Dražen Susić, bivši savjetnik ministra zaštite okoliša i stručnjak za ekologiju u razgovoru za H-alter tvrdi: Na Jakuševcu ni jedna stvar nije dobro izvedena. Obodni kanal je začepljen na nekoliko mjesta pa obodna voda uopće ne teče, bunari za otplinjavanje su djelomično u tim kanalima, a radna površina je prevelika. Ne mogu reći kakvo je stanje unutra, no mediji su više puta izvještavali o klizištima koja su tijekom sanacije potrgala dio donje membrane i kanale za otplinjavanje i za procjedne vode unutar deponije. Pročistač voda je premali, bar 50 posto. Opći dojam nije dobar.

Dražen Susić, savjetnik bivšeg ministra zaštite okoliša Ive Banca, upozorava da emisije metana i višak procjednih voda na najvećem hrvatskom odlagalištu komunalnog otpada nisu iznenađenje, već posljedica niza grešaka tijekom sanacije projektanta IGH i nadzorne tvrtke belgijskog Jan de Nula. Dr. Susić je doktorirao fizikalnu kemiju u Münsteru, kao kemičar radio je u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, a poslije kao menadžer u najvećim europskim farmaceutskim kućama na području laboratorijske dijagnostike i analize zraka, vode i tla. Možete li nam na osnovu svojeg međunarodnog konzultantskog iskustva reći što se dogodilo na Jakuševcu, te koji su nedostaci tog odlagališta? Na Jakuševcu se dogodilo nešto predvidivo jer odlagalište nije sanirano lege artis onako kako bi trebalo biti. Primarni je nedostatak da je tijelo deponije prije sanacije trebalo inertizirati što se radi preko sondi prilikom čega se upuhuje u deponiju kisik i ona se time inertizira. Time se deponija prije sanacije postiže da nema više organskih ostataka koji bi kasnije proizvodili plin. Na taj način se mineralizira i minimalizira otpad jer se može do 50 posto smanjiti.

jakusevac.jpg

Foto: Jutarnji list Zašto IGH prijeti tužbama, zašto ne mogu priznati grešku, te koliko je tvrtka Jan de Nul pogriješila u nadzoru? Ako se ne primjeni postupak koji sam objasnio, deponija godinama „živi“ i proizvodi plin. Ne treba ulaziti u detalje, glavno je to da deponija nije pod kontrolom. Je li nedostatak inertizacije jedini propust? Profesor Franjo Verić s Građevinskog fakulteta u Zagrebu je prije nekoliko godina priznao kako su Belgijanci za pokrov Jakuševca nudili jeftiniji umjetni španjolski materijal? Kad se posjeti Jakuševec vidi se kako ni jedna stvar nije dobro izvedena. Obodni kanal je začepljen na nekoliko mjesta i obodna voda uopće ne teče, bunari za otplinjavanje su djelomično u tim kanalima a radna je površina prevelika. O izgledu unutra ne može se reći kakvo je stanje, no mediji su više puta izvještavali, a ja ne mogu reći je li to istina, o klizištima koja su tijekom sanacije potrgala dio donje membrane i kanale za otplinjavanje i za procjedne vode unutar deponije. Pročistač voda je premali, bar 50 posto. Opći dojam nije dobar. Što bi se sada naknadno moglo učiniti? Na Jakuševcu se radi o nekoliko polja s različitim problemima. Prvo je polje u redu jer je sanacija bila tada u redu. Mjesto otvorenog dijela odlagališta gdje se dovozi otpad je bar pet puta preveliko i to bi trebalo smanjiti. Što mislite o sanacijama odlagališta u Hrvatskoj? Nedavno je divlje odlagalište na Kalniku sanirano paljenjem, i to sredstvima lokalne samouprave? Za takav postupak nikad nisam čuo. Uvijek je pitanje tko što misli pod sanacijom. Pravilno izvedena sanacija je veoma skupa i ne vjerujem da se mala odlagališta saniraju na taj način. Mislim da se ipak radi o zatrpavanju jer kad bi bilo riječi o pravom saniranju onda bi se radilo o mnogo većoj cijeni koju lokalna samouprava ne bi mogla platiti već bi bilo riječi javno-privatnom partnerstvu.