je ionako lošu socijalnu sliku Duge Rese. U vrijeme ulaska u stečaj tvornica je zapošljavala 1.100 radnika, a nastavila raditi sa svega 600. Iz godine u godinu pogoni su se zatvarali a radnika je bilo sve manje. Još ovog ljeta u Pamučnoj je proizvodilo 300 radnika, u jesen tek stotinu da bi sada, nakon gašenja proizvodnje, ostalo još dvadesetak u upravi i osiguranju tvornice. Bivši tekstilci od kojih su većina žene iznad pedesete godine života, uvjereni su da više nikad neće pronaći posao. Nitko neće Pamučnu Niti na jučerašnjoj 11. dražbi nije bilo zainteresiranih za kupnju Pamučne. Ostaje zaključak da je sadašnja cijena od 42,6 milijuna kuna i dalje previsoka za potencijalne kupce. Dražba nije održana jer za to nije bilo uvjeta, s obzirom da nitko nije uplatio potrebnu jamčevinu. Za 8. siječnja 2009. zakazana je sjednica Odbora vjerovnika, koji će donijeti odluku o uvjetima i načinu daljnje prodaje, kazala je stečajna upraviteljica Jasna Brajdić. Do tada bi se, naime, Vlada trebala izjasniti o svojim potraživanjima s obzirom da država ima razlučno pravo nad nekretninama Pamučne, pa postoji mogućnost da se Vlada odrekne tog prava. No, Brajdić jučer nije željela prejudicirati stvari, sve dok ne dobije odluku Vlade.