"Noći tamnije od tame i dani sivlji od prethodnih. Kao početak hladnog glaukoma koji zamračuje svijet." U romanu Cesta Cormac McCarthy tako opisuje svijet nakon što ga je pogodila neka neimenovana kataklizma. Svijeta kakvog poznajemo više nema, klima se promijenila, životinje nestale, nestale su i boje, zelena s drveća, plava s oceana, jer sve je prekrio debeli sloj pepela.
Nije li to najstrašnije što možete zamisliti, svijet bez boje? Nažalost, globalni porast temperature donosi sve više uragana, poplava, otopljenih ledenjaka, porasta razine mora i tko zna čega još, te ovakva kataklizma kakvu je McCarthy zamislio nije nezamisliva budućnost.
U mnogo čemu tijek ove konferencije nije se bitno razlikovao od Kopenhagena. Dva tjedna loših vijesti i negativnih prognoza. Sastanci s odabranima iza zatvorenih vrata
U danima kada nas je WikiLeaks oslobađao bilo kakvih zaostalih tragova iluzija o svjetskoj diplomaciji, dobar dio diplomatskog kora sunčao se u meksičkom Cancunu, okupljen na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama, COP 16, da dogovaraju kako spriječiti isto. Međutim, čini se da nisu ponijeli primjerak Ceste sa sobom, iako ih je i NASA ovih dana izvijestila da je razdoblje od siječnja do studenog 2010. najtoplije ikad od kada se mjere temperature.
Sjedili su dva tjedna u klimatiziranom umjetnom svijetu luksuznog meksičkog ljetovališta nesvjesni da se u istoj zemlji već odvijaju scene iz neke slične apokalipse, s borbama narkokartela koje su običnim ljudima ostavile samo strah kao svakodnevnog suputnika.
Prošle godine u ovo vrijeme održana je konferencija u Kopenhagenu koja je ocijenjenja kao neuspješna, ali od Kopenhagena su očekivanja bila velika, pa je i razočaranje bilo veliko. Od Cancuna nitko nije ništa očekivao, na kraju je ipak sastavljen tekst koji nije bitno različit od kopenhagenskog, ali ovaj kankunski podupiru sve zemlje UN-a osim Bolivije (193 zemlje), dok je kopenhagenski sporazum dobio potporu 140 zemalja.
"Meksikanci su se pokazali vještiji od Danaca što se procesa tiče, nisu kao prošle godine u ponoć bacili novi tekst pred ministre, nego su dva tjedna u neformalnim konzultacijama, obično zatvorenim za većinu nerazvijenih zemalja, pripremali teren", opisuje Luka Tomac iz Zelene akcije, koji je kao delegat Friends of the Earth pratio konferenciju u Cancunu.
U mnogo čemu tijek ove konferencije nije se bitno razlikovao od Kopenhagena. Dva tjedna loših vijesti i negativnih prognoza. Sastanci s odabranima iza zatvorenih vrata. Skandali poput prošlogodišnjeg izbacivanja NGO-a ponavljaju se. UN-ovi stražari pretukli su fotografa Reutersa. Tomu Goldtoothu, utjecajnom sjevernoameričkom indijanskom aktivistu i izvršnom direktoru Indigenous Environmental Network, zabranjen je pristup na konferenciju nakon što je kritizirao njen tijek. Bolivija se buni i naziva proces nedemokratičnim. Tekst izranja zadnjeg dana konferencije. Svi, osim posljednjeg jahača protiv apokalipse, Bolivije, smiješe se u klimatiziranom prostoru meksičkog resorta i čestitaju sami sebi. Tekst ne obvezuje nikoga. Tekst spominje novac za adaptaciju, ali ne spominje otkuda će novac doći.
"U četiri sata ujutro još je jedino Pablo Solon, bolivijski veleposlanik pri UN-u, herojski stajao uz ono što nam znanost, te ekološki i socijani pokreti, već godinama govore. Potvrdu da je sve spremno za odluku predsjednica konferencije Patricia Espinosa dobila je nakon dugačkih aplauza Saudijskoj Arabiji, Japanu i SAD-u, inače do tada glavnim negativcima pregovora. Bolivija je još jednom naglasila da nema konsenzusa jer oni ne mogu dići ruku za nešto što svijet vodi u globalni rast temperature dodatnih pet stupnjeva Celzijusa. Komentar Bolivije je ignoriran uz argument da konsenzus nije slaganje svih 194 zemalja i da jedna zemlja ne može imati veto nad odlukom COP-a. Lupilo se čekićem i počelo je slavlje za sve u prostoriji osim za Pabla Solona", slikovito opisuje Tomac.
SAD-ov izaslanik izrazio je zadovoljstvo postignutim, a to je zapravo da najrazvijeniji i najveći zagađivači ne moraju smanjivati svoje emisije, što bi trebala biti bit cijele priče
Jedini dosad postojeći obvezujući sporazum iz Kyota koji je na smanjenje emisija obvezivao 37 industrijski razvijenih zemalja ističe 30. lipnja 2012. Važno pitanje produžetka Kyota u Cancunu je bilo kamen spoticanja. Japan, Kanada i Rusija tvrdile su, naime, da neće potpisati produženje Kyota, zahtijevaju sasvim novi sporazum, pa je tako pitanje Kyota izdvojeno iz dokumenta koji je predočen na kraju konferencije.
SAD ionako nije nikad potpisao Kyoto. Todd Stern, SAD-ov izaslanik, izrazio je zadovoljstvo postignutim, a to je zapravo da najrazvijeniji i najveći zagađivači ne moraju smanjivati svoje emisije, što bi trebala biti bit cijele priče.
"Dogovor iz Cancuna postavlja temelj i okvir za napuštanje Kyotskog protokola, zamjenjujući ga puno slabijom sistemom iz Kopenhagenskog sporazuma koji zapravo dozvoljava zemljama da same odvolontiraju i predlože svoje nacionalne kvote smanjenja emisija. Uloga trgovanja emisijama i uključivanje sve više resursa u šeme je sve veća, a zapravo je samo kratkoročna odgoda stvarnog smanjenja emisija tamo gdje su najpotrebnija i dozvoljava najvećim zagađivačima da i dalje nastave zagađivati", komentira H-Alterov sugovornik iz Cancuna.
Bitan resurs uključen u klimatske pregovore su šume. Pitanje mehanizma za očuvanje šuma REDD, nije ni ovdje do kraja definirano tako da i dalje ostaje opasnost da se pod krinkom REDD-a sijeku šume i sade plantaže, na primjer, za proizvodnju palminog ulja. REDD omogućuje bogatima da kupovanjem "zaštite" šuma u, na primjer, Brazilu izbjegnu vlastito smanjenje emisija. Dakle, dok daju nešto novca mogu nastaviti s "business as usual" u vlastitom dvorištu. Čak se i za taj novac teško može garantirati da će biti stvarno iskorišten za očuvanje šuma s obzirom da je većinom riječ o šumama u politički nestabilnim zemljama prožetim korupcijom.
Kao glavni uspjeh spominje se ustanovljavanje klimatskog fonda od 100 milijardi dolara za ublažavanje posljedica i prilagodbu žrtava klimatskih promjena. Međutim, i u Kopenhagenu se baratalo s istim brojakama, a ni ovdje nije precizirano, kao ni u Kopenhagenu, otkuda će doći taj novac. Uz to, fond će kontrolirati Svjetska banka koju mnogi vide kao jednog od glavnih svjetskih negativaca. Što mislite da bi se dogodilo sa 100 milijardi da su završile u, na primjer, hrvatskom Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost? (Direktor mu je s adresom u Remetincu.)
Ostaje dojam da je u Cancunu prijetio krah cijelog UN-ovog pregovaračkog sustava, a sada su ipak većinske ocjene da je proces spašen, iako klima nije. Jednostavnije rečeno, okupit će se i slijedeće godine, u Durbanu u Južnoafričkoj Republici i sjediti za istim stolom, i to je više uspjeha od očekivanja. Blago nama.
Još jedna godina će proći do konferencije u Južnoafričkoj Republici, a upravo je vrijeme ono što nemamo. "Ekonomija treba služiti ljudima, a ne ljudi ekonomiji", tako jednostavno kaže čileanski ekonomist Manfred Max-Neef. Međutim, u Cancunu su još jednom ljudi ostavljeni u službi ekonomije i nikakvo pranje savjesti i proglašavanje nesupjeha uspjehom, pa čak ni ako se oko toga složi 193 članica COP-a, ne može to izbrisati.
Donosimo reakcije prikupljene od pojedinih političara, nevladinih organizacija te medija koji su imali više sreće od H-Altera, pa su mogli poslati novinare da se i oni osunčaju u Cancunu:
Nnimmo Bassey, predsjednik najveće svjetske mreže ekoloških organizacija, Friends of the Earth International: "Dogovor postignut u Cancunu je totalno neprimjeren i mogao bi dovesti do katastrofalne promjene klime. Bogate zemlje koje su primarno odgovorne za problem, predvođene SAD-om, Rusijom i Japanom, krive su za izostanak očajno potrebnih većih ambicija. Na kraju ćemo svi mi biti pogođeni manjkom ambicije i političke volje malog broja zemalja."
Evo Morales, predsjednik Bolivije: "Neke sile će biti sretne ako usvojimo mjere koje će dovesti do porasta temperature od dva stupnja, a neke ciljaju čak i na četiri stupnja. Zamislite kako bi naš svijet izgledao s porastom temperature od dva ili četiri stupnja, s obzirom da već se 0,8 C imamo ozbiljnih problema. Lako je ljudima u klimatiziranim prostorijama nastaviti s politikom uništenja Majke Zemlje. Umjesto toga se trebamo staviti u cipele obitelji iz Bolivije i ostatka svijeta koje nemaju vode i hrane. Ovi ljude ovdje u Cancunu nemaju pojma kako je biti žrtva klimatskih promjena. Došli smo u Cancun spasiti prirodu, šume, planet zemlju. Nismo došli pretvoriti prirodu u komoditet. Nismo došli ovdje oživiti kapitalizam s karbonskim tržištem. Prije ili kasnije morat ćemo priznati da Zemlja ima prava, također, da živi bez zagađenja. Čovječanstvo mora znati da ljudi ne mogu živjeti bez Zemlje, ali planet može bez ljudi."
Barack Obama, predsjednik SAD-a: "Čestitam meksičkom predsjedniku Felipeu Calderonu za sjajno vođenje ove konferencije prema njenom uspješnom kraju."
Zelena akcija, Hrvatska: "Nažalost, u Cancunu još jednom nije postignut pravno obvezujući sporazum o neophodnom smanjenju emisija stakleničkih plinova razvijenih zemalja, pa konferenciju unatoč nekim pozitivnim pomacima možemo označiti kao neuspješnu. Tom neuspjehu je pridonijela i Republika Hrvatska, jer je službena pozicija pet posto smanjenja emisija daleko od smanjenja koje je potrebno da se globalna temperatura ne poveća više od 2 C. No čak je i pet posto smanjenje emisija zapravo povećanje emisija od šest posto ukoliko se Hrvatskoj ne uvaži zahtjev za olakšicama u odnosu na baznu godinu čime se hrvatska delegacija uglavnom i bavila u Cancunu."
Jairam Rameshtold, indijski ministar za okoliš: "Najvažnije je da je da je multilateralni proces dobio novu injekciju, jer je bio dosegao povijesno najniži trenutak. A sada će se boriti još jedan dan."
Bill McKibben, autor Smrt prirode i aktivist: "Nema više sretnog završetka i zaustavljanja klimatskih promjena. Pitanje koje nam je preostalo je da li će ovo stoljeće biti jadno ili nemoguće, te što dolazi nakon toga."
Connie Hedegaard, povjerenica Europske komisije za klimu: "EU je došla u Cancun da bismo usvojili značajan paket akcijski orjentiranih odluka i održali na životu klimatske pregovore. Pomogli smo u postizanju uspješnog ishoda koji je svijet očekivao. Ali dva tjedna u Cancunu pokazala su još jednom kako je ovo spor i težak proces. Svi trebaju biti svjesni da je pred nama dugo i izazovno putovanje da bismo postigli cilj, a to je pravno obvezujući globalni dogovor."
Greenpeace: "U Cancunu se moglo više postići da nije bilo negativnog utjecaja SAD-a, Rusije i Japana. Dok Rusija i Japan nisu pomogli s izjavama u vezi Kyota, SAD su razvodnile neke važne dijelove dogovora i dovele u pitanje uspješan ishod, unatoč tome što su najveći svjetski emitter stakleničkih plinova."
Pablo Solon, veleposlanik Bolivije pri UN-u: "UN je prekršio vlastita pravila o konsenzusu. Razmišljaju kao političari. Stručnjaci znaju da je Bolivija u pravu. Ovaj dogovor neće zaustaviti rast temperature pa čak ni na 4 stupnja. Za nas je ovo korak unatrag, odgađa se bez granica razgovor o Kyoto protokolu."
David Norman, direktor kampanja u Svjetskom fondu za okoliš (WWF): "Došlo je do takvog razočaranja, takvog manjka povjerenja u Kopenhagenu prošle godine, da se ovdje nije ni radilo o postizanju dogovora već o ponovnoj izgradnji osnovice za pregovaranje."
John Vidal, urednik okoliša u The Guardian-u: "U Cancunu su postojala dva svijeta. Svijet jastoga, koje ljudi jedu u velikim količinama na ovom mjestu gdje se održavaju pregovori, i svijet graha. U svijetu graha ljudi žive na podu u starom košarkaškom kampu i tamo se zbivaju sjajni sastanci o klimatskim promjenama, ali viđeni s aktivističke pozicije, pozicije žrtve. Svijet jastoga i svijet graha odvajaju vojska, policija, novac. ...U biti ovi pregovori nemaju veze s klimatskim promjenama. Ovo su vrlo, vrlo prigodni razgovori, o geopolitičkoj važnosti i načinu na koji će se države i regionalni blokovi razvijati slijedećih dvadeset, trideset godina. I zato je dogovor tako teško postići."
