U Zagrebu, osmog veljače, na međunarodnoj konferenciji Utvrđivanje Istine o Ratnim Zločinima i Sukobima, Carla Del Ponte, glavna tužiteljica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, rekla je dvije značajne stvari: 1) priče žrtava moraju biti ispričane i saslušane 2) Beograd je bio izravno uključen u rat u Bosni Petog ožujka, Udruženje Majki Srebrenice i Žepe, čije članice igraju vrlo prominentnu ulogu u Marcel Schüpbachovom filmu o radu tužiteljice Del Ponte, Carla’s List, prikazanom ovog tjedna na međunarodnom filmskom festivalu Human Rights Watcha u New Yorku, stavilo je ime Carle Del Ponte na stub srama na svojoj web stranici. Što se dogodilo unutar tih mjesec dana? Međunarodni sud pravde je presudio, u tužbi Bosne protiv Srbije, da, dok su masakri u Srebrenici 1995. zaista genocid, Beograd nije za njih izravno odgovoran, oslobađajući Srbiju plaćanja odštete žrtvama tog genocida. Pred kraj Schüpbachovog filma jedna od starijih žena iz udruženja Majki jasno kaže da što će njima hapšenje te dvojice (Mladića i Karadžića), kad im neće vratiti njihovih 10,000 poginulih. Jasno je da su željele odštetu. Gorak okus je ostavila činjenica da je presudu o neizravnoj odgovornosti Beograda za Srebrenicu Međunarodni sud pravde donio na osnovu nepotpune evidencije, tj. da je velik dio dokumenata, koji bi, vjerovatno, doprinio drugačijoj presudi, bio nedostupan uslijed dogovora između Srbije i Međunarodnog suda za zločine u Jugoslaviji: Srbija je predala te dokumente Carli Del Ponte isključivo kao dokazni materijal protiv Miloševića, uz inzistiranje srpskog pravnog tima da se iste dokumente ne može koristiti ni za što drugo.
Milošević je umro od srčanog infarkta u pritvoru u Scheveningenu, prije nego što je pravomoćno osuđen za zločine za koje je optužen, a dokumenti su ostali zapečaćeni. Tako su Majke Srebrenice i Žepe - Majke Podrinja izdane od međunarodne zajednice po četvrti puta: 1) UN nije obranio safe haven Srebrenice od Mladićevog napada 1995. 2) NATO nije uhapsio Karadžića kad je ICTY imao jasne informacije gdje se krije 1996. 3) Milošević je umro bez da se pruži pravna zadovoljština žrtvama 2006. 4) Međunarodni sud pravde nije dosudio odštetu žrtvama 2007. Iako Carla Del Ponte, kao tužiteljica, nije izravno odgovorna za nedostupnost dokumenata Međunarodnom sudu pravde, nego je to odluka sudaca, i u svojim odgovorima na pitanja publike, nakon prikazivanja Schüpbachovog filma u New Yorku, ona se uglavnom ograđivala od direktnog odgovora mladim bosanskim izbjeglicama iz Akademije BiH u kino dvorani, da ne bi povrijedila jurisdikciju suda, a, nakon presude MSP, čak se javno (International Herald Tribune) oglasila svojim nezadovoljstvom - nju, kao naj-javniju osobu Međunarodnog suda za zločine u Jugoslaviji, svijet i Majke Podrinja drže najodogovornijom. A činjenica je da su, usprkos njenom upornom ponavljanju kako neće odustati dok se Karadžić i Mladić ne predaju u ruke pravde, na što se čeka još od Koštuničinog za dva mjeseca obećanja u zimu 2004., eto, već godinu i pol nakon njenog Tom i Jerry govora u Vijeću Sigurnosti UN - gdje je šaljivo naglasila kako dok mačke (UN, NATO, itd.) imaju poveze preko očiju, miševi (Mladić, Karadžić) kolo vode - njih dvojica i dalje na slobodi, a za mitsku ličnost Karadžića ne može sa sigurnošću reći ni da li je živ, a kamoli gdje se krije, iako je nesmetano do sada izdao već dvije zbirke pjesama u Srbiji. Koliko znamo, mogao bi biti na istom mjestu gdje i Osama Bin Laden, ne? Ili je na nekoj udaljenoj planeti, zajedno sa Yodom? Iz Schüpbachove dokumentirane tragedije saznajemo pet informacija: 1) Carli je zaista stalo do žrtava - Majki Podrinja - koje je, na kraju, po svemu sudeći, iznevjerila. 2) Carla Del Ponte i Ivo Sanader razmijenili su brojeve osobnih mobitela, oboje tečno pričaju talijanski i odlično se sporazumijevaju. 3) Carla Del Ponte i Vojislav Koštunica ne vjeruju jedno drugome, nisu razmijenili brojeve telefona, i očito je, iz komentara u filmu, da potonji vuče Carlu za nos već tri godine, iako to možda nema veze s njegovim nepoznavanjem talijanskog. 4) Europska unija nije obnovila pregovore sa Republikom Hrvatskom sve dok Carla Del Ponte nije pred kamerom šapnula Javieru Solani na uho da je Hrvatska OK, nakon što su ju Mesić i Sanader uvjerili u njihovu suradnju po pitanju hapšenja Ante Gotovine, posljednjeg optuženog ratnog zločinca s hrvatske strane. 5) Carla je vjerovala da postoji deal između Amerikanaca (vjerojatno Holbrookea) i Karadžića sve do sastanka sa Condolezzom Rice, nakon čega tvrdi da nema dovoljno dokaza za tu teoriju, i da ne može ništa više o tome reći.
Carla's list Moglo bi se reći da je film prerano napravljen i da je Carla daleko previše toga rekla i obećala, te da se sad, pred kraj svog mandata, mora suočavati sa neugodnim pitanjima i objašnjavanjima. Njeni odgovori, popraćeni enigmatičnim smješkom, su zakukuljeni u misteriju nalik na Gospodara prstenova: Karadžić se možda krije u manastiru u Crnoj Gori iz kojega ga je nemoguće izvući (manastir Ostrog, urezan u stijenu). U međuvremenu, Srbija je prošli mjesec izručila Zdravka Tolimira, a jučer i Vlastimira čorđevića, tako da se broj neizručenih optuženih srpskih ratnih zločinaca sveo na četiri (Karadžić, Mladić, Hadžić, Župljanin). Olli Rehn, sadašnji EU enlargement commissioner nije, poput Solane, čekao na Carlu Del Ponte da dade zeleno svjetlo za obnovu pergovora između Europske unije i Srbije. Iako je u svibnju 2006. Evropska unija suspendirala pregovore sa Srbijom zbog neizručivanja Ratka Mladića, godinu dana kasnije Rehn je izjavio da je Europska unija voljna obnoviti pregovore nakon izručenja Zdravka Tolimira, dakle bez pune kooperacije. Richard Dicker, jučerašnji sugovornik Carle Del Ponte, i direktor međunarodnog programa pravde New Yorškog Human Rights Watcha, njušeći dupli standard (Europska unija nije obnovila pregovore sa Hrvatskom sve do pune kooperacije, a sad obnavlja pregovore sa Srbijom i bez pune kooperacije), izjavio je prvog lipnja kako Europska unija šalje krivu poruku svijetu obnavljanjem pregovora sa Srbijom bez njene pune kooperacije. No, zanimljivo, nema takve reakcije od Međunarodnog suda za zločine u Jugoslaviji, iako je Carla Del Ponte ta koja je na kraju dala zeleno svjetlo Hrvatskoj. Nesumnjivo, Europska unija potkopava Carlin posao.
Karadžić se možda krije u manastiru u manastiru Ostrog Na prikazivanju filma bila je i jedna jedina televizijska ekipa - Nova TV iz Zagreba - pokazujući koliko je mali interes za Balkan u New Yorku danas. Dopisnica Večernjeg Lista i Nove TV, Jadranka Jureško-Kero uspjela je postaviti pitanje: što je Carla mislila svojom tvrdnjom u UN dan ranije da opet postoji problem u suradnji sa Hrvatskom? Gotovina je, za razliku od Karadžića i Mladića, uhapšen, ne? Del Ponte je rekla kako je problem već riješen! Očito njena izravna veza sa Sanaderom i dalje šljaka. A radilo se o tome da Hrvatska nije na vrijeme poslala neke dokumente vezane uz Gotovinu. Prošla mi je kroz glavu slika iz filma u kojoj Carlini suradnici pokazuju debele svežnjeve papira pristigle iz Hrvatske u kojima se objašnjava zašto se Gotovini ne može nikako ući u trag, kao i moja jednom ranija tvrdnja da su Česi ukrali Kafku Hrvatima u onoj mračnoj Austro-Ugarskoj tamnici naroda, jer da tko nije imao posla s hrvatskom birokracijom, ne zna što je birokracija. Jureško-Kero me u jednom momentu željela snimiti, no ustuknula je užasnuto kad je vidjela da imam Yugo automobil na t-shirtu. Možda bi bolje prošao da sam nosio Heroj, a ne zločinac majicu. U kuloarima Walter Reade teatra u New Yorku lutala je i Nataša Kandić iz Humanitarian law centra iz Beograda, djelujući pomalo izgubljeno, sad kako joj prijateljica, Carla Del Ponte, za dva mjeseca odlazi u penziju napola obavljena posla, i kako su baš srpski osumnjičeni ratni zločinci ti koji nisu uhićeni. Nije ugodno toliko se godina zalagati za jednu verziju pravde, i onda gledati kako se do te pravde nikako ne može doći. Jedan mladić sa irokez frizurom u prvom redu postavio je pitanje da li ima među Bosnjacima inicijative da sami uhvate Karadžića i Mladića i izvedu ih pred sud, kao što su to Izraelci učinili sa Eichmannom, recimo. Del Ponte je rekla da ničeg sličnog nema. Momak je na to zbunjeno i pomalo potiho pitao: Zašto? David Rohde, dobitnik Pulitzerove nagrade za svoju knjigu Endgame o Srebrenici i novinar New York Timesa (sad piše uglavnom o Afganistanu), mi je kasnije rekao, međutim, kako se Srebrenica nerijetko spominje medju mudžahedinima i radikalnim islamistima, kao primjer zapadnjačkog licemjerja prema muslimanima. Dakle, među Arapima ima momaka koji bi rado učestvovali u otimanju Karadžića i Mladića i njihovom izvođenju pred lice pravde (iako možda ne baš pred sud u Hagu), no ta odlučnost i vjera je potpuno odsutna među Bosnjacima, koji su svoju sudbinu stavili u ruke međunarodne zajednice, da bi mogli jedino jadikovati kako su izdani i napušteni od nje. Tužno je, kaže David, da potpuno nevini ljudi stradaju zbog gnjeva među islamistima oko nepravde počinjene bosanskim muslimanima, dok će glavni krivci, izgleda, ostati nekažnjeni jer je Europska unija izgubila interes za Carlu Del Ponte i njen sud. Za nevjerovat, u takvoj situaciji, gdje bi bilo za očekivati da će Carla Del Ponte željeti vršiti pritisak na Koštunicu glede izručenja Mladića i Karadžića prije isteka njenog mandata, na konferenciji za novinare, nakon svog govora pred Vijećem Sigurnosti UN prekjučer, Carla je izjavila kako treba odložiti raspravu o nezavisnosti Kosova dok se ne završi posao Međunarodnog suda za zločine u Jugoslaviji u regiji: pa to zvuči kao još jedna nezaslužena nagrada Koštunici?!
Ili je to, zapravo, pritisak na SAD, budući da su Amerikanci glavni zagovornici nezavisnosti Kosova unutar međunarodne zajednice, da kooperiraju oko hapšenja Karadžića? Što se Koštunice tiče, on bi raspravu o nezavisnosti Kosova najradije i tako odložio do iza svoje smrti, budući da će inače morati objašnjavati svojim građanima zašto je prekršio vlastiti Ustav u kojemu je Srpsko Kosovo centralna tema. Dok je Sanader bio u Tirani pokloniti se imperatoru Bushu, poborniku nezavisnosti, u čiju čast su Albanci preimenovali glavnu ulicu svog glavnog grada, Koštunica je odletio u Moskvu, osigurati Putinov veto. A sad je i Carla Del Ponte na njegovoj strani. Pitam se da li će se za dva mjeseca ispričati zbog svog neuspjeha, kako je obećala u Schüpbachovom filmu, ukoliko Mladić i Karadžić i dalje budu neuhvaćeni. Trinaestog lipnja, Carlin sud je osudio Milana Martića, komandanta Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj, na 35 godina zatvora. Presuda, koja je došla nakon sramotne presude Međunarodnog suda pravde o Srebrenici, izričito navodi kako je srpsko rukovodstvo u Beogradu planiralo Veliku Srbiju koja bi uključila sve teritorije bivše Jugoslavije na kojima žive etnički Srbi, kako je Beograd slao sredstva, logistiku i trupe u Krajinu, i kako je Milošević potajno namjeravao zagospodariti većim dijelom teritorije Hrvatske i BiH.
Vidjet ćemo u rujnu da li je to blagi nagovještaj da bi Carla Del Ponte, po završetku svog mandata, ukoliko ode neobavljena posla, mogla objaviti zapečaćene dokumente o punoj umiješanosti Beograda u ratu u Hrvatskoj i BiH i tajnu evidenciju o dealu između Holbrookea i Karadžića...
