Zamislite devet i pol nogometnih ekipa potpuno različitih nogometnih mogućnosti, od beznadežnih do natjecateljskih, dobru organizaciju navijačke grupe NK Zagreb White Angels, ljubazno ustupljen nogometni teren, gostovanje obrazovanog i ljevičarski nastrojenog bivšeg nogometaša srpske reprezentacije Ivana Ergića i to pomiješajte s poprilično velikom količinom sunčevih zraka, sendviča, piva i izradom zajedničkog transparenata. Steći ćete dojam kako je izgledala pretprošla subota na starom prostoru bivše NK Posavina u Savici, na umjetnom nogometnom terenu između rijeke Save i Trnja. Ovo je posljednji u nizu događaja koje organizira grupa White Angels, jedino udruženje navijača nogometne prve lige koja promovira antifašizam i bori se protiv diskriminacije te je organizirana na direktno-demokratski način.
Na početku turnira sreo sam Ergića, koji je bio u Zagrebu kako bi podržao vikend QueerSporta i kako bi sudjelovao na konferenciji Centra za radničke studije. Iako nije igrao tog dana, savjetovao je nas igrače kako popraviti svoju igru, i koje bi nam pozicije u timu najbolje odgovarale. Dva člana tima u kome sam igrao (qSPORT) došla su iz Šibenika u čijoj je blizini Ergić živio kao djete, pa smo malo pričali i o tome. Bio je iznenađen time što govorim hrvatski s obzirom da sam odrastao u UK-u, pošto je poznato da su ljudi tamo nisu uopće zainteresirani za učenje stranih jezika, tj. da su razmaženi, kako Ergić kroz smijeh kaže, dok su po njemu ljudi u drugim delovima Europe, a iz mog iskustva posebno u Srbiji i Hrvatskoj, mnogo posvjećeniji i uspješniji u učenju stranih jezika.
Oko podneva posluženi su ručak i osvježenje, a već prije toga ponestalo je piva. Svi su nestrpljivo iščekivali polufinale i finale, prije čijeg početka je napravljena grupna fotografija sa zajedničkim transparentom. Nažalost, dogodila se jedna teža ozljeda, pa je jedan od igrača tima White Angelsa taksijem odvezen do bolnice nakon što je gadno uganuo stopalo, ali je i on stigao na vrijeme za grupnu fotografiju, doduše u gipsu. Polufinale i finale odvili su se mnogo brže od prethodnih utakmica, a pobjednik je bila NK Petrova Gora koja je zasluženo osvojila turnir i nagradu, majice specijalno napravljene za ovu priliku. Azilanti su također dobili majice na koncu turnira, a ja sam razgovarao sam jednim članom tima, Princa, iz Nigerije, o turniru i njegovim dojmovima o životu u Hrvatskoj.
Razgovarali smo malo o njegovim dojmovima o Zagrebu i Hrvatskoj. Rekao je da je Zagreb jako cool jer u njemu možeš vrlo brzo sresti nove ljude, ali i to da ponekad nisu ljubazni prema njemu, pogotovo ljudi koji nisu iz Zagreba, koji su, kako kaže, više puta bili agresivni kada bi ih na ulici upitao za pomoć oko orijentacije. Za Hrvatsku je rekao: "Mogu reći samo jednu stvar, mirna je, vjeruj mi da je" i opisao ju je kao "beba-Europu", uspoređujući svoje doživljaje ovdje sa doživljajima iz Nigerije, gdje je teško organizirao utakmice i susrete s prijateljima zbog političke nestabilnosti. Njegov boravak u Hrvatskoj ipak nije bezbrižan. Spomenuo je kako u nekima od kafića u Kutini, gdje je prvobitno živio u prihvatilištu za tražitelje azila, u kafićima nisu željeli poslužiti tamnopute mušterije. Spomenuo je i da je sreo mnogo dobrih ljudi, pogotovo iz svoje crkvene zajednice. Intervju smo završili kada su se svi već počeli razilazti nakon turnira uz opasku da je "život u Hrvatskoj cool, ali teško", ukazavajući na veliku nezaposlenost i teškoće u nalaženju posla. Dok su svi odlazili doma, White Angels su se pakirali nakon uspješnog cjelodnevnog događaja, dajući sjajan primjer promocije dugotrajne zagrebačke tradicije antifašizma, od koga bi mnogi drugi koji se bave sportom mogli ponešto naučiti.
