Zato im, rječnikom sindikalista "Jadrankamena", ne preostaje ništa nego još jednom zaželjeti: "Dobrodošla na vlast, moja socijaldemokracijo!"
Kao da će sudjelovati u razbijanju opasnog narko kartela, kohorta od 300 interventnih policajaca pod punom spremom uputila se na Brač. Mirno otočko jutro nije narušio nikakav serijski ubojica, ratni zločinac, korumpirani političar ili hiroviti poduzetnik, već skupina hrabrih radnika koji se tjednima bore za neisplaćene zarađene plaće i očuvanje radnih mjesta. Kako je presudio sud, a potom postupio i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, njihov glavni grijeh je što su zauzimanjem pogona Jadrankamena onemogućili ulaz stečajnom upravitelju sumnjive prošlosti. Zbog svega toga je ranom zorom čelnicima sindikata valjalo opkoliti kuće, pokojeg i uhititi, a onda čitavu noć specijalce ostaviti skrivene u otočkim šumarcima.
A upravo je jedan hiroviti poduzetnik s početka priče glavni razlog radničkog bunta koji je naposljetku rezultirao treniranjem policijske strogoće. Bruno Orešar, omraženi tajkun iz devedesetih, jedan je od onih koji sve što takne pretvori u pepeo - Uzor, Monter, Hotela Novi i na kraju, Jadrankamen, za kojeg tvrdi da nikada nije bio njegova "zlatna koka". Dakako, krivci tome što je iz firme izvukao tek "bijednih" 300 000 njemačkih maraka dividendi su nerazumni sindikalisti i isti oni "lijeni" radnici koje se ovih dana šamara na sve strane. To što je firma koja se bavi obradom bijelog bračkog mramora, a od kojeg su kroz povijest građena najveličanstvenija djela arhitekture, u privatizaciju ušla sa 600 zaposlenika i bez lipe duga, a danas broji 300 milijuna kuna kredita i tri puta manje zaposlenih, također nije Orešarova krivica.
jadrankamen.jpg
Jer u državi u kojoj se fino potkovani dečki u odijelima nagrađuju oprostom dugova, visokim funkcijama, glasnogovornicima u vidu visokih političkih dužnosnika i, u krajnjem slučaju, slobodom, neisplata plaća i doprinosa te uništavanje firmi radi mešetarenja vrijednim zemljištem ne smatra se grijehom kojeg bi valjalo kazneno gonit, a kamoli spriječiti interventnom policijskom jedinicom. Ako pak počine koji veći prijestup koji može naštetiti državnom ugledu pred međunarodnim institucijama, onda ih se, kao u Kutlinom slučaju, kažnjava minimalnim kaznama zatvora. A prije toga ih se do suda, u Horvatinčićevom stilu, provedi kroz stražnja vrata ne bi li sačuvali i ono malo preostalog obraza.
S druge strane, radnike, koji su na sustavnu privatizacijsku pljačku odgovorili zauzimanjem pogona i zadržavanjem automobila u vlasništvu firme, a nakon primjene sistemskog nasilja vrijeđanjem i bacanjem predmeta, optužuje se za haluciniranje, krađu i kukavičluk. Članovi nove vlade tako su po tko zna koji put u kratkom roku potvrdili da nisu ništa drugo do li vjerne sluge krupnog kapitala utjelovljene u liku jednako drskih poduzetnika. Nakon bahatih najava poskupljenja cijena, izvrgavanja ruglu sindikalista, te, naposljetku, ponovnim slanjem policije na radnike, još jednom su dokazali da slijede samo lošu praksu svojih europskih kolega, koji su nedavno, zbog straha od narodnih nemira, odlučili privremeno ukinuti Schengen. Zato im, rječnikom sindikalista Jadrankamena, ne preostaje ništa nego još jednom zaželjeti: "Dobrodošla na vlast, moja hrvatska socijaldemokracijo!"
