"Brata koji se rodio nakon što sam ja otišao iz Zapadne Sahare 1975. godine nikada u životu nisam vidio. Majka, otac i djed u međuvremenu su umrli", kaže Mohamed Malainin, diplomatski predstavnik Frente Polisarija, Vlade Zapadne Sahare u egzilu za Hrvatsku, Sloveniju, BiH i Makedoniju, koja je ovoga tjedna obilježila četrdesetu obljetnicu djelovanja.
"Ovo je moja priča, ali takve su životne priče mnogih Saharava. Dio obitelji živi u Zapadnoj Sahari, dio u izbjegličkim kampovima u Alžiru ili u Španjolskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji. Obitelji su razdvojene desetljećima", opisuje Malainin. On je u utorak u Zagrebu održao predavanje o situaciji u toj zemlji koja je pod marokanskom okupacijom od sedamdesetih godina.
"Nakon brojnih izvještaja o kršenju ljudskih prava od strane Maroka, SAD su prvotno zatražile da se monitoring ljudskih prava uvrsti u UN-ovu rezoluciju. Maroko se tome toliko usprotivio da su otkazali i zakazanu vojnu vježbu sa SAD-om. Iako je i glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon u zadnjem izvještaju naglasio da je potrebno neovisno praćenje stanja ljudskih prava u Zapadanoj Sahari, Vijeće sigurnosti je ipak popustilo marokanskim pristiscima i nije uvrstilo ljudska prava u mandat UN-ove misije", priča Malainin.
Situacija s ljudskim pravima nije se u posljednje dvije godine, kada samo posljednji put pričali za H-Alter o tome, ništa poboljšala, tvrdi Malainin. Dvadeset i četiri mladića držani su u zatvoru dvije godine nakon sukoba u prosvjednom kampu Gdeim Iziku, događaja koji je Chomsky označio kao početak Arapskog proljeća. Prošloga su mjeseca devetorica osuđena na doživotne zatvorske kazne. Niz prosvjeda koji su se održavali ovoga mjeseca povodom četrdesete obljetnice djelovanja Frente Polisarija prekinuti su oružanom silom.
saharavi-presstv.ir.jpg
U Zapadnoj Sahari nema nijednog sveučilišta, ali zato imaju rudnike fosfata, moguća nalazišta nafte i urana, kao i podzemne bazene vode koji su pogodni za poljoprivredu, što Maroko iskorištava. Iako je broj stanovnika Zapadne Sahare kontroverzno pitanje, zbog naseljavanja etničkih Marokanaca i prisutnosti desetaka tisuća vojnika, Saharavi su vjerojatno postali manjinsko stanovništvo. Deseci tisuća Saharava žive desetljećima u izbjegličkim kampovima s druge strane granice u Alžiru.
O životu skupine mladića u jednom od izbjegličkih kampova na jesen bi trebao biti završen dokumentarni film autora Đure Gavrana. Film govori o grupi mladića koji su prebjegli iz okupiranog područja Zapadne Sahare u izbjegličke kampove.
U Zapadnoj Sahari nema nijednog sveučilišta, ali zato imaju rudnike fosfata, moguća nalazišta nafte i urana, kao i podzemne bazene vode koji su pogodni za poljoprivredu, što Maroko iskorištava
"Dolazili su jedan po jedan preko zida i minskih polja u posljednjih nekoliko godina. Kako su im obitelji ostale s onu stranu zida, dečki su odlučili živjeti skupa. Oformili su glazbeni sastav i udrugu i počeli su s aktivnostima. Pokušavaju pronaći svoju ulogu u toj čudnoj zajednici koja živi na rubu pustinje, od humanitarne pomoći, bez monetarnog sustava, bez vodovoda, u zajednici u kojoj svi već četrdeset godina samo čekaju", pojašnjava Gavran.
Na ideju o snimanju filma upravo o tom kod nas nepoznatom dijelu svijeta došao je nakon što je pročitao članak pod nazivom "Zapadna Sahara - posljednja afrička kolonija". "Zapitao sam se kako izgleda život u koloniji na početku 21 stoljeća. Spakirao sam ruksak, uzeo kameru i krenuo. Na tom projektu radim od 2006. godine, a konkretna priča je snimljena 2008. godine. Imali smo malih problema s prijevodom i tek smo ove godine ozbiljno sjeli u montažu. Planiramo ga završiti do jeseni", najavljuje Gavran.
Frente Polisario danas upravlja izbjegličkim kampovima, ali i pojasom Zapadne Sahare uz alžirsku granicu koji se naziva "slobodnom zonom". To je područje međutim, izrazito teških klimatskih uvjeta i s miniranim dijelovima koje naseljava tek nekoliko desetaka tisuća Saharavi nomada.
"Nakon Arapskog proljeća imamo dobre odnose s civilnom vlasti u Tunisu kao i s tamošnjim strankama. Imamo dobre odnose s mnogim organizacijama u Egiptu. Prije je bilo nezamislivo da jedna egipatska organizacija osudi kršenje ljudskih prava u Zapadnoj Sahari, kao što se nedavno dogodilo", ističe.
sahrawi-sahara-question.com.jpg
Najveću podršku Frente Polisario dobiva od afričkih zemalja kao što su Alžir i Nigerija te latinoameričkih, Meksika, Venecuele, Nikaragve... Afrička Unija priznaje od strane Frente Polisarija proglašenu Saharavsku Arapsku Demokratsku Republiku kao punopravnog člana. Osamdeset i četiri pak države priznaju pravo Saharavima na samoodređenje na čemu UN poslovičnom brzinom radi već 22 godine. Zapadna Sahara ostaje na UN-ovoj listi kolonija, ili je listi "nesamoupravnih teritorija" kao daleko najveće područje među nizom uglavnom otočnih teritorija koje se još smatraju formalnim kolonijama.
Iako je Jugoslavija svojedobno priznala Saharavsku Republiku, pomisao da bi Hrvatska mogla imati nekakvo mišljenje je, naravno, trošenje vremena. Malainin se ipak nedavno sastao s Miloradom Pupovcem, predsjednikom saborskog Odbora za vanjsku politiku, kao i s predstavnicom Ministarstva vanjskih poslova.
"Hrvatska dosada nije imala neku vanjsku politiku na području Magreba, ali s ulaskom u EU morat će se više uključiti. Međunarodna zajednica mora riješiti problem Zapadne Sahare jer je to bitno za stabilnost cijele regije, pogotovo s obzirom na rat koji je izbio u Maliju", ističe Malainin.
