Dalmacija će nalikovati pustinji

Ako se nastavi dosadašnji trend onečišćavanja atmosfere stakleničkim plinovima, najcrnje prognoze govore da bi za nekoliko desetljeća prosječne temperature mogle porasti čak između 4,9 i 6,1 stupnjeva Celzija. Takvo globalno zatopljenje ne samo da će, zbog otapanja leda na polovima - što se već događa - podignuti razinu mora i oceana, već bi dovelo i do velikih suša, a sa zemlje bi nestale brojne današnje biljne vrste, pa čak i poljoprivredne kulture kojima se prehranjuje čovječanstvo. Proizvodnja žitarica u Africi će se prepoloviti, a svjetski bruto društveni proizvod pasti pet posto. Mediteran i Dalmacija platili bi visoku cijenu. Iako su beznačajniji zagađivači atmosfere, prvo bi priobalje bilo potopljeno, a zbog visokih temperatura i nedostatka padalina, te sve češćih katastrofalnih požara, sve više bi nalikovali na pustinju. Upozorenja znanstvenika nobelovaca Takva sumorna slika da se iščitati iz podataka o zastrašujućem rastu onečišćenja atmosfere koje je prošloga tjedna sudionicima Sedme balkanske konferencije o energiji u Šibeniku prezentirala dr. Nataša Markovska, članica Istraživačkog centra za energetiku Makedonske akademije znanosti i umjetnosti, kao i Međuvladinog panela za klimatske promjene pri Ujedinjenim narodima (IPCC-a), čiji su članovi prošle godine za svoj rad podijelili Nobelovu nagradu za mir s Al Goreom koji je na klimatska zbivanja na zemlji upozorio u filmu Neugodna istina (Inconvenient Truth). - Ovo su posljednji podaci do kojih su došli znanstvenici okupljeni pri UN-u. Ne želimo se baviti politikom, niti plašiti javnost, ali kao znanstvenici moramo jasno upozoriti: ono što učinimo u sljedeće dvije-tri godine odredit će našu budućnost. Osobno se bavim utjecajem energije na okoliš. Poražavajući su podaci da je od 1970. do 2004. emisija stakleničkih plinova porasla više od 70 posto. Nastavi li se taj trend, već 2030. godine te emisije napravit će novi skok. Očekivanja su različita i kreću se od 30 do 90 posto. Sve ovisi o tome što će čovječanstvo, svaka pojedina država, pa i sektor - energetika, recimo, poljoprivreda ili neka druga grana - učiniti da se zagađenja ublaže ili pak smanje, pojašnjava dr. Nataša Markovska. Što poslije Kyota? Pod povećalom znanstvenika, pa i političara, tri su područja: identificiranje izvora i emisija stakleničkih plinova, razrada strategije smanjenja tih emisija, te strategija za adaptiranje Zemljana tim neizbježnim promjenama. Iskreno se nadam da ćemo izbjeći najcrnji scenarij. Međutim, klimatske promjene su tu, i neizbježne su. Ohrabruje da svijest o tome raste, a time raste i spremnost da se zaustavi ovakav trend emisije stakleničkih plinova. Kyoto protokol je postavio neke standarde za ponašanje pojedinih država. SAD ga, na žalost, nije ratificirao. U ovom trenutku fokus znanstvenika je usmjeren na pitanje što poslije 2012. kada ugovor prestaje važiti. Vjerujemo da će se pronaći nova strategija. Ohrabrenje je da oba pretendenta za predsjednika SAD-a iskazuju spremnost da se ova zemlja, kao najveći zagađivač, upusti u bitku za smanjenje emisija. Što će na tom planu uraditi Kina i Indija, zemlje koje svoj ubrzani razvoj temelje na ekološki sve manje prihvatljivom ugljenu i nafti, ostaje da se vidi, kaže dr. Markovska. Prema podacima međunarodne agencije za energiju, sektor električne energije 2002. godine za proizvodnju 16 tisuća milijardi kilovatsati  struje emitirao je u atmosferu devet milijardi tona ugljičnog dioksida. Već 2030. te emisije mogle bi dostići 15 milijardi tona. U sektoru energetike iz igre bi trebalo potiskivati ugljen i naftu i okretati se nuklearnoj energiji, plinu i obnovljivim izvorima, pa i nuklearnoj energiji. Također, okretati se novim izvorima energije koji su u fazi istraživanja, kao što je koncentrirana solarna energija. Nije isključeno da za 20-30 godina, s čime se eksperimentira, u atmosferu postavimo hvatače ugljikova dioksida koji bismo poslije toga pretvarali u tekućinu i deponirali duboko u oceanima ili utiskivali u tlo i tako spasili Zemlju od stakleničkih plinova, kaže dr. Markovska. Iznenađeni pesimisti Prema izračunima znanstvenika, na milijun čestica u atmosferi, danas njih 370 čini ugljikov dioksid. Procjenjuje se da bi, uz izvjesne mjere za smanjenje emisije, već 2030. godine taj znanstveno nazvani ppm porastao na 535 do 590, što bi globalnu temperaturu podiglo za 2,8 do 3,2 Celzija. Da bismo održali takvo kontrolirano onečišćenje atmosfere, potrebno je potrošiti između 0,2 do 2,5 posto svjetskog BDP-a. Klimatske promjene će se nužno događati. Svi smo ozbiljno zabrinuti. Ni najpesimističniji IPCC-proroci nisu primijetili kako se klima brzo mijenja. Pitanje je koliko ćemo te promjene kontrolirati ili ćemo se samo baviti njihovim posljedicama. Hoćemo li se držati one narodne Bolje spriječiti nego liječiti ili ćemo se silom prilika prilagođavati neizbježnim promjenama. Prilagodba je zasigurno ekonomski osjetno skuplja, a za čovječanstvo PUNO bolnija, a budućnost neizvjesna, kaže dr. Nataša Markovska.