Borba za imperijalnu moć

Neposredno pred pobjedu Johna Adamsa na izborima za američkog predsjednika (1797.), drugog po redu nakon dva mandata oca nacije Georgea Washingtona, Thomas Jefferson uputio mu je pismo u kojem je i sljedeća slavna rečenica: Ja nemam ambicije vladati ljudima, to je bolan i nezahvalan posao. Jefferson nije bio sasvim iskren pišući svom političkom konkurentu jer će ga za četiri godine pobijediti i tako sam postati trećim američkim predsjednikom. Ne samo to, prema tadašnjem ustavnom rješenju upravo će Jefferson, koji je poražen na tim izborima od Adamsa, biti njegov potpredsjednik. U takvoj kontradiktornoj i politički nemogućoj situaciji (koja će biti kasnije ispravljena 12. ustavnim amandmanom 1804.) Jefferson će dodatno zagorčati stvari još jednim slavnim citatom: Drugi položaj u vlasti je častan i lagan, prvi je sjajna mizerija. Ako je riječ o nezahvalanom i mizernom poslu, inače relativno slabo plaćenom, zbog čega se za njega već tri stoljeća vodi sve žešća, skuplja i iscrpnija borba? Što se promijenilo u prirodi toga posla, u Americi i svijetu? Mnogo toga, naravno, ali ono stalno je izazov svakog vremena biti liderom najstarije demokracije. Izvori i vrste moći predsjednika SAD-a jačali su i bili sve bogatiji, državna moć na raspolaganju postaje gotovo neograničena ali temeljno demokratsko, ustavno, ograničenje smjenjivosti ostaje. Jefferson je mogao biti i u pravu jer tada i nije bilo prave države da se njome vlada, nije postojala stalna vojska, federalne su države bile visoko samostalne, u ministarstvu vanjskih poslova stalno su bili na plaći trojica činovnika. Institucijska povijest SAD-a, razvoj odnosa Kongres – Predsjednik – Vrhovni sud, vodi su jačanju uloge predsjednika. Danas govorimo o različitim oblicima ovlasti i snage predsjednika SAD-a. Premda demokratski izabran (jedini položaj izvršne vlasti na federalnoj razini) on ima imperijalne ovlasti vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, prava pomilovanja i prava priznavanja novonastalih država. Svoju zakonodavnu snagu iskazuje obraćanjem naciji, pravom predlaganja državnog proračuna, zakona ili njegovog odbijanja nepotpisivanjem. Njegova moć nalazi se i u pravu imenovanja više od 4.000 ljudi u državnoj upravi, na raspolaganju mu je kabinet šefova ministarstava, potpredsjednik, generali, pravo doživotnog imenovanja sudaca Vrhovnoga suda, savjetnici svih vrsta... Sve su to samo kosti kostura te političke životinje na kojima se nalaze mišići prave moći: ostvaren izborni mandat u biračkom tijelu, politička inicijativa i nacionalno vodstvo, dostupnost i raspoloživost masovnih medija, popularnost, potpora interesnih grupa i političke stranke, itd. Neuspješni i nemoćni predsjednik trebao bi biti nešto poput drvenog željeza. Istovremeno, sva ta raznovrsna moć glavno je ograničenje predsjednika, svaka od njih ima i drugu stranu oštrice. Od Georgea Washingtona, predsjednika s napudranom perikom, do postmodernog lidera demokratske supersile, izredala su se 43 muškaraca. Za novoizabranog, jutro u srijedu 5. studenoga 2008. bit će početak putovanja u povijest.