Previranja u Hrvatskom helsinškom odboru, iz čijeg su članstva prekjučer istupili Nikola Visković i Rajko Grlić, nastavit će se po svoj prilici daljnjim sukobima oko vođenja te udruge za zaštitu ljudskih prava. Do idućeg plenuma, kako doznajemo, dodatno će se zaoštriti stajalište najužeg vodstva, na čelu s predsjednikom Ivom Bancem, prema nekim članovima. Ponajprije je sad riječ o Tinu Gazivodi, zbog kojeg je Banac spreman mijenjati i statut organizacije. No, neće sva nastojanja biti usmjerena prema odstranjivanju članstva: ujedno se HHO priprema za povratak nekadašnjeg predsjednika Ivana Zvonimira Čička, s čijim su planovima ova zbivanja u tijesnoj vezi... Grub odnos Banca i Grlića nismo uspjeli čuti, dok je nekolicina ostalih članova – razgovarali smo s četvoricom – željela ostati neimenovana do sljedećeg istupa predsjednika i direktnog prozivanja njih samih, ili službenog raspleta predmeta. Uz osvrt na proteklo razdoblje, međutim, valja podsjetiti kako je Bančevo neslaganje s pojedinim članovima udruge počelo bitno prije odlaska Grlića i Viskovića, da spomenemo tek prethodnoga prvog čovjeka HHO-a Žarka Puhovskog i bivšega izvršnog direktora Srđana Dvornika. Već tada je Banac detektirao u HHO-u otpor promjenama zamaskiran u drukčije mišljenje, a daljnje kadrovske rotacije potvrdile su antagonizam. Aktualni predsjednik HHO-a najdrastičnije je bio zaoštrio odnos s donedavnim v.d. izvršnog direktora, pokojnim Rankom Helebrantom. Navodno je Banac bio prema njemu iznimno grub, premda se radilo o jednom od nosivih stupova te udruge u njezinu svakodnevnom praktičnom djelovanju. No, baš razilaženje oko tretmana glavnih djelatnosti udruge, tj. određivanja njezina djelokruga između zaštite ljudskih prava u konkretnim slučajevima i dnevnog politiziranja, prema izlazu je naputilo Viskovića i Grlića. Ivo Banac, bivši ministar, parlamentarac i član više stranaka, naime, mišljenje o političkim momentima počeo je davati gotovo na dnevnoj bazi, osim što se najčešće razlikovalo od mišljenja znatnog dijela članstva HHO-a. Udvajanje dužnosti I dok je nekad tu vrijedila praksa davanja pismenih izjava, pri čemu se za važnije stvari tražio konsenzus, Bancu se zamjera na drastičnome monokratskom stavu i prepoznavanju zavjerenika među članovima. Naši sugovornici drže kako je predsjednik HHO-a zamijenio teze u reakciji kojom se na odlazak članova javno pita zašto se nisu prvo njemu obratili – jer, on se nije obraćao njima. Konačno, pritisak kojem Banac izlaže Tina Gazivodu, kako bi potonji nakon Izvršnog odbora napustio i članstvo HHO-a, također se pripisuje utjecaju koji nad Bancem ima Čičak, danas samo počasni predsjednik udruge. Kad je Gazivoda preuzimao dužnost ravnatelja Centra za ljudska prava, Bancu to udvajanje funkcija nije smetalo, čak ga je i podržao. U novije vrijeme to je ipak postalo problem, te će Ivo Banac ustrajati na generalnom ekskluziviranju članstva samo da bi se riješio Tina Gazivode koji ne kani otići s mjesta ravnatelja Centra za ljudska prava... Ali ni iz HHO-a, ako ne bude morao.

