"Jako smo sretni da se krenulo u proglašenje nakon više od deset godina", kaže Inga Kukolj iz Ekološke udruge Krka iz Knina o očekivanoj skoroj zaštiti planine s najvišim vrhom u Hrvatskoj, Dinare.
Nakon dramatičnih slika požara koje su s Dinare dolazile u travnju, ljubitelji prirode ipak su se razveselili 1. svibnja kada je objavljeno savjetovanje s javnošću o proglašenju parka prirode na području koje će osim masiva Dinare uključivati i izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te tri krška polja uz Cetinu - Hrvatačko, Paško i Vrličko. Prema najavama iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, odluka o proglašenju parka trebala bi se naći na zasjedanju novog sastava Sabora u jesen.Iako je iznimno pozitivno da se zaštita ovih vrijednih područja pomaknula s mjesta, ostaje pitanje, je li to moglo bolje. "Granice zaštite prirode se naprave tako da se izbjegnu konflikti", zaključuje Budinski
Time se proces koji je počeo prije više od deset godina, napokon približio svom kraju, no vojni poligon Crvena zemlja koji je bio sporan svih tih godina, na kraju nije uvršten u granice budućeg parka već ga park okružuje s više strana. Nakon upornog upozoravanja ekoloških aktivista svojedobno je zaustavljeno uništavanje vojnih sredstava na tom poligonu, no tamo se i dalje održavaju vojne vježbe, uključujući i međunarodne vježbe pod okriljem NATO-a.
"Trebale su dvije godine da dobijemo da objavljuju informacije kada se održavaju vojne vježbe. Sada javljaju lokalnim portalima, no teško da strani, pa i domaći, turisti čitaju kninske portale. Tako se turistima događalo da krenu cestom prema Dinari, a da ih vojska zaustavi jer je u tijeku vojna vježba. Ne znam kako će to sada izgledati. Sigurno će morati doći do nekog kompromisa, a izmještanje poligona je nešto na čemu će se dugoročno trebati raditi", komentira nam Kukolj. Samo područje poligona je već prepoznato kao vrijedno zaštite, dio je europske mreže zaštićenih područja Natura 2000.
"To je suhopolje, područje bujičnih nanosa šljunka. Takva zemlja izgleda kao polupustinja, nije plodna pa je zanemarena, ali za bioraznolikost je to jako bitno stanište. Tu žive vrste koje se drugdje ne mogu naći, primjerice ptice ćukavica i kratkoprsta ševa“, ističe Ivan Budinski iz udruge BIOM koja na području Dinare provodi projekt Dinara back to LIFE. Cilj im je vratiti stočarstvo na dinarske pašnjake kako bi se spriječilo zarastanje i obnovila bioraznolikost. Bioraznolikost je ono što želi održati i europska mreža Natura.
"Park ne zahvaća sva područja Nature, a nema smisla raditi zaštićeno područje kojemu se granice ne poklapaju s Natura mrežom. Natura je napravljena kvalitetno, po pravilima struke. Poštivanjem granica te mreže bili bismo puno bliže ispunjenju europskih obaveza. EU zadaje jasna pravila i na to ćemo se žaliti u našim primjedbama", kaže Budinski."Dinara intenzivno zarasta. Ima svega nekoliko ljudi koji se još bave stočarstvom, uzgajaju ovce. Naš je cilj povećati taj broj. Ne može tu biti 20 tisuća ovaca, ali možemo pomoći ljudima koji su zainteresirani da se time bave"
Iz BIOM-a navode i kako je izostavljeno područje istočno od Vrličkog polja gdje je kanjonski dio Cetine uzvodno od jezera Peruća do mosta Balek te područja visoravni iznad naselja Rumin i Bajagić/Obrovac Sinjski. I u Eko-Krki namjeravaju u primjedbama predložiti uvrštavanje još nekih područja u granice Parka, primjerice Šarenih jezera u Kninu. Oni su iznimno zadovoljni što u granice parka ulazi izvor rijeke Krke i slap Krčić, slap kojem je nedavno prijetilo uništenje. Upravo je aktivnošću ove udruge na tom prekrasnom slapu zaustavljena gradnja male hidroelektrane čime bi ovaj krajolik bio izgubljen.
Sredinom svibnja objavljen je i javni uvid u planiranu zaštitu ušća Neretve, ali za to područje se uvodi druga kategorija zaštite, posebni rezervati na ušću te na dva obližnjih jezerska područja, Modro oko i Desne, te jezero Kuti. Stručna podloga za park prirode na delti Neretve izrađena je još davne 2007. godine, u međuvremenu je delta uvrštena i u Natura 2000 mrežu, a nalazi se i na Ramsarskoj listi močvarnih područja od međunarodnog značenja. No, zbog protivljenja dijelova lokalne zajednice do proglašenja parka prirode na ovom području nije nikad došlo.
"Posebnim rezervatima se u ovom slučaju ne gubi u odnosu na park prirode, jer su i u parku dopuštene ljudske djelatnosti i to bi u praksi vjerojatno dovelo do sličnog krajnjeg učinka. No, područja koja postaju rezervati su mala i opet ni ovdje ne prate granice Natura područja", ističe Budinski.
Iako je iznimno pozitivno da se zaštita ovih vrijednih područja pomaknula s mjesta, ostaje pitanje, je li to moglo bolje. "Granice zaštite prirode se naprave tako da se izbjegnu konflikti", zaključuje Budinski.
Dinara nakon požara
Požar koji je poharao Dinaru u travnju izgledao je katastrofalno, no većim dijelom su izgorjeli travnjaci, pokazuju rezultati preliminarne analize satelitskih snimki koje provodi Ministarstvo zaštite okoliša. "Nakon požara takva se staništa oporavljaju u kratkom roku nakon proljetnih kiša", I u Eko-Krki namjeravaju u primjedbama predložiti uvrštavanje još nekih područja u granice Parka, primjerice Šarenih jezera u Kninukažu iz MZOE. Na Dinari su se i inače tradicionalno spaljivali travnjaci tijekom proljeća kako bi se spriječilo zarastanje. Danas je na Dinari malo stoke, a upravo se tim problemom bavi BIOM kroz projekt Dinara back to LIFE.
"Dinara intenzivno zarasta. Ima svega nekoliko ljudi koji se još bave stočarstvom, uzgajaju ovce. Naš je cilj povećati taj broj. Ne može tu biti 20 tisuća ovaca, ali možemo pomoći ljudima koji su zainteresirani da se time bave", opisuje Budinski. Očuvanje travnjaka bitno je jer se time čuva i stanište za brojne vrste biljaka i životinja, područja velike bioraznolikosti. No, kako ovaj požar nije bio kontrolirani, zahvatio je ipak i neka vrijedna šumska područja.
"Problem su dijelovi gdje je izgorjela hrastova šuma. Travnjaci se obnove za mjesec dana, a šumi trebaju desetljeća", dodaju iz BIOM-a.
Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta "Towards an open, fair and sustainable Europe in the world - EU Presidency Project 2019 - 2021". Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija H-Altera i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.
