Povodom subotnjeg ekološki riskantnog transporta sirove nafte iz Graberja Ivaničkog u Rijeku, čime je uprava INA-e poslala signal kako u skorije vrijeme planira zatvoriti Rafineriju nafte Sisak (RNS), razgovarali smo s Predragom Sekulićem, radnikom sisačke rafinerije i predsjednikom sindikata Nova solidarnost. Osim o subotnjem transportu, koji je već bio pokušan u srpnju ove godine kada je uspješno spriječen ponajviše intervencijom Nove solidarnosti, razgovarali smo i o opomenama pred otkaz koje su nedavno dobili on i drugi članovi Nove solidarnosti, pritiscima koje uprava vrši na sindikat, kao i o odnosu sa ostalim sindikatima INA-e te budućnosti grada Siska.
U subotu 8. listopada, javnost je saznala da je uprava INA-e u tajnosti provela ekološki riskantan željeznički transport sirove nafte iz Graberja Ivaničkog u Rijeku. Zašto je ovakav prijevoz riskantan i kome je u interesu da se sirova nafta prevozi na prerađivanje u Rijeku pokraj postojeće obližnje Rafinerije nafte Sisak?
Nažalost, na Dan neovisnosti Mađari i mađaroni su nam dali do znanja da nismo neovisni, ili oni bar tako misle. Suprotno odluci ministra gospodarstva Tomislava Panenića iz srpnja ove godine, bez znanja hrvatskih članova Uprave INA-e, nafta koja je tada zaustavljena, ovu subotu je odvezena. Javnost ne zna, a bojim se niti dobar dio nalogodavaca ovog suludog prijevoza, da je nafta nestabilan spoj. Nije isto prevoziti gotov produkt nafte i sirovu naftu. Svi produkti ili poluprodukti su u procesu prerade stabilizirani, dok nafta u sebi sadrži nestabilizirane spojeve i kao takva je iznimno opasna za prijevoz. Ovim potezom ugrozili su ekologiju, vodozaštitna područja i građane. Bio je to čin sile, na koju smatram da treba odgovoriti jednako tako.
Svi produkti ili poluprodukti su u procesu prerade stabilizirani, dok nafta u sebi sadrži nestabilizirane spojeve i kao takva je iznimno opasna za prijevoz. Ugrozili su ovim potezom i ekologiju, vodozaštitna područja i građaneNamjera je smanjiti preradu nafte u Sisku, destabilizirati radnike i polako privoditi priču u njima željenom smjeru. Vjerujem da se ujedno radi i o ispitivanju snaga te naše strpljivosti.
Osim toga ne postoji u svijetu sličan slučaj da se nafta iz jedne rafinerije otprema u drugu. Nakon što bi zatvorili Sisak, odjednom bi postali "svjesni" da je nemoguće svu domaću naftu prevesti u Rijeku na preradu, te bi nakon toga slijedila odluka o izvozu, odnosno prodaji naše nafte, nafte svih građana. Naravno, zarada je zagarantirana jer je domaća nafta upola jeftinija od druge nafte na tržištu. Ono što je tužno je da u izračunu bilance RNS domaću naftu računaju po tržišnim cijenama, pa je duplo skuplja. I unatoč tome RNS je debelo u plusu. Zato tražimo odgovorne i u uredu izvršnih direktora, i rukovoditelja Mađara i odgovorne u institucijama RH, ukoliko je bilo propusta. Pozivam i zelene stranke i udruge, kao i sve političke stranke da se referiraju na ovaj događaj.
Prije nekoliko tjedana dobili ste opomenu pred otkaz. Koje je službeno objašnjenje uprave i što vi mislite koji su stvarni motivi takvog poteza?
Mislim da je svima jasno zbog čega je izvršni direktor napisao opomenu pred otkaz, a prije toga i kaznenu prijavu. U tom pojašnjenju piše mnogo gluposti i neistina, a teško mi je bilo povjerovati da jedna ozbiljna kompanija može na ovaj način postupati. Za medije su dali samo priopćenje kako se nisam držao internih akata i poštivao propisane uvjete zaštite na radu te zaštite od požara. Kao i mnogi drugi radnici koji su bili u blizini ovih događanja u Graberju Ivaničkom u srpnju, nisam bio obvezan nositi zaštitnu opremu, jer naprosto nisam bio niti izvođač niti voditelj radova. Prava je istina da su oni ugrožavali sigurnost ljudi i imovine ovim suludim postupkom utovara nafte u željezničke cisterne. Ja sam dobio opomenu koja uopće nije vezana za moj ugovor o radu i izvršavanje obveza iz njega. Naravno da je ovo još jedan način zastrašivanja i preduvjet da mi sutra zbog bilo kojeg sličnog postupka daju otkaz ugovora o radu, kao što je nažalost bio slučaj kod ljudi koji su se usudili progovoriti, recimo putem pisanja nekog maila ili sličnih postupaka. Mogu samo poručiti da se ne bojimo i da vjerujem u istinu i kako dobro uvijek pobjeđuje.
Osim vas, opomene je dobilo još troje članova sindikata Nova Solidarnost. Što su oni skrivili i koliko su opomene zapravo opravdane?
Žalosno je da do jučer dobri, nagrađivani radnici, hvaljeni i predani u svom radu, danas dobivaju opomene pred otkaz i završavaju na bolovanju zbog šoka. Možemo samo poručiti da se ne bojimo i da imamo još mnogo toga za reći i razotkritiOpomene je dobilo još dvoje kolega, koji su navodno bili sa mnom u Graberju. Nitko ne zna kako su to ustanovili, a sadržaj opomene je sličan. Apsolutno nema nikakve opravdanosti za ove opomene, ali svjesni smo situacije i pritisaka koji se vrše na nas iz Siska, a posebice članove našeg sindikata. Žalosno je da do jučer dobri, nagrađivani radnici, hvaljeni i predani u svom radu, danas dobivaju opomene pred otkaz i završavaju na bolovanju zbog šoka. Možemo samo poručiti da se ne bojimo i da imamo još mnogo toga za reći i razotkriti. Ne muči me pri tome tko će sve nastradati, jer smatram da smo svi zreli i odrasli ljudi i da smo apsolutno svjesni svojih postupaka, potpisa, pa i odgovornosti za iste.
Kakav je tretman uprave prema vašem sindikatu otkad je osnovan? Vrše li se pritisci na vaše članove? Obeshrabruje li se druge radnike da se učlane u njega?
Ne bih rekao tretman uprave, jer teško je spoznati tko sve stoji iza svega. Naravno tu je Zoltan Aldott osobno, mađaroni iz Ljudskih resursa i korporativnih funkcija, služba sigurnosti društva, točnije paramilicija INA-e i tako dalje. Svi oni rade za dobre plaće, dobre bonuse i duboko su upleteni u događanja oko INA-e. Sada moraju postupati tako, jer su krivi i nadam se da će za sve danas - sutra odgovarati. Pritisci su krenuli još od osnivačke sjednice, pa preko otkaza ugovora o radu za dva naša člana zbog korištenja maila u privatne svrhe, a pisali su o malverzacijama u INA-i, pa opomena pred otkaz tajniku sindikata zbog zauzimanja mrežne strukture INA-e, a poslan je mail o novom sindikatu na više od 100 mail adresa, pa do najnovije opomene za predsjednika i dva člana. Upozoravaju se i javno "prijateljski" radnici kako im nije pametno učlanjenje u naš sindikat. Kolege na benzinskim pumpama miču s radnog mjesta voditelja pumpe ili ih šalju na udaljene pumpe. Sve ide i do osobne diskriminacije na radnom mjestu, ali taj dio će dobiti sudski epilog, pa ne bih o njemu.
Osim Nove solidarnosti, u INA-i djeluju još tri sindikata- INAŠ, EKN i SING. Sva tri imaju podosta mrlja u svojem djelovanju proteklih godina, te su itekako suodgovorni za srozavanje broja radnika i radničkih prava u INA-i. Kako su oni reagirali na osnivanje Nove solidarnosti i u kakvim ste odnosima s njima danas?
Nažalost sve će vam biti jasno ako kažem da je ponekad manji problem poslodavac, a veći kolege. Ispravno ste detektirali mrlje, ali uvijek naglašavam, nisu to sindikati, već vođe ili pojedinci. Nakon moje ostavke na mjesto predsjednika Radničkog vijeća INA d.d. krenuli su napadi. Logično, jer tko sam ja da postajem sada nekakva moralna vertikala? Odrekao se pozicije, benefita, a ostao raditi i trošiti svoje novce. Uslijedili su pamfleti o lažnim obećanjima iako ja nikada nikome nisam ništa obećao, o mom neiskustvu, o čovjeku nesklonom socijalnom dijalogu i tako dalje. U sindikatu Inaš došlo je do promjene predsjednika na čijem je čelu sada Zdenko Mučnjak. Njega cijenim i smatram da je istinski sindikalac, a svojevremeno je učinio isto što i ja, i više. Dao je ostavku na mjesto predsjednika središnjice i vratio se na svoje radno mjesto. Nije to mala stvar i mali broj ljudi bi se odlučio na to. Vjerujem kako će sada i taj sindikat krenuti u drugom smjeru, ali je za mnoge naše kolege nažalost kasno. Ostaje nam za vidjeti.Povjerenje radnika u sindikate je izgubljeno i mi radimo na vraćanju povjerenja jer nam sindikati trebaju, ali su potrebne korjenite promjene
Nekoć industrijski stožer, Sisak je danas grad kojeg je deindustrijalizacija posljednjih 20-ak godina teško pogodila i ozbiljno uništila njegov razvoj. Gašenjima Željezare, Segestice, Herbosa i drugih poduzeća, mnogi radnici ostali su bez posla, a grad bez perspektive. Koliki bi udarac gradu zadalo eventualno gašenje Rafinerije?
Nažalost u ovom industrijskom dijelu Sisak je velika tužna priča. Ne vrijedi nam plakati, već bi trebalo prozivati odgovorne. Osim politike, svakako bih spomenuo i sindikate. Imam osjećaj da središnjice služe same sebi, trome su, inertne, neučinkovite. Kada smo zadnji put vidjeli pravu sindikalnu akciju? Toliko je novaca i toliko članova, povjerenika, da bi se vrlo lako morale organizirati učinkovite akcije. Povjerenje radnika u sindikate je izgubljeno i mi radimo na vraćanju povjerenja jer nam sindikati trebaju, ali su potrebne korjenite promjene. Sisak je dokazao da se problem može aktualizirati, poruke prenijeti u javnost, informiranjem radnika postići slogu, mada ponekad i prividnu. Ali za to morate biti iskreni, bez mrlje u radu, bez repova u suradnji s poslodavcem, otvoreni prema svima, a opet politički neovisni.
Ne želim govoriti što bi se dogodilo kada bi se RNS zatvorila, jer to se neće dogoditi, mi to nećemo dozvoliti. Imamo dokumente, imamo rezultate koje nitko poreći ne može. Imamo volje i hrabrosti stati i ustati u obrani naših prava. Zahtijevamo samo poštivanje ugovornih obveza, zakona, Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o energiji, i sve će biti u najboljem redu. Potreban je konsenzus u Saboru po pitanju INA-e, a sve drugo je jednostavno.
Ovaj je grad previše krvario u svojoj povijesti, davnoj i bližoj, a mi moramo pokazati danas da poštujemo žrtve naših predaka i prijatelja, braće, suboraca. Zato i ovaj put poručujemo iz Siska – neće proći.
