Samo most dijeli Malmö, gdje se održavao Europski socijalni forum od Kopenhagena. Trideset i pet minuta vlakom. Izazovu je bilo teško odoljeti, biti tako blizu a ne posjetiti Slobodni grad, Christianiju, najveći socijalni eksperiment u Europi. Christiania se nalazi gotovo u samom središtu glavnog danskog grada. Sa 85 hektara u središtu jednog od europskih velegradova predstavlja trn u oku galopirajućeg kapitalizma. Vrijednost zemljišta je golema, a razni horvatinčići snivaju tamo 'ko zna kakve shopping centre. Tomu je tako gotovo od samog početka kada su sedamdesetih godina prvi ljudi ušli u napuštene vojne zgrade. Vlade su se mijenjale, i gradske vlasti, tjerali su ih dakle mnogi, ali Christiania je još dio Kopenhagena. Na jednoj od zgrada čak stoji UNESCO-va ploča: Christiania je upisana na listu svjetske baštine.
Nekih tisuću ljudi živi u danas brojnim zgradama okruženih zelenilom i rijekom. Bez ulične rasvjete noću se zvijezde bolje vide, uličice nisu asfaltirane i nikog ne smeta blato na cipelama. Christiania je poput sela koje je netko zaboravio usred grada od 3,5 milijuna stanovnika.
U prostoriji ispunjenoj slikama Tibeta i indijskom vizualijom oveći kip Bude u rukama drži nekoliko svježih listova marihuane. Ova se biljka može vidjeti kako raste i po dvorištima Christijanaca. Ali, stvarna situacija je takva da u Christianiji nema teških droga od 1979. te je tako ova zona vjerojatno više drug-free od ostatka Kopenhagena.
Udaljavamo se iz naseljenog dijela i sjedamo na klupicu uz rijeku. Uskoro nailazi jedan mlađahni Danac. Započinjemo razgovor. Student političkih znanosti, pokazuje se kao još jednan od mladih Skandinavaca koji se žele hvaliti kako su čitali Marxa i Adorna. Ne živi u Christianiji već u drugom najalternativnijem kvartu Kopenhagena, Rosenborgu. I da, upravo se napušio u Christianiji, saznajemo nešto kasnije.
Crtice iz bogate povijesti Slobodnog grada
1971. – srušena je ograda oko napuštene vojne baze u četvrti Christianshavn i ljudi se počinju useljavati. Alternativne novine Hovedbladet objavljuju tekst pod nazivom Emigrirajte autobusom broj 8. U članku su dane ideje kako iskoristiti napuštenu vojnu bazu. Rezultirao je masovnim useljenjem;
1972. – s Ministarstvom znanosti postignut je dogovor o plaćanju struje i vode te je tako politika odobrila socijalni eksperiment;
1976. – vlada odlučuje očistiti područje do 1. travnja, ali mobiliziraju se rock glazbenici koji snimaju pjesme potpore i na 1. travnja ništa se ne događa;
1978. – Christiania gubi tužbu protiv države na Vrhovnom sudu. Na lokalnim izborima prijavljuju svoju listu i Thorkild Weiss Madsen ulazi u gradsku skupštinu. Održava zapaljive govore protiv spekulacija zemljištem;
1979./'80. – ovisnicima u Christianiji dan je izbor: liječenje ili iseljenje. Prodavači teških droga otjerani su;
1981. – iz Švedske starta kampanja kojom se optužuje Slobodni grad da je centar narkotržišta Sjeverne Europe. Christiania uzvraća akcijom Love Sweden gdje preuzimaju Stockholm, Goteborg i Malmo paradama, kabareima i izložbama;
1989. – U Parlamentu je usvojen zakon kojim se Christiania dijeli na ruralni dio koji se mora očistiti od građevina i urbani dio u kojem se do daljnjega može nastaviti eksperiment. Stanovnici šalju 90 primjedbi na plan i ne prihvaćaju podjelu;
1992. – Policija kreće u osamnaest mjeseci dugu nasilnu kampanju protjerivanja hašiša iz kvarta. Sedamdeset policajaca kontinuirano nadgleda područje;
2005. - 26-godišnji stanovnik Christianije ubijen je, a još troje ranjeno u nasilnom napadu bande na ulice Pusher.
2006. - Vlada predlaže da se Christiania pretvori u mješavinu alternativne zajednice i stambene četvrti izgradnjom stanova za 400 novih stanara. Christiania odbija taj scenarij.
2008. - Danska Indymedia javlja o novim sukobima u Christianiji. Gradske vlasti naredile su rušenje nelegalno sagrađenog drugog kata jedne od zgrada 28. listopada. Građevinski radnici sa skijaškim maskama na licima radi zaštite identiteta ušli su u Slobodni grad u pratnji velikog broja policajaca. Tijekom dana dvije su spontane povorke demonstranata krenule prema središtu grada. Dva mosta su blokirana na neko vrijeme, ali sve je prošlo bez mnogo nasilja do večeri. Tada policija počinje ubacivati velike količine suzavca u Christianiju, a protestanti odgovaraju napadima na policajce. Bitka je trajala nekoliko sati. 12 ljudi je uhićeno. Unatoč 300 policajaca pobuna i demonstracije nisu spriječene. S obzirom na manjak ljudstva u policiji zbog koje kasne na intervencije što je u zadnje vrijeme rezultiralo s nekoliko smrti u Kopenhagenu, okupiranje 300 policajaca na 16 sati kako bi se srušio jedan kat kuće doživjelo je velike kritike u medijima i od strane političara s ljevice.
